Šeta se pustim maslinicima, priča se sa stablima....
Surađuje se s prirodom, rade se kontrolirani požari....
(Ako pobigne, nema problema, nama su kanaderi blizu.)
Ide se na ribe ili se samo sidne u kaić i meditira...
Nešto se i ulovi, tu i tamo ....
Ako niste dobro vidili, evo još jedan pogled na najbolju ribu u moru jadranskom:
....ali ne moš ulov u miru sam izist jer te progoni prekorni pogled vječitog gladuša...
Neke vratiš u more kad ih proučiš i prebrojiš. Moraš sve studiozno proučiti jer nikad ne znaš kad će doći oni iz NG-a radit intervju s tobon.
Kad sve te teške poslove pozavršavaš ostane još malo vrimena za hobije. Pa sidneš na kamen i zuriš u more....
... kad završiš razgledavanje bliže okolice, uputiš pogled u daljinu, pa gledaš.... jesu ono otoci ili brodovi? Možda su ploveći škoji? Iden jednog uvatit i ukrcat se, možda me odvede do... Kube? Do Istočnog Timora?
A kad ti dosadi buka iz vanjskog svita, loše vijesti i preglasna glazba, triba sve pogasit i stavit školjku na uho. I guštat u glazbi mora....
I tako....
Prolazi vrime...
Između ovakvih lipih zgubidanskih dana radi kojih vridi živit, nešto se malo i radi. Da bi se preživilo.