Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

29.09.2024., nedjelja

Glič u Matrixu

Čovječe, rinatal sam celi dan i celu noć,
tek sam pred jutro uspel svršiti
taj usrani katalog i poslati prelom v tiskaru.
Pošel sam spati i
zbudil se za
dve vure.
Svetlost siva, nebo apšisalo,
rominja neka tanka kiša,
diši jesen u zraku
i se nekak podseća
na Paris.
Ustal sam i pustil si
nešto tugaljivih francuskih pesmi.

Voilŕ combien de jours, voilŕ combien de nuits...

Zakruljil mi je želudac. Bil je bučni.
Vnutra kak da mi je netko klel drago mamico.
Izgleda da se bez psovke nemre
ni v živlenju, ni v tekstu.
Otišel sam do habibija.
Tamo me božji volek iz provincije pital
kaj hoćem, blagi ili ljuti? Mislil je na umak, se veda.
Zaiskal sam blagi, s malo krastafci.
Zakačil sam se za barski stol ispred
zalogajnice
i alapifo gutal kebab.
Nakon obeda
odlučila sam da malo protegnem
noge…

I tak, hodil sem
niz vulicu
i videl je. Straga.
Njen rdeči kaput
vrištal je sred Tkalče.
A njena divlja
kovrčava keltska kosa prkosila je
gravitaciji.

- Sofi! – povikal sam u sebi.

Bogeg dragi,
deset let je prešlo
odkak sem je zadnji put držal za joškicu
i igral se z njeno ribico…

Sofi! Dobra draga Sofi! Došla je iz daleke Francije
da me spasi. Da me izbavi od Zla.
Da me izvuče iz kmetiljskog blata.
Zeti će me za rukicu
i otpeljati v daleki južni kraj,
možda na Azurnu obalu
ili Tanger!
Voleli bumo se znova.
Lepo je rekel pesnik Maruna:
nije da čovek ima neke šanse
ak se rodi kak Hrvat.

Fest sam se uzbudil.
Srčeko je zapevalo belkanto.
Ubrzal sam korak da je
sustignem.
Tap-tap,
potapšal sam je po leđima.

Zdravo Sofica!
To sem ja, Jožica – rekel sam radosno.

Okrenula se.
- Je, povejte – zasikatala je ženskica.

Imala je sitne zle oke kaj su vrištale
hodi proč! Hodi proč! Kača jedna,
vrag joj mater zel.

- Izvinjavam se gospa, zmenjal sam vas z nekim -
uzdahnul sam razočarano.

- Ugodan dan, želim…

Kak da me je netko
zalil hamperom mrzle vode.

A tak sam se poveselili
da je mukicama došel kraj.
Je, lepo je senjati da bu netko prihajal
na belem konju i izbavil te iz dreka. Vlastitog.
Si to delamo.
Nadu polažemo u druge,
u žene, muževe, ljubavnice, političare
u kojekakve tretije puteve
u bitkoin, u loto i peneze
navek čekamo taj prokleti wunder
gda bo napokon se lepo, srečno in krasno.
Kak da ne!
Nitko te nebu spasil. Nitko te nemre
spasiti.
To moreš fčiniti jedino ti sam.

Prema meni je hodila
krha, slabašna babica retke kose,
očiju sivih kak socijalizam
kože bele kak vosak, kak
smert.
Stepel sam se.
Babica me je gledila in prepoznala,
no, hoćem rejti prepoznala u svojoj
heznutoj tintari.
- Ti si moj človek -
rekla je cerkajući se i digla
palac gore.

Kimnul sam sućutno.

Za njom su prešle tri gizdave puce
plavih lasi, i kad velim plavih lasi ne mislim
na žutu, već na modru boju galice.
Hihotale su animice, nimfice, jumferice,
a najdrskija mi mignu zavodljivo.

Nisam mignul nazaj.

