< | siječanj, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
24.01.2023., utorak
PEPELJARA (iz ciklusa - minimisterijI)
Bilo je 19.27h. Brzo sam se spremio i izjurio vratiti knjige u knjižnicu. Kasnio sam s povratom jedno 15naestak dana. Koračao sam sluzavom, hladnom zagrebačkom ulicom u smjeru zapada. Na ulici ni kučeta ni mačeta. Pod miškom sam stiskao tri naslova: Praćkanje u kadi punoj kozjeg mlijeka/ Meister Huc/; Sveti Kurvingrad /Meister Huc/; Mašala pičko /Meister Huc/. Približio sam se Anićevoj zgradi u narodu znanoj kao Crveni Mastodont u kojoj je bila smještena knjižnica Milana Dubravca Ćate. Hodajući uz sam rub Anićeve zgrade razmišljao sam o sisama fine ukrajinske kurvice s YouPorna. Lara Kroffn bila je jedna od rijetkih koja je s radošću primala u sve tri rupe, barem se tako činilo. U trenutku dok sam prolazio pokraj Dione smještenoj u toj socijalističkoj višekatnici evocirajući lickanje dražesnih Larinih trešnjica, moj film prekinuo je unutrašnji glas: odmakni se od ruba, nešto bi ti moglo pasti na glavu. Glas je bio ugodan i smiren pa sam poslušao. Zakoračio sam korak-dva u stranu i već idući trenutak - TRES! - pokraj mene se rasula teška keramička čikobernica prepuna opušaka. Zastao sam. Podigao pogled. Nigdje nikoga. Opsovao sam žestoko i glasno. Psovka je bila upućena piscu Gladibrku (kojeg su u književnim krugovima zvali Arbitar Elegancije, naravno po Petroniju) i njegovoj nevjenčanoj supruzi, spisateljici Marulić (u književnim krugovima znanoj kao Frigidna Utičnica). Zapravo, bila je to psovka upućena njihovom svjetonazoru, njihovoj aljkavosti, nemaru. Nemaru za ljudski život. Jer, ruku na srce, ukoliko je dvojac mogao da se tako dobro unosi u svoje likove, da stvara raskošne imaginarne svjetova, onda je svakako mogao da anticipira kako će čikobernica što počiva na rubu balkona prije ili kasnije završiti na tlu i sasvim moguće na nečijoj glavi. Pa bi je odložili u drugi kutak, na neko drugo, sigurnije mjesto. Pravo je čudo da nisam smrtno stradao! No članovi bračnog para Kretenko nisu bili jedini sumnjivci. U profil nehajnih govnara uklapa se i akademski slikar Zdenko, priglupo bijelo smeće koje povremeno tuče svoju majku. „Znaš teretane su skupa mjesta, čovjek mora da osmisli alternativne načine gimnastike“, rekao mi je jednom prilikom cereći se zlobno. U Anićevoj zgradi također se nalazi i studio Vektor, da onaj infamous studio Vektor, što je za regionalnog kralja voća Stipu Mušmulu projektirao (i izgradio) neboder u obliku zlatnog ananasa u samom centru grada, jedno od najružnijih arhitektonskih zdanja od Domovinskog rata na ovamo. Dakle, ti naši akademski sugrađani svakodnevno, pod teretom posla (i življenja samog), svoju nervozu, svoje prenadražene živce anesteziraju dimeći i otresajući cigaretni pepeo na balkonima Anićeve zgrade. No, možda sam nepravedan. Možda mi moja mržnja, moj prezir prema buržoaziji i buržoaskoj kulturi muti rasuđivanje. Naime, predobro ih poznam. Predugo sam bio s njima. Kao Mojsije s Egipćanima. Objektivno to je mogao biti bilo tko: i kamiondžija Boki, i trgovkinja Mara, i stolar Slavko, i knjigovođa Slavka... Čučnuo sam, sakupio najkrupnije ostatke pepeljare i pokušao ih sastaviti. Pepeljara je bila obična, bijela, bez posebnih obilježja, bez natpisa ili znaka što bi upućivao na mogućeg krivca, primjerice FAK 2000, Arhirketura Vektor – svi pravci vaših snova; Usluge prijevoza, prekrcaj i skladištenje robe Merišnjak d.o.o. i slično. Pridigao sam se i još jednom bacio pogled u visinu. Nigdje nikog, naravno. Krivac se već nalazi za svojim skupocjenim Macom, tipka stilski izbrušen, društveno angažiran tekst za Govnarski list, tekst o socijalnoj i društvenoj pravdi koji garnira s nešto ideološke crveno-crne priče prošlog stoljeća. Ko ga jebe! No što se večeras zapravo zbilo? Može li se to podvesti pod prekogniciju? Predskazanje? Ili glas anđela čuvara? Mišak bi ustvrdio kako je ovaj događaj dobar primjer sinkroniciteta. Jung bi potvrdio. Ali racionalist bi racionalizirao. Pa hajmo: doista, ja sam pokraj Anićeve zgrade prošao milijun puta. Dok nisam razmišljao o sisama o sisama o sisama ukrajinskih