Pregled posta

Čemu blog?

Dugo mi na blogu nitko nije skužio identitet. Dvije su me osobe odavdje poznavale i prije tog bloga, Woolfie i Castanea (koja ne bloga već duže vrijeme). One su znale i kad sam počeo pisati, jednako kao i zašto sam počeo.

Kako sam si dozvolio malo otkrivanja prema ljudima, tako se počelo događati da me ljudi koje poznajem u RL počinju zapitkivati o mom blogu, o kojem su čuli od ovog ili onog. Trebalo je vremena da mi to prestane smetati, u početku sam osjećao neku zadršku vezanu za otkrivanje onih najskrivenijih misli.

Jedan od komentara (tipično muški, svinjski pojednostavljen) jednog mog dobrog poznanika iz RL bio je:

Džaba ja tupio da sam na iskrici u tjedan dana znao dogovoriti više upoznavanja nego za par godina na blogu.

S blogom sam počeo iz razloga što sam se u svojoj sredini osjećao zakinutim za adekvatno druženje. Što nisam imao puno društva pred kojim sam mogao reći sve.
Također još i iz razloga što sam se uvijek osjećao drugačijim, pa sam možda trebao pogled drugih na svoje misli da bih znao da li je to zaista prevelika različitost ili možda samo neadekvatno okruženje.

Tipkanje na netu mi je pomoglo da malo "posložim" samog sebe. Ako ništa drugo, reklo mi je da sam normalan.

Odavdje sam upoznao jako malo osoba. Jedna cura se javila mailom i htjela malo probrljati sa mnom pored svog stalnog partnera. Jedna mi se javila zbog nekog posla, surađivali smo i ostali dovoljno dobri poslije toga da znam i kad se udala i kad je rodila. I kako se osjeća kao novopečena majka.
U jednoj sam dobio prijateljicu s kojom se rijetko, ali ipak dovoljno čujem. Dovoljno da bi povremeno skupa brusili neke stavove i događaje.
Nedavno popih i još jednu kavu, prijateljskog karaktera. Ako nikog nisam zaboravio, to su četiri osobe. Bez seksa. No, dobro... Jednom je bilo nešto. Blizu. Djelomično.
I sve su to bile anonimne komentatorice. Bezbložnice.

Ljubinka me je ovdje pronašla slučajno, nakon što smo već započeli. Danas se znam upitati koliko bi se naš odnos možda sporije razvijao da ona nije pronašla ovo. Jer ovo ovdje su misli o svemu i svačemu, najotvorenije, valjda sama srž mene. Srž iz koje se da pročitati sve dobro i sve loše o meni.

Mislim da bi bilo skoro isto i da ovo ovdje nije otkrila. Možda tek malo sporije. Jer smo si "kliknuli" u svemu.

Iako... Pokajao sam se što me je našla. Jer, kad je došlo do dvojbi o toj našoj vezi, nisam ih imao gdje istresti. A trebao sam to. Samo - istresti se pred nekim. Pred nekim ljudima. Zna to biti malo olakšanje.

Možda bi jedan dio mene volio da i Ptičica pronađe blog. Možda bi se lakše odredila u svojim namjerama. Ali ipak, onaj drugi dio mene treba tu anonimnost pred njom. Treba, da bih mogao istresti sve sumnje i strahove. Tu, pred nekim ljudima.
Koji mi možda, ovakvim ili onakvim reakcijama mogu pomoći da shvatim neke stvari.





Post je objavljen 23.08.2008. u 15:50 sati.