nedjelja, 31.08.2008.

Plagijat

Hm... Krenuh na spavanje, već sam i računalo ugasio... Onda mi je neki crvić proradio, vezan uz netom pročitani post slavnog Stifmeistera, alfe i omege slavne "Lige Mufova" koja je prije koju godinu od dječačke zezancije narasla do glavne sablazni u medijima tih dana.

Stifmeister priča o "vrlinama uspješnih zavodnika". Zapravo se i slažem s njegovim konstatacijama, ali u slučaju da su zavedene (ne)sretnice cure iz kategorije under 27-28 godina. Iliti one koje svoju osobnost i kvalitetu poistovjećuju s otiračem za obuću.

Kad malo odrastu, njihov doživljaj savršenog muškarca se mijenja, a samim time i šanse za uspjeh tog "uspješnog zavodnika".

Što bi, dakle, takav uspješan zavodnik trebao imati za žene u tridesetima ili četrdesetima, koje za sobom imaju već dosta propalih veza i brakova, izgrađene stavove i malo više samoljublja od spomenutih "otirača za cipele"?

Idemo probati. Težina iliti važnost se ne mora podudarati s redoslijedom.

1. Samopouzdanje - Puno bolja riječ od samouvjerenosti. Riječ samouvjerenost mi nekako koketira s rječju bahatost, a to u ovom slučaju ne prolazi. Jer ovu kategoriju se bahatošću ne obara s nogu.
Kako god mi tu potrebnu osobinu nazvali, svodi se na to da se usudiš pokušati s osmjehom na licu, spikom koja će zaintrigirati i dovoljno tog nečega da ne zamuckuješ u planiranoj akciji.

2. Inteligencija, komunikacija - Mogli bi reći i zanimljivost... Razgovor, razgovor, razgovor... O svemu i svačemu. Ali ponajviše o pitanjima veza i međuljudskih odnosa, jer to je uvijek tema koju je teško iscrpiti. I jer si zbog toga tu, a ne zbog kupovine novog auta ili političkog sukoba. Ne libi se spomenuti neke od prošlih veza kao primjere (a i zbog slijedeće točke ove liste poželjnih osobina) koji oslikavaju ono o čemu govoriš. Ali, ne spominji ni jednu od njih previše, jer osoba X ne sjedi/stoji tu ispred tebe da bi slušala Patnje mladog Werthera, već da se nju primjeti i uvaži.
Ne pretjeruj, uključi ju u razgovor. Slušaj ju. Ako skužiš da vam se u nečemu jako podudaraju mišljenja, isfuraj svoj čvrst stav o tom pitanju. Time ćeš zaraditi malo njezinog oduševljenja.
Ne istrčavaj sa stavovima ako ne naslutiš slične i kod nje, jer imaš šanse zaraditi prijezir.

3. Iskustvo - Koliko god se svaki razuman um zgražao na narodnu predaju po kojoj je muškarac koji ima iza sebe dosta žena pravi frajer, a žena koja ima iza sebe mnogo muškaraca drolja, toliko je nepobitna činjenica da Ona želi nekog iskusnog, tko iza sebe ima dobrih i loših veza, ali i osvajanja za jednu noć. Jer je doza mangupskog šarma uvijek potrebna. Ili si frajer, ili si pičkica. Mirni dobrica ne osvaja. "Nema tu kemije"

4. Taktičnost, uvažavanje - učini neke stvari da ti se sugovornica osjeća dobro. Pohvali joj izgled ili neki njegov detalj.
Ni za živu glavu ne odmjeri komad koji prođe pored, pa makar to bila Kraljica Ljubavi osobno. Jer ti ta Kraljica mora biti ona pred tobom.
Ne forsiraj ništa na prvom spoju. Reci tek da si kao prava muška svinja možda poželio mnogo više, ali da je dobar osjećaj vrijedniji od forsiranja. Ako si sve dobro izveo, ono "muška svinja" će zazvučati kao zajebancija. S malom dozom istine, da... Već smo spomenuli šarm barabe.

5. Govor tijela - ako i nisi 100% njezin tip frajera, ne mora te to brinuti. Jer su se takvi već puno puta pokazali kretenima. Naravno, ako si sasvim kontra, ne nadaj se ničemu. Jebiga, takav ti je horoskop.
Imaj u vidu da smo svi oku ugodniji s osmjehom na licu, stoga ne budi drven. Upotrijebi ga povremeno.

