Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

31.08.2024., subota

Večer poezije

Pozvao me Slavko na predstavljanje knjige
poema svog frenda iz mladosti.
Flamingo, tako su ga zvali.
Flamingo je bio šizofreničar, živio je u malom
pograničnom mjestu u provinciji bez nade
i pisao poeziju.
To je obećavajuće, pomislio sam
i rekoh da ću doći.

Uz Flaminga je u knjižnici metropole gostovalo
još dvoje ljudi:

seljak-zemljoradnik okruglog crvenog lica
gomoljastog nosa, okrupnjelog tijela i širokih pleća
u smeđem džemperu krupnog boda
koji mu je u hladnim zimskim noćima
splela odana supruga

kao i bosanski književnik sa uredno potkresanom bradicom
i evidentnom turskom genetskom ostavštinom koji je sa sobom ponio
svoj prvi roman Ratni pejzaži mame Umuše
te knjigu pjesama Đulbastije u ponoć

Prvi je čitao seljak-zemljoradnik.

Njegova je poezija imala smisla i
stanovitu zavičajnu dražest
prožetu dobroćudnom ljudskom osjećajnošću.
Pripovijedao je o svojoj kravi
o svojim unucima
o svijetu
koji ga okružuje
zimskim sutonima boje užarenog žarača
djedovim 'rđavim čavlima
staroj harmonici
i slično…

Potom je na red došao Flamingo.
Flamingo je razočarao.
Sjedio je ondje sa štapom u dupetu
i serioznim glasom čitao pjesme
koje su bile prilično ušminkane.
Nastojao je predstaviti se
normalnim.
I pjesme su mu bile
vrlo normalne i beskrajno
beskrvne i beskrajno
dosadne.
Zijevnuo sam.

Bosanac je skoro sagorio na stolcu dok je dočekao red.
Govorio je puno previše i puno predugo
i još duže nego što treba
prije nego što je krenuo na
poeziju.
Silno se trudio ostaviti
dobar dojam.
Sve je nešto kao zabavan, humorističan
sve je nešto kao unesen
ekspresivan
al' bio je vražji
prdac u crijevima
koji neće van.

Nisam ga mogao više slušati.

Ustao sam i krenuo
u obližnju birtiju.
Na vratima knjižnice nabasao sam na Slavka.
- Sorry kaj kasnim, rekel je.
- Sve ok, ja ću biti u P'janoj kobili, a ti
navrati ako hoćeš, rekoh.
- Može, doći ću, samo da pozdravim Flaminga.
- Poezijamu kur nevalja, pridodah.
- A jebigaštaćeš…

U P'janoj kobili prišla mi je Goranka
i sjela u krilo.
- Gdje si dragi, upitala me mazno.
- Ma pusti, smlavljen sam
ljudskom okrutnošću, nemogućnosti ljubavi
i vrlo lošom poezijom.
- Hoćeš da ti ga posišem
za 20 eura?
Rekoh - može - i mi krenusmo
prema toaletu
za dame.
- 10:02 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

18.08.2024., nedjelja

Trauma

ostavija je bicikleto i trka… uteka je od mista griha…trka je kroz cili grad ka da ga goni trista đavala… trka je preko kalafonje do Jazina, od Jazina do Partizana… od Partizana kroz Perivoj V. Nazora na Fošu… s Foše kroz grad, Kalelargom do Tri bunara… pa opet do mosta i priko… da bi se tek u suton torna na Vruljicu po bicikleto…
Dovuka se kući smlavljen. Pa je mrak.
Pa di si dosad, pitala ga je mater. Već san se zabrinila.
Vozija san bicikleto, odgovorija je. Nije je moga pogledat u oči. Stahova je da bi u njegovom pogledu mogla vidit ono ća je on vidija.
Ćaća je u biloj potkošulji sidija za stolon, pija vino i čita novine.
Vozija si po mraku?, pita je.
Jesan.
Štaš za obid, pitala je mater.
Ništa.
Moraš nešto pojist.
Neću ništa, reka je i dalje ne dižući pogled. Iđen u krevet.
Jesi li dobro?
Dobro san.
Povuka se u svoju cameru.
Štamu je, pitala je mater.
Ma pusti ga… reka je ćaća.
Bacija se na krevet i zaplaka. Jope.

