U građevnom sklopu crkve Sv. Marije odnosno njezinog samostana, čiji su objekti tijekom drugog svjetskog rata bili teško oštećeni, 1972. godine formiran je reprezentativni postav - Stalna izložba crkvene umjetnosti, i jedna od najvrijednijih izložbi u Hrvatskoj, popularno nazvana “Zlato i srebro Zadra”. Izložbu je 1951. inicirao hrvatski pisac Miroslav Krleža koji je napisao i jedan od svojih najboljih eseja u kojem veliča zadarsko zlato. Hrvatski književnik Tomislav Marijan Bilosnić o 50. godišnjici SICU objavio je knjigu feljtona "Sjaj zadarskoga zlata" (Zadar, 2007.).
Na oko 1200 m2 prostora u 8 suvremeno opremljenih dvorana bliješti zadarsko zlato i srebro uz rekonstruiranu unutrašnjost starohrvatske crkvice Sv. Nediljice iz 11.st., rukopise, skulpture, vezove, tapiseriju, reljefe itd. kao dokaz bogate prošlosti Zadra od 8.-18.st. koji je naročito u srednjem vijeku bio vrlo važno kulturno središte. U relikvijare i kaleže, skulpture, slike i vezove utkane su radosti i nade, strpljenje, patnja i vjera burnih razdoblja prošlosti ovog kraja. Ovo neprocjenjeno blago su kako tijekom stoljeća tako i u Domovinskom ratu sačuvale sestre benediktinke, a neki vrijedni izlošci (čipka, crkveni tekstil vezen zlatnim nitima) su djelo njihovih ruku. Osobita dragocjenost, draž i važnost izložbenih predmeta je u tome što su oni velikim dijelom rad domaćih poznatih i nepoznatih majstora ili su čvrsto povezani uz Zadar i zadarsko područje. (iz Wikipedije)
Fotografiranje nije dozvoljeno, ili barem nije pristojno, ali ja jednostavno nisam mogla odoljeti par puta škljocnuti (na foto-aparatu ima opcija "museum" koja nema zvuka, za nas neposlušne i nepristojne, i za Japance), naravno samo zato da bi na blog stavila ekskluzivu.
Izložba je trenutno osiromašena, dosta izložaka zamijenjeno je kopijama, jer su originali na izložbi u Beču.
"Čikin križić" stoji na samom početku ovog putovanja kroz prošlost Zadra i samostana Sv. Marije.
Čika (Zadar, prva polovica 11. stoljeća - Zadar, poslije 1095.), utemeljiteljica samostana sv. Marije u Zadru i po majci sestra hrvatskog kralja Petra Krešimira IV.
Pripadnica zadarske patricijske obitelji Madijevaca, nakon pogibije muža oko 1066. godine uz pomoć članova obitelji utemeljuje samostan benediktinki sv. Marije. Dugo je godina bila i predstojnica istog samostana. Uz njezino se ime (pogrešno) veže i relikvija Čikin križić izložena u zadarskoj SICU Zlato i srebro grada Zadra.
Čikina kći Vekenega, nakon tragične pogibije svoga muža oko 1072. godine, također se zaredila u samostanu te je kao i majka bila njegova poglavarica i prva Čikina nasljednica.
Zbirka je izuzetno bogata tekstilnim crkvenim predmetima, zlatovezima i raznim čipkanim ukrasima. Fascinantno je što su vješte ženske ruke izrađivale, a časne sestre kroz stoljeća sačuvale od zuba vremena.
Ova slika predstavlja svetog Jeronima, crkvenog filozofa i jezikoslovca, kojemu se, prema legendi pripisuju riječi: "Oprosti mi Bože što sam Dalmatinac!". Iako bi netko mogao pomisliti da je to izrekao nakon nekog fjakastog dana u kojem mu se nije baš dalo raditi, ka što se meni danas ne radi ništa, jer je nehumano raditi po ovim vrućinama, ne, to nije tako bilo. Nisu Dalmatinci uvijek uživali imiđ neradnika i lijenčina, nego su u svečevo vrijeme važili za temperamentne, pomalo prgave ljude, dugog jezika "bez dlake", sklone "kuntreštu" i oštrom rječkanju oko svojih stavova. Pa je on tako žustro i vatreno branio svoje lingvističke umotvorine i povremeno valjda planuo na sugovornika.
Mislim da je puno nas u Dalmaciji očuvalo tu njegovu prirodu.
Valjda nam je Bog odavno oprostio. Ili diga ruke od nas.
Zanimljivi primjerci gotičke skulpture su drveni kipovi apostola u naravnoj veličini autora Mateja Moronzona (15. stoljeće), a Zbirka se može pohvaliti i poliptihom Vittorea Carpaccia sa središnjim prikazom Sv. Martina
Još jedan vrlo vrijedan izložak predstavlja i oltarna slika iz crkve Gospe od zdravlja, čiji je autor hrvatski gotički slikar Blaž Jurjev Trogiranin (Trogir, 1412.- Zadar, 1448.)
Ovaj slikar zanimljiv je i stoga, jer je kasno otkriven. Ispočetka je njegov opus, pripisivan raznim autorima (čitavo XIX. i prva polovica XX. stoljeća). Zatim su neki istraživači uočili srodnosti među nekim djelima i grupirali ih u cjelinu, te je nakraju Kruno Prijatelj na osnovu stilske analize to pripisao istom majstoru. Kasnije je ta teza otkrićem potpisa na jednom od njegovih poliptiha (za vrijeme restauracije) i egzaktno dokazana, da je to zaista bio Blaž Jurjev.
Slici iz crkve Gospe od zdravlja (u II. svj. ratu porušenoj do temelja) koja je netaknuta pronađena pod ruševinama i na zgarištu, pripisuju se čudotvorna svojstva.
Njena replika bila je izložena na oltaru napravljenom na Forumu prilikom dolaska Pape Ivana Pavla II, nekoliko desetaka metara daleko od originala u muzeju.
Uz stalni postav ovog prekrasnog muzeja, tu se priređuju i neke srodne izložbe, kao što je sada izložba povijesnih crkvenih ruha iz zadarskih crkava.
To je bilo sve za danas. Još samo jedan pogled na sv. Donat na odlasku od benediktinki - čuvarica blaga.