6. Duhovitost - Ne propusti priliku da se povremeno našališ, makar (ili najbolje) i na svoj račun. Non-stop ozbiljna priča ne spada u ugodna druženja.



Eto... U slučaju zavođenja ove kategorije treba imati u vidu da je u pitanju osoba koja se želi osjećati ugodno i poželjno u muškom društvu.


A što ako se Zavodnik zateleba? Jebga. To nije bilo u planu.

subota, 30.08.2008.

Dani gužve

Uhhhh.... Počelo je. Mislim da ću se u slijedećih mjesec dana raspasti od posla.
Osim obveza za koje znam da mi slijede, vjerojatno će se javiti i mnogi stalni korisnici mojih usluga. Zanimljivo je kako se uvijek sve zgusne u najveću moguću gužvu, svi se javljaju BAŠ kad ima posla i BAŠ uvijek im je hitno.

Valjda će od tolikog posla biti i neke love.

Instalirah si noviju verziju Sony Ericsson PC Suite. Sad ću moći slati sms-ove tipkajući ovim velikim tipkama. Što uvijek pomaže u gužvi.

Živi mi bili. Javim se kad stignem.

četvrtak, 28.08.2008.

Butterflies junkie

Opustio sam se s Ptičicom. I odmah sve ide dobro.

Iako ne znam koji su njeni krajnji dometi. Ne može se to ni znati samo tako, jer kad bi vidjeli budućnost, znali bi i što i s kim pokušati.

Jedna stvar me brine... Kad žena u prvoj polovici tridesetih, dakle - dovoljno iskusna, slavi "leptiriće" zaljubljenosti kao nešto naj, nešto bez čega joj je teško živjeti.

Ptičica ima dosta nepromišljenosti u svojoj povijesti. Čak bi se moglo reći - dosta učinjenih gluposti pod utjecajem tih istih "leptirića".

Brine me to malo. Jer znam da taj osjećaj početne zaljubljenosti ne može biti vječan. Kada prođe, zamijeni ga nešto mirnije a svejedno toplo i lijepo. Ili - ništavilo.

Ptičica, čini se, ne zna za onaj ljepši nastavak.

Možda može naučiti.
Mislim da znam koja bi mogla biti tema slijedećeg razgovora.

utorak, 26.08.2008.

Friends

Ovih dana mi razmišljanja o prijateljstvima odnose dosta vremena.

Part One

Za vrijeme posjete bračnom paru frendova koje rijetko viđam spomenuli smo jednog zajedničkog prijatelja. S kojim ja nisam dobar, iako je on baš ispravan čovjek. Ali i malo težak, a od takvih se s vremenom uvijek malo "sklonim". I čini se da je nakon predugo vremena našao nekog i da im je dobro.
Poslao sam mu danas poruku koja kaže da je lijepo vidjeti da svoje kave više ne ispija sam.
Odgovor zapravo nisam ni želio. Nisam ga ni dobio. I to je OK.
Lijepo mi je vidjeti ih, izgledaju sretno.

BTW, što se onih prvospomenutih tiče... Koliko vam se često (ili rijetko) događa da ste BAŠ prijatelji s OBOJE?


Part Two

Ne vjerujem da će mi prijateljstvo s Ljubinkom ikad doći u pitanje. No, i ja i ona često spominjemo svoju vezu kao primjer dobrog odnosa. I pred nekim drugim ljudima, trenutnim ili potencijalnim partnerima. Možda bi se toga trebali kloniti, jer drugi uvijek misle da to još nije gotovo.


Part Three

Žena s kojom sam nekad davno ušao u žešće tipkanje na iskrici, i povukao se jer mi se nešto tu baš i nije svidjelo nastavila je komunikaciju sa mnom uz pomoć drugog virtualnog identiteta. I tu sam joj saznao i ime i prezime, čime se bavi, čak počeo nešto i surađivati s njom bez da smo se ikad vidjeli i čuli, onako, moglo bi se reći - prijateljski. Ona je sigurno znala s kim to tipka, ja nisam znao. Do neki dan. I šokiralo me je otkriće.
Više bih volio da je rekla. I spomenula prijateljske namjere. Ne bih se sada osjećao ovako fuj.


Part Four

Još jedna prijateljica malo brlja ovih dana. Provocira situacije u vezi kojih joj je već odavna sve jasno. I uznemirava samu sebe.