Eto zato san se počeja droksat, uzdahnija je Ante.
Aj ne seri, drugi su prošli i veća zla pa nisu za to krivili druge, reka san.
On je reka, jebi se, ko si ti da sudiš o mojim osjećajima.
Znan, citira je Štulića. Jako je volija Azru.
Ma jemaš pravo, reka san.

A evo što je bilo…

Ante se to davno litnje poslipodne vozika bicikletom po gradu, pa se uputija na Vruljicu, di je skrenija na zemljane pute i onuda kroz šumu gonija bmx. U daljini je vidija čovika kako uz jednu piniju jubi neku žensku. Zadiga joj je suknju, strga gaćice i nataka na kur. Ante je siša s bicikleta, parkira ga u guštaru i tiho se prišulja.
Čovik je bogami dobro tesa crvenokosu. Unda se umorija, pa su pošli na tlo, di je o nastavija misionarski, prebacivši joj noge priko svojih ramena...
To-to, jebi me kurbin sine, stenjala je crvenokosa.
Unda se ona stala na sve četiri, a on ju je tuca straga.
Pa je ona zajašila njega.
Ante se primaka još bliže da bolje vidi ženski polni organ, tu čudesnu bužu odakle ispadaju dica. Bilo mu je malo smišno to kako se odresli jebu, al' je prigušija smij iz većeg razloga.
Kada se ono dvoje pošteno izuživalo jedno u drugom, ustaše, a Ante spozna da čovik koji je jeba crvenokosu zapravo njegov ćaća.
Astigospe! Majko Isusova!
Opalilo ga je ki grom. Srce mu je pošlo luđački tuč, zamatalo mu se u glavi, zamutilo prid očima.
Šta da čini? Da izjuri vanka i nasrne na ćaću pogrdama i optužbama:
Baštrde! Kako si to moga učiniti? Kako?

Bilo je to izdajstvo priko mire. Ante je dobro zna šta je pravo, a što krivo. Viganjoni su oduvik bili pobožna obitelj, krst je visija u spavaćoj, dnevnom boravku, kužini, išlo se u crkvu, na vjeronauk…

Pričeka je da odu, unda glasno zarida. Dugo je plaka prikovan za zemlju. A kada se pridiga od silne se muke izriga. Počea je trkat gradom ka munjola, svako malo brišući suze ća su se nezaustavljivo cidile niz lice. Cili mu se svit urušija. Tek se u suton vratija po prokleto bicikleto i još satima vozija gradom…

Nikada o tome nikomu nije reka ni rič. Neko se vrime tija ispovidit fra Bartolomeu, ali sram je bija prevelik. Time šta je ćaća jeba crvenokosu štracu, on se nije ogrišija samo o mater koju je Ante bezgranično volija i poštiva, već se ogrišija i o njega i njegove dvi sestrice.

U sedmon je Ante počeja pušit cigare. U srednjoj – kanabis. Trava ga je opuštala. Bilo je mučno nastaviti živit u tom falš, ka idiličnom obiteljskom okruženju.
Na kraju srednje uzea je prvi šut. Navuka se, naravski. Heroin mu je da ono što je vamo izgubija. Trenutak sriće u Paklu.

Ma jema je on pravo, nisan smija sudit o njegovin osićajima. Svatko viruje da je njegova patnja najveća iako patnjometar malokad očita visoke stupnje. Judi patu jer in se pati i triba im to puštit na miru.

Ajmo na lignje sa žara u Mirakul, reka san.
Aj , odvratija je Ante. Prvo lignje, a onda šut!

I pošli smo.
- 01:53 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>