Iznenada, osjetio sam snažan poriv da pušim. Je li to bila želja uma ili želja tijela, ne znam, ali duhana u ovom mom Waldenu nije bilo. Spremio sam se i otišao u šumu, nabrao lišće gloga, vratio se natrag, posušio ga u pećnici i natisnuo u lulu. Pripalio.
Lulu sam 2020. godine kupio od cigana na Hreliću. Jutro je bilo zimsko, hladno, ali stari cigo je bio spreman da se pogađa. Nudio je popust ako uzmem još tri.
- Samo ovu - rekao sam na njegovu žalost.
Naime,već sam imao jednu za za Notting Hill, drugu za Early Morning Pipe, treću za Sail Black i više od toga nije mi trebalo.
Lula je rustikalnog izgleda, oblikovana iz trešnjina drva s korom i odozdo ima metalni prsten tj. rupicu da bolje vuče. Pokraj rupice utisnut je žig: AIR ROPP DRY, MADE IN FRANCE.
Zamjenski tobacco pripalo sam žigicom umjetnika Dainiusa Liškevičiusa koju sam ponio iz Litvanskog paviljona 2015. godine, gdje je ovaj izlagao na 56. Venecijanskom bijenalu. Dainius je kutije žigica s otisnutim nazivom projekta, vlastitim imenom i sličicom čovječuljka koji korača praznim prostorom, dijelio kao promidžbeni materijal. Neko vrijeme sam sa svojih putovanja donosio kutije šibica kao uspomenu i suvenir. U kutije bih još položio kamenčić s ceste udaljenih gradova. Kada sam završio s tim hobbyjem spremio sam kutije u ormar ladanjske kuće na osami.
Dakle, te tri stvari - današnje lišće, šibica iz Venecije iz 2015-ste i lula s Hrelića 2020-te - tri udaljena momenta u prostoru i vremenu sjedinili su se u prvom udahu dima. Osjetio sam da se time zatvorio neki krug. Ne mogu reći što se to točno zaokružilo, ili dovršilo, ali nešto nevidljivo, što nadilazi tvarnost svojim je svršetkom dobilo Smisao.
Izvalio sam se na ležaljku pod trijemom. U visini su blistale zvijezde.
Post je objavljen 15.09.2024. u 16:13 sati.