Marketing
Ritrn of d Džedaj
Prethodni post sam maknuo. Komentari su opet "On". Hvala na razumijevanju.
Usamljen sam. Pucaju me neka sjećanja, razmišljam...
Fali.
Da nisam učinio učinjeno, dogodilo bi se za mjesec-dva. Neminovno.
Ali ne tješi ta logika. Ni malo.
Pitala me je u šali "A da te sjebem malo, pa da pišeš taj blog kao prije?"...
Ne treba. Sjebah se sam.
Poslušao sam upravo jednu pjesmu na tamo jednom blogu. I naježio se. Nisam kriv. Znam da boli. I da nećemo propasti.
Znam da ću ozdraviti. Potrudit ću se, što prije. A što onda?
A ništa.
Ujutro radim. Pa završi posao. Pa odem na kupanje, ako vrijeme dozvoli. Navečer se spojim na net. I prođe tako još jedan dan.
Onda jednog dana odeš opet s nekim na kavu. Završiš u vezi. Ili samo u krevetu. Pa ne valja, pa tražiš dalje. Pa opet tako.
Uobičajeno.
Umoran sam. Odoh spavati. 
Post je objavljen 02.08.2008. u 01:04 sati.