Skroz nepotrebno.



Mali apdejt (nevezano uz frendove): Odvratan sam. Mislio sam da sam ispravnija strana u vezi, večerašnji svađa mi je pokazala da sam opterećen strahovima. Moja Ptičica je sasvim OK cura.

ponedjeljak, 25.08.2008.

3 i pol sata telefonskog razgovora

Naletjeh do Barinićevih poslijepodne. Dijelom samo zbog druženja, dijelom da se svečano obilježi uspjeh opisan u prethodnom postu.
I, naravno, budući da sam užasno rijetko s njima, bijah opet kraljevski ugošćen. Osim što se ispričamo do besvijesti, uvijek me nečim hrane. I to nešto uvijek bude za prste polizat.

Ovaj put - janjetina ispod peke i krempite sa dodatkom džema od borovnice. Mljac.

Napucah se.

I kad sam tako olakšane duše i otežanog trbuha zapalio nazad u svoj gradić Payton, odlučih usput nazvat Ptičicu koju nisam nazvao cijeli dan.
I onda, budući da ne moš kako treba vozit i razgovarat o svemu i svačemu, parkirao sam Zelenka pored ceste između Vukovara i Bršadina. Da se ja sa svojom Ptičicom ispričam u miru, jel...
Veza je prvi put pukla nakon točno sat i pol razgovora. Budući da Ti-Mobajlu ne budem baš dozvolio da mi razjebava romantiku, nazvah ja svoju Ptičicu ijopet. I opalismo još jednu rundu od 36 minuta. Tada je Ptičici crkla baterija.
I nakon više od 2 sata, zapalih doma s mračnog mjesta, onako nekako sretan i zadovoljan što ja i Ptica sve bolje razgovaramo.

Naravno, kad sam stigao kući - nastavili smo još malo. Još sat-i-nešto vremena.

Lastane, zaista.... Jesam li ja normalan?





Za kraj, otkinuh od Ribafisha komadić posta za umrijet od smijeha. Pa, ak sam se ja nasmijao, zašto ne bi i vi?

nedjelja, 24.08.2008.

Bigshot

Kad sam ono jednog davnog dana prijatelja Nenada nagovarao na blog umjesto da mu se radi web-stranica, nisam razmišljao o tome jesam li možda indirektno pomogao u stvaranju neke nove zvijezde HR-blogosfere.

Eto, ode Neno na blog Večernjaka. Što mu u toj HR-blogosferi daje neko "ozbiljnije" mjesto. A to mjesto, osim što bi se moglo okarakterizirati kao mjesto značajnije promidžbe, nosi sa sobom i neku novu problematiku.
Prije svega, tu me više ubode u oči svaka pravopisna greška. Osim toga, tamo nema prijatelja blogera koji cirkuliraju međusobno u nekom krugu prijateljskih blogova. Tamo su glavni posjetitelji anonimni čitatelji. Koji sigurno nemaju blog na Večernjakovoj stranici, jer se tamo blogovi otvaraju isključivo na poziv Večernjakovih web-urednika. Osim toga, koliko će ljude zaista zanimati neki blog, pored blogova (zapravo kolumni) preiskusnih novinarskih imena?

Kada smo Neno i ja raspravljali o dvojbi web-stranica ili blog, sva je moja logika bila okrenuta k blogu. Jer sam već tada znao koliko je teže nekoj novoj stranici ostvariti bilo kakav rejting među milijardama stranica na WorldWideWeb-u. A servisom poput blog.hr-a svakodnevno cirkulira mnoštvo ljudi i uz nešto upornosti i kvalitete nije teško npr. jednog dana osvanuti na naslovnici i time skrenuti na sebe pozornost.

Srećom pa je Večernjakov blog ipak manje napučen turbo-zvijezdama za razliku od T-portalovog (gdje je npr. Simo Mraović), tako da vjerujem da će Neno svojim crtanjem i tamo doći do izražaja i privući određenu publiku. Osim toga, nadam se i da će ga dosadašnji blog-frendovi pratiti i na Večernjaku. Mislim da je taj "transfer" nešto pozitivno, jer će ga potaknuti na još veću kvalitetu blogerskog izričaja.

Zapravo, ponosim se sobom. Sjećam se kad su neki blogovi uz dosta i moje zasluge završili na listama blog.hr-a. A jedan je sada otišao i dalje.

subota, 23.08.2008.

Čemu blog?

