Kad me uvati panika da svit ide kvragu i da će me stići kakva katastrofa, ka npr. smak svita u vidu potresa, poplave, tsunamija, udara meteora koji će dojurit ka metak iz neke druge galaksije, otvaranja vulkana u susjednoj ulici ili, ka ovo najnovije, da će nas stići osvetnička ruka, bolje reći - papak, neke životinje, pa će ona u svom tilu proizvest strašni mutirani virus smrtonosne gripe, okrićen se ka trotul oko sebe ne bi li ugledala neku splav za koju ću se uvatit. Ako nema splavi na vidiku, dobro bi došla i kakva slamka. Ma i slamčica.
Kad se prepustin crnin mislima i zamislin šta nam se sve može dogodit u ovon pomanitalon cirkusu o svita, svaka utjeha je dobro došla.
Prvi utješni udar, ka i uvik, stiže od naših velemudrih vlasti. Blago meni s njima!
Ka šta su nas tješili da svjecka financijska kriza neće zahvatit našu malu smišnu domovinu. To san in povirovala. I još in virujen. Ne tribaju nama terminatori s Wall streeta i bilog svita kad imamo mi svoje vlastite. Bolje i sposobnije. Terminatore.
Uostalon, financijska kriza mi je normalno stanje. Cili život. Pa san navikla. Da se podsjetin, svako toliko zavirin u takujin. Pa se lipo skuliran. Stanje redovno. Nema promjena. Još san u krizi. Vječnoj.
Tako me i sada uvjeravaju da gripa neće u Hrvacku. Uostalon, ako i dođe, mi imamo dovoljno cjepiva, kaže ministar. Jes da još nije proizvedeno, ali nećemo sad sitnice gledati.
A ako ste se pobojali da ću dogodine morat plaćat školarinu, pa će se moja financijska kriza još više produbiti i takujin beznadežno isprazniti, e, i s te strane siže meni utjeha. Oglasija se još jedan mršavi ministar i obznanija urbi et orbi da će oslobodit plaćanja studente koji oće učit. Jer da se on za taj plemeniti cilj, u društvu s premijeron, bori već pet godina. Hm...šta reć? Fala in.
E, ne moš virovat da je za tu logičnu i prirodnu stvar tribalo napravit revoluciju. Još da izborimo da triba ličit samo ljude koji su bolesni, i na konju smo. Osvojimo bolnice i organizirajmo plenume na temu "Zašto bi samo bogati uživali u blagodatima života?" ili nešto slično.
Možda uspije.
..................................
Kad me uvate crne misli i pomislim kakvi me svi jadi i nevolje mogu snaći, ugledam jedan nadasve utješan prizor. Iz Afrike je stiga jedan dragi povratnik....
U Prirodi je ipak još sve na svon mistu...
Moja prijateljica Vlasta opet je došla doma donit na ovaj svit nekoliko malih beba - lastavića.