Koliko god bogat hrvatski jezik bio, fali mu još jedna riječ. Ali baš jako fali.
Jer sreća je samo jedna riječ s dva značenja. Kao "luck" i kao "happiness". Iznenadni uspjeh ili stanje duha.
Udarih šamar Sreći.
Kojoj?
Prvoj? Valjda. Ili možda drugoj? Ne znam.
Pušim tri kutije na dan. Želim nastaviti s nekim tamo gdje sam stao s Ljubinkom. Na istom mjestu. Kao da zaboravljam koliko je muke i truda uloženo da bi se došlo do te točke.
Kao da bih preskočio silno traženje, upoznavanje, razvijanje... Ono što je uvijek bilo, ako ništa drugo, barem zanimljivo.
Imam sad već 37 godina. Trebao bih biti strpljiv i smiren. Miran. Mudar. I štošta još. Ali nisam. Nestrpljiv sam? Ili samo nemam živce za to?
Tražim u drugima Osobu, a sve se tako predstavljaju - "Ciao, ja sam Osoba. I baš mi je drago što sam te upoznala".
Gledam ih rendgenskim očima, u strahu od krivotvorina.
Otkad se ja to bojim pokušaja?
Volio bih znati, ako ništa drugo, koliko šamara će mi Sreća uzvratiti za taj jedan jedini.
Neka dođu što prije. Želim vratiti dug.
Post je objavljen 11.08.2008. u 00:50 sati.