Dugo mi na blogu nitko nije skužio identitet. Dvije su me osobe odavdje poznavale i prije tog bloga, Woolfie i Castanea (koja ne bloga već duže vrijeme). One su znale i kad sam počeo pisati, jednako kao i zašto sam počeo.

Kako sam si dozvolio malo otkrivanja prema ljudima, tako se počelo događati da me ljudi koje poznajem u RL počinju zapitkivati o mom blogu, o kojem su čuli od ovog ili onog. Trebalo je vremena da mi to prestane smetati, u početku sam osjećao neku zadršku vezanu za otkrivanje onih najskrivenijih misli.

Jedan od komentara (tipično muški, svinjski pojednostavljen) jednog mog dobrog poznanika iz RL bio je:

Ptičica

Ptičica je, daklem, na moru.

Jučer je opet bilo nesporazuma. Nerazumijevanja. Štogod, uglavnom - nije valjalo.

Danas... Odlučih se potruditi, najviše što mogu. I napisah joj nešto lijepih riječi. Ono, kao - što bih volio doživjeti s njom. Jer ne mora biti da ona to može pročitati između redova.
Moji "redovi" često zvuče racionalno.

Zatoplio sam malo. Koliko god sam mogao. I kao da mi se počelo vraćati.

Iako je rekla

četvrtak, 21.08.2008.

Emajliranje

Lijepa večer u životu običnog blogera

Provozah se do Osijeka večeras. Prvi put nakon prekida otišao sam se susresti s Ljubinkom.

Blistala je večeras, skockana, nasmješena Ljubinka. Razgovarali smo dugo. O svemu. I rekli sve što je ostalo neizrečeno.

Pokazala mi je da shvaća. Složili smo se oko svih razloga zašto se dogodilo to što se dogodilo. Oveći kamen pao mi je sa srca.

Bila je to najbolja i najljepša moja veza ikad. I prekid je bio isto takav - najbolji za koji dvoje ljudi mogu biti sposobni. :)

Vezu će nastaviti prijateljstvo s kojim će vjerojatno imati problema sve moje slijedeće ljubavi, jedna ili stotinu, svejedno. Jer, malo je onih koji mogu shvatiti tako nešto. I prihvatiti.


Osim toga, prije tog susreta sreo sam se s jednom čitateljicom ovog bloga. S jednom od onih koje samo čitaju i ne javljaju se. Skužila me je nakon konverzacije na jednom drugom mjestu i "ukopčala". Valjda svuda zvučim isto.
Susret je to bio bez teritorijalnih pretenzija. Jer se zna da nisam solo, jel...
Zanimalo ju je koliko će stvarni, živi lik pratiti predodžbu koju je stekla čitanjem. I mene je to zanimalo. Zaključak je - očekivala je malo tmurniju osobu. Što znači valjda da se na blogu premalo smijem.

I, na kraju, razgovarah s Ptičicom. Malo bolje no inače. Možda se uskoro postidim svih dosadašnjih postova o njoj. Želio bih to.

Eto. Pozdravlja vas jedan sasvim običan bloger. Homo homini lup... Oops. Bem ti latinski, nikad ga nisam znao.

Homo sapiens. Valjda.

srijeda, 20.08.2008.

Hod ispod oblaka

Knjiga koju ovih dana čitam tek je druga tiskovina s posvetom autora napisanom mojoj malenkosti ikada. Ljudi na promocijama ili sličnim prigodama stoje u redu da bi im autor potpisao knjigu, ali - nije to ono pravo.

Ono pravo je ipak kad te se autor/ica sjeti, uzme u ruke jednu knjigu iz uvijek premale hrpe koju planira podijeliti prijateljima, te tamo nažvrlja nešto tebi u čast. Tebi koji se možda baš i nisi u životu iskazao dobrotom prema njemu/njoj.

Pred vašim očima jest ulomak iz kratke priče "Majka" Osječanke Snježane Baković, autorice koju unatoč blizini nikad nisam sreo, ali čiji stil mi je poznat već nekoliko godina. Stil koji me rijetko ostavi hladnim, a mnogo češće mi naježi kožu svojim preciznim pronalaženjem puta k misli i emociji.

ponedjeljak, 18.08.2008.

S druge strane žice & birdwatching

Sorry, nije više žica, sad se to sve zove SMS, MMS, GSM, GPRS, 3G... Svakojako.

