Ono što je na nekim područjima dopušteno i prihvatljivo, na drugima je nepristojno, uvredljivo i kako već neko vrijeme volimo reći- politički nekorektno.
Ono što je jednoj strani smiješno i zabavno, drugoj je bezobrazno, drsko i izaziva bijes.
Umjetnost je pogoditi na čijoj strani trebaš biti u nekom trenutku da bi bio u pravom trendu i korektan. Politički.
Zamislite da netko snimi ovakvu reklamu:
Osoba XY, muškog spola i nesumnjivih gay vanjskih obilježja, onakvih kakve su stvorene tj. nametnute javnoj percepciji od strane medija, stvoritelja neba i zemlje i naših mišljenja, iako, mislim ja, to nema veze sa stvarnošću (feminizirani "look", šminka, njihanje bokovima i slično) dakle, jelte, znate već, da ne duljim, muškarac malo manje uobičajene seksualne orjentacije ulazi u autobus. Za njim se zatvaraju vrata. Osoba je izrazito opuštena, ležerna, vesela.
U slijedećem kadru ista ta osoba XY naglo mijenja izraz lica iz blaženog smješka u "uuups". Kamera mijenja kut i prikazuje autobus njegovim očima. Na sjedalima sjede muškarci, mladi, snažni, ćelavi, vjerojatno krezubi, nesumnjivih vanjskih obilježja homofoba, u kolektivnu svijest također usađenih od istih opinion-makera koji formiraju naš pogled na crno-bijeli svijet. Njihovi pogledi su prijeteći, izrazi lica mrki, jednom rječju, opasni tipovi opasnih namjera. Crne majice, križevi i krunice s hodočašća u Blaiburg oko debelih vratova, naušnice u desnim uškama, lanci oko ruku, tetovaže po mišičavim nadlakticama, zmije, zmajevi i poneko "U" garnirano kukastim križem.
Ko da su ispali iz Dežulovićevih ili Tomićevih kolumni kad opisuju prosječnog Hrvata-Splićanina-općenito Dalmatinca-homofoba koji će s mržnjom u pogledima, kamenjem u rukama i s pjenom na ustima dočekati pitome homoseksualce u miroljubivoj paradi ponosa i promicanju prava ugroženih manjina.
O-o. Jadnom malom geju s početka priče ne piše se dobro. Počinje se povlačiti prema nazad, ali nema prostora za uzmak. Vrata su zatvorena, vjetrobransko staklo autobusa opasno blizu leđa.
Na njegovom licu ogleda se sve veći strah. Taj strah brzinom svjetlosti prerasta u užas.
I gledatelj je prestrašen. U sebi moli Boga da se kamera ne spusti na područje iksipsilonovih prepona i pokaže izdajničku tamnu mrlju. Moli se da bude pošteđen nepodnošljivog poniženja na ekranu. Jer mu je dosta poniženja u stvarnom životu.
Kamera se opet pomiče prema dubinama autobusa. Opasni tipovi polako, jedan po jedan ustaju u usporenom kadru.
Vrhunac napetosti.
Siroti gej već se sigurno onesvijestio s druge strane objektiva kamere.
I onda - surprise!!!!!
Opasni skinhedski tipovi posežu za svojim crnim ustaškim (još jedan stereotip) majicama, skidaju se i - nastupa golemo olakšanje, kako kod sirotog pedera (sic! veliki minus mojoj političkoj korektnosti, ali posežem za tim izrazom samo iz stilskih razloga, da izbjegnem monotoniju), tako i kod nas napetih gledatelja.
Katarza.
Ispod crnih majica su vesele majice duginih boja, a prijeteći vučji pogledi odjednom dobivaju pitome janjeće izraze.
Spot završava ekstazom zagrljaja i razmjenom nježnosti.
Rez.
Ide logo teite firme. Kratka poruka tipa: na nas se uvijek možete osloniti. Ili: uz nas ste sigurni u svakoj situaciji. I u onim danima.
Još trebam samo smisliti što bi ta reklama reklamirala. Ali mislim da je dijapazon proizvoda koje bi mogla nuditi vrlo, vrlo širok. Od svih vrsta piva do nekoliko vrsta telekomunikacijskih usluga. I sve između.
Bi li to bila politički korektna reklama?
Možete li uopće zamisliti da bi se neko upustio u takav kontroverzan pothvat?
E, pa ja mogu.
Sinoć sam vidila takvu reklamu.
Ako nešto nisam krivo vidila. A i to je moguće. Oči mi više nisu kao nekada. Ništa posebno, samo godina proizvodnje.
Dakle, ko nije vidio, neka samo zamijeni onog sirotog pripadnika ugrožne LGBT zajednice s navijačem Dinama.
Bebebejevac upada u autobus pun opasnih tipova - navijača, ne trebate puno pogađati, Hajduka. Da nisam samo sezonski nego stalni pripadnik skupine koja vjeruje, propagira i širi mnogobrojne teorije urote dodala bih i pridjev dalmatinski Hajduk. Ali to je vjerojatno metoda slučajnog odabira a ne smišljena provokacija hrvatskog juga, pa neću. Ups.
Nakon iste gore opisane napetosti, i tjeskobne hičkokovske atmosfere, frajeri skidaju bijele majice, i pokazuju da su ipak dobri i ispravni. Na pravoj strani.
U plavim Dinamo-majicama.
Opće oduševljenje svih sudionika. Eksplozija zadovoljstva, gromka navijačka pjesma.
Usput rečeno, reklama je za VIP.
Nebitno.
Bitno je da je politički korektna.
.
