Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

13.09.2024., petak

Fahrenheit 451, Guillaume Bisset, Truffautovi dossieri



Spletom okolnosti, pišući Tajani o Fahrenheitu 451 - zapravo više o Bredburyju i njegovoj literaturi - nadošao sam, naravno, na Triffauta i njegovu adaptaciju istoimenog romana.

Triffautov Fahrenheit iz 1966. godine pomalo je naivan i izvještačen no ima nekoliko pamtljivih sekvenci i scena. Vremenom je postigao kultni status. Zoran Živković ga u svojoj Antologiji SF filma svrstava u deset najboljih filmskih SF ostvarenja. Mislim, daleko je to od Solarisa (1971), Odiseje u svemiru (1968), Zabranjenog planeta (1956) ili još dalje, Metropolisa (1927) Fritza Langa. Bliži je Soylent Greenu (1973), Starom divljem zapadu (1973), Rollerballu (1975), Loganovom bijegu (1976) i sl.

Novi Fahrenheit snimljen je 2018. godine i prema traileru izgleda kao većina suvremenih holivudskih SF filmova. Je li bolji od Triffautovog filma? Za mlade naraštaje svakako je gledljiviji. Jednu od uloga nosi Michael Shannon. Shannon nije loš glumac ali holivud ga je turnuo u ladicu pa mu uglavnom daju tipizirane uloge. Zapravo je bio izvrstan u paranoičnom SF horror filmu Kukci. Tu sam ga prvi put zamijetio. Kukce je pak režirao William Friedkin, otkiva malo googlanja. Također, malo googlanja otkriva i to da je Friedkin imao francusku vezu, tj. da je bio oženjen za Jeanne Moreau. Surprise - surprise!

Kako god, Triffautov Fahrenheit neminovno je vodio do Triffautovih dossiera, jedne od prvih pričica koje sam pisao za blog. Rekoh Tajani - daj da vidim mogu li je pronaći. I pronašao sam je! Priča je dražesno naivna i u tome je njen šarm. Raznježio sam se nad ondašnjim ja. Nabrzaka sam popravio tekst iz 2007. godine te ga iz sentimentalnih razloga ovdje ponavljam. Btw, Triffautovi dossieri bjehu stvarni. Kod nekih kreativaca vođenje bilješki o ljudima i događajima dio je svakodnevne umjetničke prakse.

- Truffautovi dossieri -

Kada je 1984. godine umro poznati francuski redatelj novog vala, François Roland Truffaut, u njegovoj su radnoj sobi nađeni opsežni dossieri koje je, poput predanog obavještajca, vodio o većini ljudi s kojima je radio i koji su ga okruživali. Njegova ih udova nije željela niti pogledati jer se, kako je sama rekla, bojala onog što bi tamo mogla zateći o sebi.

2007. godine sjeo sam na autobus i otišao u Francusku, u Pariz gdje sam se zadržao duže no što sam namjeravao. Nastanio sam se na Clichyju, u Rue de Lemercier. Nije prošlo dugo da sam u kafiću Bijeli zec, na Montmartreu, upoznao čovjeka po imenu Guillaume Bisset, šarmantnog momka s puno stila i tešku lopovčinu. Postali smo dobri prijatelji. Guillaume je obožavao Truffautove filmove. Jedne večeri, dok smo sušili krigle u Bijelom zecu, priznao mi je:
– Dokopao sam se tih dossiera.
– Muljaš me – odmahnuo sam rukom.
– Ne, nimalo – rekao je ozbiljnim glasom.
– Mjesec dana nakon što je objavljen podatak da ih je pisao provalio sam u njegovu kuću i pokupio ih. Sve redom!
– Kako da ne!
– Kad ti kažem, časna riječ.
– Časna lopovska. Ipak, novine nisu pisale o tvojoj krađi, zar ne?
– But of course mon ami - nasmijao se – da samo vidiš čega sve tamo ima.
– Čega?
– U-hu-hu i o-la-la – glasno se nasmijao tako da se čitav kafić osvrnuo.
– Jednom ću ti otkriti…