S druge strane tog nečega stižu baš zanimljive riječi...

nedjelja, 17.08.2008.

Arhiva

Budući da sam se nedavno vratio svijetu upitnika i zbr(č)kanih odnosima među spolovima (jel bi se to moglo reći - spolnim odnosima? neeee, to je nešto drugo... ), ovih dana sam češće ovdje.

Možda i prečesto.

Što je opet bolje nego da sam na online-dating servisima, jerbo sam opet započeo nešto.

Iako malo ishitreno, jer mi je odjednom postalo jasno da nisam spreman za to. Ali, sad je počelo. Ne bi bilo fer da sad iziđem iz toga, ono kao "ej, ja se sad više ne bih igrao"...

I serem (oprostite na izrazu) kada tvrdim da je ona sa mnom samo zbog seksa. Ne mogu to reći. Mogu reći tek da su ručne kočnice trgnute do krova.
I kod mene, da... Iako sam u početku sebe doživljavao kao puno otvoreniju stranu, nakon malo razmišljanja utvrdih da to baš i nije slučaj.

I tako, dok ja i nova draga uvježbavamo dvoboj ručnih kočnica, nestrpljivo čekajući tko će prvi spustit, došlo mi je da malo presložim arhivu bloga. Jerbo u desnom stupcu nisam linkao niti jedan od postova već godinu i pol. Doduše, mislio sam da i nemam postova dovoljno vrijednih za isticanje, ali sam se u tome prevario. Jer, ipak sam ponešto dobroga sročio tu i tamo. Bar se nadam.

Primjetih usput da mi se struktura komentatora uvelike izmijenila. Neki nickovi se više ne pojavljuju. I žao mi je.

Ujedno sam se malo podsjetio na događaje u posljednjih nekoliko godina, barem one koji su ovdje zabilježeni... A većina jest, osobito oni bitni.

I proživio ponovo dio već zaboravljenih bura. Što ćete, možda će mi podsjećanje dobro doći u ovoj fazi.

Kad sam bio mlađan lovac jaAaAaAaAaAaAAAAAAA.....

petak, 15.08.2008.

Ženske svinje

Razotkrivanje žene zna biti jako zanimljiv hobi.

Ono što me fascinira jest spoznaja da dosta nas muških služimo samo za seks, iako nam partnerice održavaju privid kompletnije veze. Iako je muškarac taj koji je po defaultu svinja. Stvar je u tome da seks bude redovit, da se partneri ne moraju mijenjati (tražiti?) prečesto, a značajan je i utjecaj dojma koji će se ostaviti na okolinu (jer nije zgodno da ozbiljnoj ženi u tridesetima svaku drugu noć drugi auto bude parkiran ispred kuće).

Što se glume tiče, možda u tome ima utjecaja i njihova spoznaja da njemu nije dovoljan samo seks, te da će u slučaju da seks bude jedino što dobiva on jako brzo nestati iz te priče. Stoga ona ostatak odnosa kvalitetno odglumi. Također - tip koji je zatreskan u ženu koja želi samo seks jest siguran ulov, nepromiskuitetan i lak za upravljanje.

Već dva puta sam naletio na to u životu. Prvi put je u pitanju bila karijeristica koja nije htjela da se šuška da joj je život promiskuitetan, te se služila svim mogućim forama da bi što duže zadržala svog pastuha. Problem je bio što se pastuh zatreskao. I mislio da ima cjelovitu vezu. I vidio da se vara, te počeo čeprkati, mutiti baru koja je trebala ostati nepomućena što duže.

Drugi put je isti već znao na što je naletio, sve njene strategije bile su uzaludne.

Treći put... Čini mi se da je sad Treći Put. Instinkt kaže tako. Gledam njeno nastojanje da svoje namjere prikaže uzvišenijima. I kužim rupe u priči.

Budući da mogu biti seksualno iskorištavan neko vrijeme, puštam da stvari idu kako idu. Ne zazirem ja od seksa, naprotiv.

Pitanje je samo da li biti suzdržan, ili dati šansu i mogućnosti da sam se gadno zajebao i da je žena sasvim OK. Mislim da ću ovaj put pokušati iskombinirati oba načina.

Zapravo želim reći... Ženske svinje su beskrupuloznije od muških. Jer, muškima je uglavnom bitno ne vezati se zapravo, a kod ženskih su prisutni i ti čimbenici okoline, karijere i ostalog.

