ZAKON O PODRUČJIMA OD POSEBNE DRŽAVNE SKRBI (N.N. 26/03)
Područja od posebne državne skrbi, čiji su stanovnici porezno nešto malo rasterećeniji od ostatka zemlje, podijeljena su u tri skupine plus brdsko-planinska područja. Prve dvije skupine odnose se na područja koja još uvijek trpe posljedice ratnih stradanja i okupacije.
Izdvajam treću skupinu:
Članak 6.
(1) Trećoj skupini područja posebne državne skrbi pripadaju općine koje su ocijenjene kao dijelovi Republike Hrvatske koji zaostaju u razvoju prema postupku ocjenjivanja na temelju četiri kriterija razvijenosti:
– kriterij ekonomske razvijenosti, koji se odnosi na utvrđivanje područja koja gospodarski zaostaju, a mjeri se pokazateljima kao što su: dohodak stanovništva, prihodi jedinica lokalne samouprave te drugim dostupnim pokazateljima,
– kriterij strukturnih poteškoća koji se odnosi na utvrđivanje područja s izrazitim problemima nezaposlenosti, industrijskog i poljoprivrednog restrukturiranja, a mjeri se pokazateljima kao što su: zaposlenost i nezaposlenost, posebnim pokazateljima razvijenosti industrijskih, urbanih i ruralnih područja te drugim dostupnim pokazateljima,
– demografski kriterij koji se odnosi na utvrđivanje područja izrazito nepovoljnih demografskih pokazatelja, a ocjenjuje/mjeri se pokazateljima kao što su: gustoća naseljenosti, opće kretanje stanovništva, vitalni indeks, dobna i obrazovna struktura stanovništva te drugim dostupnim pokazateljima,
– posebni kriterij, koji se primjenjuje na granične općine koje su se promjenom republičke u državnu granicu suočile s dodatnim razvojnim poteškoćama te na općine s miniranim područjem a koje ne udovoljavaju kriterijima za ulazak u prve dvije skupine područja posebne državne skrbi.
Trećoj skupini područja posebne državne skrbi pripadaju općine:
Babina Greda, Bebrina, Bednja, Berek, Bosiljevo, Brinje, Brod Moravice, Cernik, Cestica, Cista Provo, Crnac, Čađavica, Čaglin, Dekanovec, Donja Voća, Drenovci, Galovac, Garčin (od 1.8.2008.),Generalski Stol, Gornja Rijeka, Gradina, Grožnjan, Gundinci, Gunja, Ivanska, Jarmina (od 1.8.2008.), Klakar, Kraljevec na Sutli, Kula Norinska, Lanišće, Lećevica, Levanjska Varoš, Lokvičići, Netretić, Oprisavci, Oprtalj, Oriovac, Otok (Splitsko–dalmatinska županija), Otok (Vukovarsko–srijemska županija), Pakoštane, Perušić, Pisarovina, Podcrkavlje (od 1.8.2008.), Podgorač, Podravska Moslavina, Podturen, Pojezerje, Pokupsko, Prgomet, Privlaka (od 1.8.2008.), Proložac, Punitovci, Ribnik, Runovići, Satnica Đakovačka, Semeljci, Sikirevci, Slavonski Šamac, Sopje, Starigrad, Suhopolje, Trnava, Unešić, Velika Kopanica, Vođinci, Vladislavci, Vrbanja, Vrbje, Zagorska Sela, Zagvozd, Zažablje, Zmijavci (od 1.8.2008.), Zrinski Topolovac, Žumberak.
Ako netko među ovim selima i naseljima uspije naći koje otočno, što meni u nekoliko čitanja nije uspjelo, molim da me obavijesti. (Ona dva Otoka to su samo po imenu, ali inače su čvrsto "usidreni" u kopno, jedan u Slavoniji, jedan u Dalmatinskoj Zagori.)
Dakle, po mišljenju naših zakonodavaca, otoci nemaju "izrazito nepovoljne demografske kriterije", "gustoća naseljenosti" je izrazito povoljna, "opće kretanje stanovništva, vitalni indeks, dobna i obrazovna struktura stanovništva" - po svim tim "pokazateljima" hrvatski otoci tako dobro stoje da ih je nepotrebno štititi zakonom i poticati njihovo naseljevanje i ekonomski razvitak poreznim rasterećenjem "mnogobrojnog radno aktivnog" stanovništva.
Dapače, na njima se tako dobro živi da su neki otoci zabilježili gubitak 50% svoje populacije u samo tri desetljeća.
Da me se krivo ne shvati, ne mislim da je uvrštavanje na listu PPDS rješenje, niti dio rješenja problema, niti otocima niti bilo kome drugom, ali dobro oslikava koliko je država stavila "prst u uvo" i koliko ju je briga za otoke, otočane, a isto tako i njihovo okruženje - more. Otočana je malo, pa je tako malo i njihovih glasova u glasačkim kutijama, a more nam ionako služi samo da se radi njega prepucavamo sa susjedima koji su ispravno ocijenili da bi oni njegovo bogatstvo bolje iskoristili nego mi sami. Da nas, u stvari nije briga.