Pa debeli. Gegal se i puhal
puf-pant puf-pant…
Obrazi su mu viseli kak u buldoga.
- Bravo majstore, razvalil si -
povikal je ushićeno kada mi je prišel –
i sam tak nastavi…

Dvadeset metri poklen,obitelj sa štiri kćerkice.
Se jedna drugoj do ramena.
- Hvaljen Isus i Marija – muž će odjemput u prolazu.
- Neka je navjeke…

Evo i nje, belle de jour iz predgrađa.
Vilica joj se obesila do poda kada me je spazila.
Sva se smela, ne zna kam bi z pogledom.
Ampak i ona, sva crvene u licu, pozdravi:
- Poštovanje, dragi gospodine!

Postalo je nelagodno.
Postalo je skeri. Zacoprano. Obnoreno.
Rekel sam: Ma koji se kur to zbiva?
Šta svi ti judi mislidu
da san ja?

Reka bi da je nasutpija glič u Matrixu!
A što drugo?
Bit će da me bacilo u tilo
neke poznate face,
nekog nogometaša ili političara
ka u onom filmu
„Biti John Malkovich"!
Ali čemu onda
„Bravo majstore“,
zavodljivi pogledi srednjoškolki,
„Faljen Isus i Marija“,
„Poštovanje, dragi gospodine“.
Svi ti judi raznih godišta
šta dolaze iz različitih društvenih krugova
evidentno mi se ne obraćaju ka istoj osobi.

Biti će ipak da oni u meni vidu
ono ća želu vidit,
ono ća projecira njihov um.
Uostalom, nisan li ja
zaminija onu gaduru
za Sofi?

Gllllllllič je u MatriXXXsu
i nije dobro…
Moran brzo stić doma
i prespavat ovo sranje, pomislija san.

POTRKALA san
a judi su me vazda, azda, da
pozdravljaliiiiiX
ma svatko i dalje na svoj način
razumi se e
e?

UTRČALA san u apartman man an
nnnnnnn
i strusila viskiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
pa još jedaaaaaaan, i još jedannnn

Bilo je pinku boje.

LEGLA san san san san
i zaspala

Dogodilo se to
tada i nikad više.

Pa ti reci…
- 19:47 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

28.09.2024., subota

sad fuckin’ story

on ima 25 god. jednom je ukrao gajbu piva
drugi put nekoj babi na ulici otrgao zlatnu ogrlicu i
otuđio torbicu s ramena
sad konobari
i čeka da odradi kaznu – rad za opće dobro
također ima dvoje male djece
i suprugu (25)
koja u unajmljenom stanu, pred Božić
od kartonske kutije iz dućana izrađuje kamin i uljenim pastelama
crta vatru, puno vatre, visoke rasplesane plamenove
što ližu cjepanice, vidjela je to u nekoj jutarnjoj dječjoj tv emisiji
zbilja se trudi od ove rupe
napraviti dom

žena koja ga je rodila
ostavila ga je u košari pred vratima
Župe bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije
- neželjen, istisnut, suvišan, zanemarivan –
udomljavan i seljen milion puta
dodatni prihod u obiteljima kaljavih srca
trpio je bespotrebno isuviše*
naravno, želio bi bolje, puno bolje za svoju obitelj
ali njegovi se napori čine uzaludnima
ne uspijeva, jednostavno ne uspijeva

u badnje jutro u trgovačkom centru
doživljava slom

supruga opisuje:

iznenada se počeo tresti
a potom udarati šakama u glavu
zvala sam doktoricu
ova veli zovi hitnu

hospitaliziran u umobolnici
nakrcan lijekovima, pod 24satnom liječničkom
prismotrom čeka oporavak i
bolje dane

u rijetkim trenutcima prisebnosti
pjevuši:

I see my light come shinin'
From the west down to the east
Any day now, any day now
I shall be released

držimo fige mladom paru
no trenutno se ne bismo kladili
na njih




---
*sve je to život po mjeri demijurga i arkona


- 14:54 - Vox popljuvi (23) - Printaj me nježno - #

15.09.2024., nedjelja

KRUG



Iznenada, osjetio sam snažan poriv da pušim. Je li to bila želja uma ili želja tijela, ne znam, ali duhana u ovom mom Waldenu nije bilo. Spremio sam se i otišao u šumu, nabrao lišće gloga, vratio se natrag, posušio ga u pećnici i natisnuo u lulu. Pripalio.