Nakon tih spoznaja pojam "muške svinje" kod mene gubi svoje značenje isključivog pravila. I žene su svinje. O, da. Prave. Još veće.

četvrtak, 14.08.2008.

Točka na kojoj potpuna istina postaje laž

Ljubinka i ja viđamo neke druge ljude. Život je polako krenuo dalje, iako se čujemo redovito i na taj način "krpamo" pomalo sve one rupe u potrebama i navikama koje smo si stvorili, ali stvar će se vjerojatno uskoro normalizirati i bit ćemo spremni za dalje.

Ona to radi polako, onaj tko će s njom biti treba u početku imati malo strpljenja za nju. Ja sam se, po dobrom starom običaju, bacio grlom u jagode. Isti stari dobri online dating. I upoznah na brzaka dvije-tri osobe s ciljem da se samo zabavim i oporavim. Tipično muški. Svjestan da sad barem neko vrijeme ni jedna neće biti dovoljno dobra. Pokušah kvantitetom nadoknaditi kvalitetu.

Pomalo me plaši činjenica da već u prvom susretu s nekim znam kako će se stvari odvijati. Ne uspijevam ostvariti neuspjeh. Svaka žena koju sam proteklih dana izveo mogla je biti moja. Zašto? Imam iskustvo i imam priču koja privlači. Kao magnet. Priču koja nije laž, ali ipak - postaje baš to.

Ta priča je zapravo tema ovog posta. Obična, gola istina koja šokira. Kad si spreman o sebi ispričati ono najgore, kad svaki stav možeš oslikati primjerom iz vlastitog života, kad otvorenom pričom potakneš otvaranje i s druge strane. Kad sugovornici priuštiš zanimljivu i opuštenu večer.

Što je zapravo problem u toj priči? Namjera. Ono kad znaš kakav efekt ima ta priča i kada ju zapravo koristiš ne zbog nje same, već kao sredstvo ostvarenja cilja. Ta priča zavodi, a cilj nije visoko. Cilj je zabaviti se.
Ta priča tada postaje laž.

Ponekad poželim biti veće govno nego što jesam. Život bi bio jako dinamičan. Na žalost, svjestan sam da su moji vražići jako kratkog vijeka, tek povremeno ispucavanje u životu koji traži više smisla.
Zato su i te priče kratkog vijeka i završim ih sam, veoma brzo. Često ne uzmem ono što sam osvojio. Ako skužim da je ona ono nešto što nikad nisam volio, otepem ju. Ako mi bude skroz OK, a ja se s njom ne vidim iz bilo kojeg razloga, kažem joj baš sve. I pozdravim ju, s malo žaljenja što ljepotu nisam konzumirao.

Uglavnom, s nekim se nešto započelo i ostale sam ipak pozdravio.

Jebeš jebača sa skrupulama. Dobra priča napravila je efekte uzalud.
Dobra stara istina koja privlači. Dobra stara laž koja zavodi. Zapravo, za divno čudo - potpuno ista stvar.

ponedjeljak, 11.08.2008.

Kad Sreći udariš šamar

Koliko god bogat hrvatski jezik bio, fali mu još jedna riječ. Ali baš jako fali.

Jer sreća je samo jedna riječ s dva značenja. Kao "luck" i kao "happiness". Iznenadni uspjeh ili stanje duha.

Udarih šamar Sreći.

Kojoj?

Prvoj? Valjda. Ili možda drugoj? Ne znam.

Pušim tri kutije na dan. Želim nastaviti s nekim tamo gdje sam stao s Ljubinkom. Na istom mjestu. Kao da zaboravljam koliko je muke i truda uloženo da bi se došlo do te točke.

Kao da bih preskočio silno traženje, upoznavanje, razvijanje... Ono što je uvijek bilo, ako ništa drugo, barem zanimljivo.

Imam sad već 37 godina. Trebao bih biti strpljiv i smiren. Miran. Mudar. I štošta još. Ali nisam. Nestrpljiv sam? Ili samo nemam živce za to?

Tražim u drugima Osobu, a sve se tako predstavljaju - "Ciao, ja sam Osoba. I baš mi je drago što sam te upoznala".
Gledam ih rendgenskim očima, u strahu od krivotvorina.

Otkad se ja to bojim pokušaja?

Volio bih znati, ako ništa drugo, koliko šamara će mi Sreća uzvratiti za taj jedan jedini.

Neka dođu što prije. Želim vratiti dug.

subota, 09.08.2008.