kurvica, svjesno bih odabrao da se odmaknem od ruba zgrade baš zbog saznanja o egzistenciji neodgovornih klipana u tijelima odraslih osoba na ovom mjestu. Dakle, moj refleks odmicanja mogao je biti svjesno ugrađen u moju podsvijest. Ali isto tako činjenica je da se nikada u tih mojih milijun prolazaka iz visine ništa nije survalo i rasulo po asfaltu. Nikada. Nego baš večeras i to kada sam u svojoj glavi začuo glas upozorenja. Događaj jest u najmanju ruku neobičan i čovjek se mora zapitati što on to govori (implicira) o pravoj prirodi svijeta, zbilje. Pogledao sam na sat. Dovraga, knjižnica radi još pet minuta! Požurih. |
18.01.2023., srijeda
SUDIJA
Sudija Sudijo, molim te, budi pošten kada sudiš ovim pjesmama, shvati sa svima njima proveo sam neko vrijeme neka sumorna jutra neka blještave zalaske s nekima sam živio duže nego sa ženama u braku s nekima sam to obavio brzo u zanosu i s nogu u polumračnom gradskom parku, prefinjenom kafiću u znojavoj prirodi, divljem ratnom bombama izrovanom pejzažu s nekima sam se zbilja mučio odlazio sam od njih i vraćao im se odlazio-vraćao agonija traje vječno, činilo se pokušao sam ih promijeniti pokušao sam mijenjati sebe prilazio sam im i s lijeva i s desna i odozdo i odozgo, lickao ih, dražio izazivao, grmio i galamio mijenjao sam perspektive, mijenjao pristupe al' naprosto nije išlo neke stvari nisu zapisane u zvijezdama niti krvlju zabilježene slovima Zakona valja biti pošten prema sebi jer malo je poštene proze danas poezije još manje i stoga Sudijo, kad sudiš prije svega budi pošten prema sebi a tek onda odsjeci meni i mojim pjesmama |
15.01.2023., nedjelja
JEDNA ŽENA
jedna žena oduvijek je željela žensko dijete (sa muškim djetetom nije znala kako da se nosi) pa ga je od početka oblačila u žensku odjeću imate lijepu kći, znali su joj reći na ulici oh, hvala, odvraćala je ponosno uvečer prije spavanja umjesto molitve morao je uvijek iznova da gleda svoje rođenje snimljeno super-osmicom i oca koji je ubrzo nakon snimljenog materijala zauvijek nestao nestao je oblak i traži se viđen je jučer na nebu na prostoru između Utrina i Sopota imao je oblik dinosaura na biciklu osipao se na rubovima u purpurnoj boji u jednom trenutku zastro je sunce i dan je postao golublje siv potom je promijenio oblik u nosoroga s kopljem i otplovio u područje Arkadije gdje smo kao derani snagom volje 90 posto uspješno rasturali cumuluse iz čiste zabave tog ljetnog podneva davne 1988. godine godine su prošle nisi se promijenila i to nije kompliment --- * tema se naravno može američki eksploatirati do queer groteske. npr.-pomenuto dijete, sada mladić koji je završio na ulici kao drag queen znan pod umjetničkim imenom Candy (in the back room she was everybody's darlin'), heroinski ovisnik na dnu (cold turky, junky on the run) vraća se u majčin dom (Blue Ridge Mountains, Shenandoah River) s namjerom da je okrade ili da se suoči s njom te ju optuži za čitav svoj promašeni život (mother, you had me, I never had you). njihov ponovni susret vodi u konflikt i bezumno nasilje u kojem Candy daveći siluje majku, a potom si odsijeca spolovilo te iskrvari do smrti legavši na tlo pokraj nje. dok zuri u plafon čekajući da smrt nadođe Candy propada u košmarni vrtlog slika svog kratkog, napaćenog života. slike blijede, i on napokon iščezne. prije dvadesetak godina najvjerojatnije bi se pozabavio tom i sličnim temama. no to su šuplje igre uma. postoje stvari o kojima DOISTA vrijedi pisati. neka naše riječi služe, a ne zabavljaju, zabilježio je netko. klauna i korporativnih intelektualaca ne manjka. |
12.01.2023., četvrtak
FILMSKA SMERT
plameni jezičci Simone Mareuil /čini ti se da vidiš kako ljepota galopira iznad crnih lavanda/ umorna od nabrana života Simone Mareuil (51) (francuska glumica najpoznatija po ulozi u Andaluzijskom psu) poseže za kantom benzina i samospaljuje se na glavnom trgu mjesta rođenja – Périgueux 1954. dok nestrpljivo sagorijeva uzimam olovku i činim kroki ovozemaljskog svršetka na vlastitom dlanu godinu dana kasnije, dodajem tu i dvije goruće Dalijeve žirafe zapisujem: ovo nije goreća žirafa ceci n'est pas le girafe brűlante |