Pozvao me Slavko na predstavljanje knjige
poema svog frenda iz mladosti.
Flamingo, tako su ga zvali.
Flamingo je bio šizofreničar, živio je u malom
pograničnom mjestu u provinciji bez nade
i pisao poeziju.
To je obećavajuće, pomislio sam
i rekoh da ću doći.
Uz Flaminga je u knjižnici metropole gostovalo
još dvoje ljudi:
seljak-zemljoradnik okruglog crvenog lica
gomoljastog nosa, okrupnjelog tijela i širokih pleća
u smeđem džemperu krupnog boda
koji mu je u hladnim zimskim noćima
splela odana supruga
kao i bosanski književnik sa uredno potkresanom bradicom
i evidentnom turskom genetskom ostavštinom koji je sa sobom ponio
svoj prvi roman Ratni pejzaži mame Umuše
te knjigu pjesama Đulbastije u ponoć
Prvi je čitao seljak-zemljoradnik.
Njegova je poezija imala smisla i
stanovitu zavičajnu dražest
prožetu dobroćudnom ljudskom osjećajnošću.
Pripovijedao je o svojoj kravi
o svojim unucima
o svijetu
koji ga okružuje
zimskim sutonima boje užarenog žarača
djedovim 'rđavim čavlima
staroj harmonici
i slično…
Potom je na red došao Flamingo.
Flamingo je razočarao.
Sjedio je ondje sa štapom u dupetu
i serioznim glasom čitao pjesme
koje su bile prilično ušminkane.
Nastojao je predstaviti se
normalnim.
I pjesme su mu bile
vrlo normalne i beskrajno
beskrvne i beskrajno
dosadne.
Zijevnuo sam.
Bosanac je skoro sagorio na stolcu dok je dočekao red.
Govorio je puno previše i puno predugo
i još duže nego što treba
prije nego što je krenuo na
poeziju.
Silno se trudio ostaviti
dobar dojam.
Sve je nešto kao zabavan, humorističan
sve je nešto kao unesen
ekspresivan
al' bio je vražji
prdac u crijevima
koji neće van.
Nisam ga mogao više slušati.
Ustao sam i krenuo
u obližnju birtiju.
Na vratima knjižnice nabasao sam na Slavka.
- Sorry kaj kasnim, rekel je.
- Sve ok, ja ću biti u P'janoj kobili, a ti
navrati ako hoćeš, rekoh.
- Može, doći ću, samo da pozdravim Flaminga.
- Poezijamu kur nevalja, pridodah.
- A jebigaštaćeš…
U P'janoj kobili prišla mi je Goranka
i sjela u krilo.
- Gdje si dragi, upitala me mazno.
- Ma pusti, smlavljen sam
ljudskom okrutnošću, nemogućnosti ljubavi
i vrlo lošom poezijom.
- Hoćeš da ti ga posišem
za 20 eura?
Rekoh - može - i mi krenusmo
prema toaletu
za dame.
Post je objavljen 31.08.2024. u 10:02 sati.