Lulu sam 2020. godine kupio od cigana na Hreliću. Jutro je bilo zimsko, hladno, ali stari cigo je bio spreman da se pogađa. Nudio je popust ako uzmem još tri.
- Samo ovu - rekao sam na njegovu žalost.
Naime,već sam imao jednu za za Notting Hill, drugu za Early Morning Pipe, treću za Sail Black i više od toga nije mi trebalo.
Lula je rustikalnog izgleda, oblikovana iz trešnjina drva s korom i odozdo ima metalni prsten tj. rupicu da bolje vuče. Pokraj rupice utisnut je žig: AIR ROPP DRY, MADE IN FRANCE.

Zamjenski tobacco pripalo sam žigicom umjetnika Dainiusa Liškevičiusa koju sam ponio iz Litvanskog paviljona 2015. godine, gdje je ovaj izlagao na 56. Venecijanskom bijenalu. Dainius je kutije žigica s otisnutim nazivom projekta, vlastitim imenom i sličicom čovječuljka koji korača praznim prostorom, dijelio kao promidžbeni materijal. Neko vrijeme sam sa svojih putovanja donosio kutije šibica kao uspomenu i suvenir. U kutije bih još položio kamenčić s ceste udaljenih gradova. Kada sam završio s tim hobbyjem spremio sam kutije u ormar ladanjske kuće na osami.

Dakle, te tri stvari - današnje lišće, šibica iz Venecije iz 2015-ste i lula s Hrelića 2020-te - tri udaljena momenta u prostoru i vremenu sjedinili su se u prvom udahu dima. Osjetio sam da se time zatvorio neki krug. Ne mogu reći što se to točno zaokružilo, ili dovršilo, ali nešto nevidljivo, što nadilazi tvarnost svojim je svršetkom dobilo Smisao.

Izvalio sam se na ležaljku pod trijemom. U visini su blistale zvijezde.


- 16:13 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

13.09.2024., petak

Fahrenheit 451, Guillaume Bisset, Truffautovi dossieri



Spletom okolnosti, pišući Tajani o Fahrenheitu 451 - zapravo više o Bredburyju i njegovoj literaturi - nadošao sam, naravno, na Triffauta i njegovu adaptaciju istoimenog romana.

Triffautov Fahrenheit iz 1966. godine pomalo je naivan i izvještačen no ima nekoliko pamtljivih sekvenci i scena. Vremenom je postigao kultni status. Zoran Živković ga u svojoj Antologiji SF filma svrstava u deset najboljih filmskih SF ostvarenja. Mislim, daleko je to od Solarisa (1971), Odiseje u svemiru (1968), Zabranjenog planeta (1956) ili još dalje, Metropolisa (1927) Fritza Langa. Bliži je Soylent Greenu (1973), Starom divljem zapadu (1973), Rollerballu (1975), Loganovom bijegu (1976) i sl.

Novi Fahrenheit snimljen je 2018. godine i prema traileru izgleda kao većina suvremenih holivudskih SF filmova. Je li bolji od Triffautovog filma? Za mlade naraštaje svakako je gledljiviji. Jednu od uloga nosi Michael Shannon. Shannon nije loš glumac ali holivud ga je turnuo u ladicu pa mu uglavnom daju tipizirane uloge. Zapravo je bio izvrstan u paranoičnom SF horror filmu Kukci. Tu sam ga prvi put zamijetio. Kukce je pak režirao William Friedkin, otkiva malo googlanja. Također, malo googlanja otkriva i to da je Friedkin imao francusku vezu, tj. da je bio oženjen za Jeanne Moreau. Surprise - surprise!

Kako god, Triffautov Fahrenheit neminovno je vodio do Triffautovih dossiera, jedne od prvih pričica koje sam pisao za blog. Rekoh Tajani - daj da vidim mogu li je pronaći. I pronašao sam je! Priča je dražesno naivna i u tome je njen šarm. Raznježio sam se nad ondašnjim ja. Nabrzaka sam popravio tekst iz 2007. godine te ga iz sentimentalnih razloga ovdje ponavljam. Btw, Triffautovi dossieri bjehu stvarni. Kod nekih kreativaca vođenje bilješki o ljudima i događajima dio je svakodnevne umjetničke prakse.

