morsky blog

Recimo da je "morsky" jedna dalmatinska konoba. I da ste u nju došli večerati. Dobro pojisti, jer bi ta konoba bila poznata po dobroj, da upotrijebim moderan izraz, mediteranskoj kuhinji. Bila bi to POEZIJA O KUŽINE. Znan, znan, već ste se počeli buniti, već vas čujen, nije to loše, ali ti je, brate, skupo, idemo mi na picu i koka-kolu. Ili na sarajevske čevape prihvatljive cijene i sumnjiva porijekla.
Dobro, samo idite. Ali prije nego mi utečete, sidnite malo, evo častin s domaćom šibenskon crnom bevandom, benkovačkin slanim inćunima, posedarskin pršutom, dugootočkin maslinama...
A za nahranit dušu, evo malo pisme:



A imamo i večer poezije "Morsky vam predstavlja".

VINKO HAJNC -
- pomorac i pjesnik, rođen u Trogiru (danas je Svet' Ivane o moga Trogira, čestitam njegov i njihov dan svin Trogirkama i Trogiranima, naročito Blogo-Trogiru!), živi, radi i stvara u Zadru. Ne znaš je li lipši grad izabra za rodit se ili za živit.
Piše predivne stihove.
Listam njegovu najfriškiju zbirku pjesama "Čuvar oblaka".

MOJE MISLI

Moje su misli
oceanski veslači
s daljinama pričaju
prije
nego do njih stignu



SIDRO

Najdublje more
dvorište je moje
jedno staro sidro
na sredini njega
potonulo je
umrla su putovanja

Nitko ne viče više
svi na palubu nevera je
samo mrtvi san
još se na valovima njiše
dok samotni feral na krmi
sve slabije treperi

Pognut suncem na zalazu
srebroliku zmiju niz pučinu
gledam
i ćutim beskraj
što umire u meni
pokaži se galebe crni
krikni
zemlja nije daleko

Dvorište moje
najdublje je more
sidro mi nije nikad
tako duboko na uzdah palo
ja sapet ispod njega
tugujem za zadnjim suncem
što u noć lagano pada



OPORUKA

Kad umrem
ostavit ću ti Bože
tri kamena

brod
pjesmu
i bol

Bez njih Svijet
bi Ti bio gol

I pusti me bliže sebi
da Ti šapnem

Skini čovjeka
s kuke neba
ne vraćaj mu kazne
iz propalog svijeta



A evo i jedan stih iz prošle zbirke "Utočišta uzdisaja" koji je dobio srebrnu medalju UN-a 2008. među pjesmama 7268 pjesnika svijeta, za univerzalnu poruku svjetskom miru (New York, 17. ožujka 2008.)

Razvijte u sebi
bezbojne zastave duše
jedino će vas one
konačno
izbistriti u ljude
puknut će kristal
u kojem odavno kleči
zarobljen čovjek

(BTW, ovaj sam stih lani, kad sam ga pročitala, zaljepila na svoj ekran.)

I tako.
Pa sad kad ste već ostali, zagrizli malo, gucnili dobrog babića, poslušali dobru pismu i prilipe stihove... pa nije vrag da nećete ostat na večeri!?
Biće pisme još.
Klapa kad počne, pošaljete in koju turu pića, oni se ne gase do jutra.

Što mislite, bi li ja bila dobra ugostiteljka?

Možda i bi. Ali drugo ime mi je pegula.
Kad san kupila dijonice na burzi, otišla cila burza u kukumar.
Kad bi otvorila konobu, šta bi se dogodilo s turizmom? Ne triba biti baš pametan za zaključiti...