morsky blog

U petak je šušur u inače prilično bučnoj Dalmaciji dosega takvu nepodnošljivu razinu da to normalan čovik, koji se nije uprizorija ni na kakvon plakatu niti se metnija ni na kakvu listu za bit u kakvon vijeću mudraca, običan mali čovik ka ja, to više nije moga podnit. Pritilo je živčanin slomom i performansom jednog izluđenog birača na srid gradskog trga. Ali to u onon cirkusu niko ne bi ni primjetija, pa ni to ne bi imalo nekog smisla.
Maturanti u ludijadi oboružani zviždaljkama, studenti u prosvjedu, stranke u predizbornoj ofenzivi, bolje reć agresiji, vlakić s natpisom "Idemo dalje" ili tako nešto pun dičurlije u vožnji gradon, zbunjeni predsezonski turisti u šetnji sa vodičima koji se nadglasavaju s muzikom iz stranačkih zvučnika, svađe po firmi, sve je to stvorilo toliko decibela da mi nije preostalo ništa drugo nego pobići iz grada da bi spasila uši. I mozak. Glavon bez obzira, priko vode do slobode.
Tišine, tišina mi triba!
Ne čujen više vlastite misli.

Umorna od velikih riči i još većih obećanja, pažnju sam usmjerila na minijaturu.
Skromno je lipo, zar ne?