- Truffautovi dossieri -

Kada je 1984. godine umro poznati francuski redatelj novog vala, François Roland Truffaut, u njegovoj su radnoj sobi nađeni opsežni dossieri koje je, poput predanog obavještajca, vodio o većini ljudi s kojima je radio i koji su ga okruživali. Njegova ih udova nije željela niti pogledati jer se, kako je sama rekla, bojala onog što bi tamo mogla zateći o sebi.

2007. godine sjeo sam na autobus i otišao u Francusku, u Pariz gdje sam se zadržao duže no što sam namjeravao. Nastanio sam se na Clichyju, u Rue de Lemercier. Nije prošlo dugo da sam u kafiću Bijeli zec, na Montmartreu, upoznao čovjeka po imenu Guillaume Bisset, šarmantnog momka s puno stila i tešku lopovčinu. Postali smo dobri prijatelji. Guillaume je obožavao Truffautove filmove. Jedne večeri, dok smo sušili krigle u Bijelom zecu, priznao mi je:
– Dokopao sam se tih dossiera.
– Muljaš me – odmahnuo sam rukom.
– Ne, nimalo – rekao je ozbiljnim glasom.
– Mjesec dana nakon što je objavljen podatak da ih je pisao provalio sam u njegovu kuću i pokupio ih. Sve redom!
– Kako da ne!
– Kad ti kažem, časna riječ.
– Časna lopovska. Ipak, novine nisu pisale o tvojoj krađi, zar ne?
– But of course mon ami - nasmijao se – da samo vidiš čega sve tamo ima.
– Čega?
– U-hu-hu i o-la-la – glasno se nasmijao tako da se čitav kafić osvrnuo.
– Jednom ću ti otkriti…

…

Te zimske noći, oko ponoći, smrzavao sam se u svom sobičku i s priličnom mukom nastojao prevesti manje zahtijevan roman Amélie Nothomb, Hyigiene de l'assassin kada li mi je na prozor netko zakucao. Razmaknuo sam teške brokatne zavjese. Guillaume je stajao na požarnim stepenicama.
– Stari, u velikoj sam gabuli – rekao je uznemireno – trebam uslugu. Želim da mi pričuvaš nešto, samo par dana, dok se stvari ne primire.
– OK – rekao sam.
– Do groba sam ti zahvalan!
S ramena je skinuo prastaru kožnu poštarsku torbu i odložio je na prozorsko okno.
– Čuvaj mi to k'o oči u glavi!
– Ma nemaš brige…
Zatim je nestao u hladnoj maglovitoj pariškoj noći.

…

Prolazili su dani, a Guillaume se nije vraćao. Ispario, rekao bi Georges Perec. Nakon tri mjeseca zavirio sam u torbu i našao ono što sam i slutio: nekoliko dragulja, finih ogrlica, dijamantno prstenje i naravno Truffautove dossiere. Većina ih je bila napisana perom i tintom, tek je nekolicina bila otipkana na pisaćoj mašini. Potaknut znatiželjom, prekinuo sam prevođenje Amélinog romana i primio se Triffautovih dosjea. Prevodio sam riječ po riječ, danima. Činilo se kao da nikamo ne pristižem i to me je bacalo u očaj.
Jedne noći temperatura se u sobi opasno približila nuli. Odlučio sam s prevođenjem nastaviti u Bijelom zecu. Pokupio sam dossiere i otišao.
U Bijelom zecu pijuckao sam kuhano vino. Vino je bilo dobro, grijalo je iznutra i ja sam iznenada oćutio da su mi rane zacijelile, da mi se srce ponovo otvorilo i da sam sposoban voljeti.
No tko je ona? Gdje je ona? Osvrnuo sam se. Promotrio žene u kafiću. Ne, nije bila tu.
Vratio sam papire u poštarevu kožnu torbu, izašao na ulicu te besciljno hodao hladnim gradom. Nakon nekog vremena naišao sam na majušno art kino. Igrao je Truffautov Jules et Jim. Predstava samo što nije počela. Ušao sam. Nikada nisam gledao taj film, ali znao sam sve o njemu: femme fatale, ménage ŕ trois, himna prijateljstvu, ljubavi i životu…

