Kad sam ono jednog davnog dana prijatelja Nenada nagovarao na blog umjesto da mu se radi web-stranica, nisam razmišljao o tome jesam li možda indirektno pomogao u stvaranju neke nove zvijezde HR-blogosfere.
Eto, ode Neno na blog Večernjaka. Što mu u toj HR-blogosferi daje neko "ozbiljnije" mjesto. A to mjesto, osim što bi se moglo okarakterizirati kao mjesto značajnije promidžbe, nosi sa sobom i neku novu problematiku.
Prije svega, tu me više ubode u oči svaka pravopisna greška. Osim toga, tamo nema prijatelja blogera koji cirkuliraju međusobno u nekom krugu prijateljskih blogova. Tamo su glavni posjetitelji anonimni čitatelji. Koji sigurno nemaju blog na Večernjakovoj stranici, jer se tamo blogovi otvaraju isključivo na poziv Večernjakovih web-urednika. Osim toga, koliko će ljude zaista zanimati neki blog, pored blogova (zapravo kolumni) preiskusnih novinarskih imena?
Kada smo Neno i ja raspravljali o dvojbi web-stranica ili blog, sva je moja logika bila okrenuta k blogu. Jer sam već tada znao koliko je teže nekoj novoj stranici ostvariti bilo kakav rejting među milijardama stranica na WorldWideWeb-u. A servisom poput blog.hr-a svakodnevno cirkulira mnoštvo ljudi i uz nešto upornosti i kvalitete nije teško npr. jednog dana osvanuti na naslovnici i time skrenuti na sebe pozornost.
Srećom pa je Večernjakov blog ipak manje napučen turbo-zvijezdama za razliku od T-portalovog (gdje je npr. Simo Mraović), tako da vjerujem da će Neno svojim crtanjem i tamo doći do izražaja i privući određenu publiku. Osim toga, nadam se i da će ga dosadašnji blog-frendovi pratiti i na Večernjaku. Mislim da je taj "transfer" nešto pozitivno, jer će ga potaknuti na još veću kvalitetu blogerskog izričaja.
Zapravo, ponosim se sobom. Sjećam se kad su neki blogovi uz dosta i moje zasluge završili na listama blog.hr-a. A jedan je sada otišao i dalje.
Post je objavljen 24.08.2008. u 12:37 sati.