Konci

srijeda, 06.08.2008.

Za slobodnu riječ hrvatsku

Kažu da Hrvati već dugo nisu bili ovako podijeljeni.

Ne bih ja to tako nazvao. Nije tu nitko podijeljen, tek smo malo mentalno "sporiji". Jer nikako da shvatimo te neke pojmove, npr. "povijest". Povijest je nešto što je prošlo, dakle - prošlost. Prošlost se može učiti, izučavati, ali živi se u sadašnjosti. A planira se budućnost. Tako sam barem ja učio u školi.

No, dio ovog jadnog i napaćenog naroda, njih možda milijun i pol do dva, ima ozbiljnijih poteškoća u shvaćanju tih triju riječi. Ne znam da li su njihovi učitelji i profesori bili manje sposobni od mojih, ili su ti ljudi jednostavno rođeni s tom anomalijom.

Čitam često o tom Marku, ponekad i o Stipi. Očigledno su obojica imali loše učitelje ili probleme u shvaćanju.

Tako sad često Stipe iskopava tamo neke jasenovačke kosti. Jer je u školi pobrkao povijest i arheologiju. A nije mu išlo ni jedno ni drugo.

Osim tih triju pojmova ni hrvatski jezik im nije išao baš najbolje. Jer npr. Marko najavljuje neki koncert Za slobodnu riječ hrvatsku. Moram priznati da sam zbunjen. Jer ja slobodnom rječju hrvatskom govorim i pišem svakoga dana. Već puno godina.

Možda ipak nisam svjestan svoga neznanja. Možda mi treba koncert da me prosvijetli. Možda njima tamo, gdje mnogi govore talijanski, treba koncert Za slobodnu riječ hrvatsku.

Njima, koji bi, da je ta ista riječ do njih došla na vrijeme - sad baš svi govorili talijanski.

Zbunjen sam, priznajem.

ponedjeljak, 04.08.2008.

Apel uredništvu

Kada bi u editoru Bloghaera postojale oznake tipa "Molim, ne linkati ovaj post na naslovnici" ili "Molim razmotriti ovaj post za naslovnicu", vjerujem da bi moje vrednovanje vlastitih postova bilo stotinama svjetlosnih milja daleko od uredničkog.

Recimo da bih post od 27.07. ove godine rado vidio na naslovnici. Ima neke logike u tome. Jer taj post ima u sebi dovoljno pitanja o kojima se svi zapitamo. Ali, ne određujem to ja. Niti imam bilo kakvu protekciju, bez obzira što su mnogi to možda pomislili čitajući naslovnicu kroz prošlih nekoliko godina.

Ali ne, objavi mi se jedan skroz osobni post. Za kojeg baš nikako ne želim da se prebrzi, neupućeni i slučajni prolaznici naslovnice (čast izuzetcima) zalijeću u njegove komentare.
I bespomoćan sam tu. Što mogu učiniti? Povući post ili maknuti link za komentare. Ružno? Fuj? Nepopularno?
A što da radim?

Urednici, ja vas molim za unaprijeđenje koda tagom usmjerenim k uredništvu: "Korisnik ne želi link prema ovom postu u postovima naslovnice". Ili slično.

Molim vas.

subota, 02.08.2008.

Ritrn of d Džedaj

Prethodni post sam maknuo. Komentari su opet "On". Hvala na razumijevanju.

Usamljen sam. Pucaju me neka sjećanja, razmišljam...



Fali.



Da nisam učinio učinjeno, dogodilo bi se za mjesec-dva. Neminovno.
Ali ne tješi ta logika. Ni malo.

Pitala me je u šali "A da te sjebem malo, pa da pišeš taj blog kao prije?"...

Ne treba. Sjebah se sam.

Poslušao sam upravo jednu pjesmu na tamo jednom blogu. I naježio se. Nisam kriv. Znam da boli. I da nećemo propasti.

Znam da ću ozdraviti. Potrudit ću se, što prije. A što onda?

A ništa.

Ujutro radim. Pa završi posao. Pa odem na kupanje, ako vrijeme dozvoli. Navečer se spojim na net. I prođe tako još jedan dan.

Onda jednog dana odeš opet s nekim na kavu. Završiš u vezi. Ili samo u krevetu. Pa ne valja, pa tražiš dalje. Pa opet tako.

Uobičajeno.


Umoran sam. Odoh spavati.