Na povratku u sobu zastao sam na Pont Neufu. Torbu s dossierima odložio sam na ogradu. Pripalio sam cigaretu i gledao Seinu.
Odjednom zvuk potpetica.
Osvrnuo sam se. Stajala je pokraj mene.
Bože, kakve oči!
– Mogu li dobiti cigaretu – upitala je.
– O,oui bien sűr – odgovorio sam i pružio joj cigaretu.
– Sophie – rekla je.
– Jules.
I riječi su potekle, nezaustavljivo, kao rijeka pod nama. Nisam mogao odlijepiti pogled s te žene. A zatim jedan nezgrapan pokreti i dossieri su završili u Seni.
– Oh, merde – zacvilio sam – dossieri!
Pogledala me je zbunjeno.
– Truffautovi dossieri!
– Oh, merde – rekla je ona.

No svako zlo za neko dobro. Sophie je danas moja žena. Svaki put kada se sjetimo te scene prasnemo u smijeh. Jedino što je ostalo od Truffautovih dosjea jest stranica mog nesavršenog prijevoda koji je te davne noći ostao na radnom stolu. Želim ga podijeliti sa vama u redovima koji slijede.

Guillauma pak nikada više nisam vidio.
- 14:15 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

03.09.2024., utorak

UBER KRATKI REZOVI




***
Popodnevna omara.
Pas i mačaka, zakleti neprijatelji
spavaju na tri metra udaljenosti.

***
Svijet je stao.
Tek povremeno grančica crnog oraha zatreperi.
S nje kao da se snažno odrazio misteriozni skakač.

***
Kiša će pomislio sam i
pljesnuo dosadnu muhu na golim prsima.
Mrav odvlači njeno tijelo kroz guste travke.

***
U daljini munja presijeca nebo.
Prasak sustiže dvije divlje patke.
Kroz gustu kišu one panično jure za skloništem.

***
Prohujala oluja.
U mračnom šumoru kiše
nejako mijaukanje mačeta.

***
U četvrtak oluja i grmljavinsko nevrijeme.
U petak se rijeka izlila iz korita.
U nedjelju seljaci na poljima beru šarane.

***
Popravljao sam krov, a zatim
sjeo na sljeme da mrvu ohanem.
Na travnjak pred kućom sletio je orao.
Već danima ga promatram kako kruži u visini.

- Na trenutak zamijenjena perspektiva!

***
Zadubljen u knjigu.
Iznenada vlažna njuškica
dotiče mi podlakticu.

***
U sumrak sjeverni povjetarac
pred kuću donosi
miomiris divljih ciklama s ruba šume.

***
Plavet bez oblačka.
Sve poji životu.
Susjed glasno povraća.

***
Pogođen papučom
stršljen oboren na tlo.
Mala maca umah ga hruskavog proždre.

***
U visini raščešljani oblaci.
Poput sijedih vlasi moje duge kose
na plavoj jastučnici.

***
Zamračen u podne
kao štriga, bubašvaba, škorpijica
biće pod kamenom.

***
Zamućen krvavi polumjesec
s trbuhom na desno - prva četvrt
optužuje me da sam opet bio nestašan.

***
Sa balkona svaku večer promatram dvije točkice.
Crnu i smeđu. Vrana i vjetruša na plavoj pozadini neba
igraju vječnu igru života i smrti.

***
Tri poslije ponoći.
Izmiješanih pića i osjećaja.
Gdje si ti, dovraga?

***
Govoriš, po navici previše pričaš.
Opet se otvaraju stare rane.
Kriste, daj da se volimo bez riječi!
- 09:19 - Vox popljuvi (168) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>