…

Te zimske noći, oko ponoći, smrzavao sam se u svom sobičku i s priličnom mukom nastojao prevesti manje zahtijevan roman Amélie Nothomb, Hyigiene de l'assassin kada li mi je na prozor netko zakucao. Razmaknuo sam teške brokatne zavjese. Guillaume je stajao na požarnim stepenicama.
– Stari, u velikoj sam gabuli – rekao je uznemireno – trebam uslugu. Želim da mi pričuvaš nešto, samo par dana, dok se stvari ne primire.
– OK – rekao sam.
– Do groba sam ti zahvalan!
S ramena je skinuo prastaru kožnu poštarsku torbu i odložio je na prozorsko okno.
– Čuvaj mi to k'o oči u glavi!
– Ma nemaš brige…
Zatim je nestao u hladnoj maglovitoj pariškoj noći.

…

Prolazili su dani, a Guillaume se nije vraćao. Ispario, rekao bi Georges Perec. Nakon tri mjeseca zavirio sam u torbu i našao ono što sam i slutio: nekoliko dragulja, finih ogrlica, dijamantno prstenje i naravno Truffautove dossiere. Većina ih je bila napisana perom i tintom, tek je nekolicina bila otipkana na pisaćoj mašini. Potaknut znatiželjom, prekinuo sam prevođenje Amélinog romana i primio se Triffautovih dosjea. Prevodio sam riječ po riječ, danima. Činilo se kao da nikamo ne pristižem i to me je bacalo u očaj.
Jedne noći temperatura se u sobi opasno približila nuli. Odlučio sam s prevođenjem nastaviti u Bijelom zecu. Pokupio sam dossiere i otišao.
U Bijelom zecu pijuckao sam kuhano vino. Vino je bilo dobro, grijalo je iznutra i ja sam iznenada oćutio da su mi rane zacijelile, da mi se srce ponovo otvorilo i da sam sposoban voljeti.
No tko je ona? Gdje je ona? Osvrnuo sam se. Promotrio žene u kafiću. Ne, nije bila tu.
Vratio sam papire u poštarevu kožnu torbu, izašao na ulicu te besciljno hodao hladnim gradom. Nakon nekog vremena naišao sam na majušno art kino. Igrao je Truffautov Jules et Jim. Predstava samo što nije počela. Ušao sam. Nikada nisam gledao taj film, ali znao sam sve o njemu: femme fatale, ménage ŕ trois, himna prijateljstvu, ljubavi i životu…

Na povratku u sobu zastao sam na Pont Neufu. Torbu s dossierima odložio sam na ogradu. Pripalio sam cigaretu i gledao Seinu.
Odjednom zvuk potpetica.
Osvrnuo sam se. Stajala je pokraj mene.
Bože, kakve oči!
– Mogu li dobiti cigaretu – upitala je.
– O,oui bien sűr – odgovorio sam i pružio joj cigaretu.
– Sophie – rekla je.
– Jules.
I riječi su potekle, nezaustavljivo, kao rijeka pod nama. Nisam mogao odlijepiti pogled s te žene. A zatim jedan nezgrapan pokreti i dossieri su završili u Seni.
– Oh, merde – zacvilio sam – dossieri!
Pogledala me je zbunjeno.
– Truffautovi dossieri!
– Oh, merde – rekla je ona.

No svako zlo za neko dobro. Sophie je danas moja žena. Svaki put kada se sjetimo te scene prasnemo u smijeh. Jedino što je ostalo od Truffautovih dosjea jest stranica mog nesavršenog prijevoda koji je te davne noći ostao na radnom stolu. Želim ga podijeliti sa vama u redovima koji slijede.

Guillauma pak nikada više nisam vidio.
- 14:15 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>