Višestruko nagrađivana predstava više nego višestruko nagrađivanog Kazališta lutaka Zadar.
Na Susretu Lutkarskih Kazališta 2007. godine dobila je nagradu za najbolju predstavu u cjelini, nagradu za najbolju režiju, za kolektivnu animaciju i glumačku kreaciju i nagradu za ukupnu likovnost "Branko Stojaković" (slavni zadarski lutkar).
Ista predstava dobila je još niz nagrada na drugim smotrama.
Sve te nagrade su više nego zaslužene.
Provjereno. Ako želite vjerovati mojoj malenkosti i mom sinu. Koji mi je bio pratnja. On meni, ne ja njemu. Jer kad uđemo u kazalište lutaka, postajemo vršnjaci.
Na zadnjem PIF-u, predstava "Planine", nastala po istoimenom romanu Petra Zoranića, osvojila je glavnu nagradu "Milan Čečuk" za najbolju predstavu u cjelini, za animaciju i za scensku rasvjetu. Radi zahtjevne scenografije ove predstave, PIF se na jedan dan iz Zagreba preselio u Zadar.
To je samo zadnja u nizu brojnih nagrada ovom malom, ali vrijednom ansamblu, i svim prethodnim postavama ovog kazališta, koje je počelo s radom davne 1952. godine i od onda niže uspjehe gotovo sa svakom novom premijerom.
Pratim ga cijeli svoj život, naravno povremeno, počevši od svog djetinjstva, preko odvođenja svoje djece na njihove predstave. U neuglednu ali kultnu zgradu u sklopu isto tako kultnih, ali puno poznatijih i slavnijih Jazina, hrama košarke, kako mi Zadrani tepamo toj oronuloj zgradi.
Pogledala sam većinu njihovih predstava.
Čini mi se da su najbolji u kategoriji lutkarskih predstava za djecu i mlade, mislim da se to tako zove, a ja bih tu dodala i odrasle. Neke. Nekakve. Ne znam, možda malo blesave. Kakve već, ja se ubrajam u njih.
Sjećam se jedne takve predstave od prije nekoliko godina, bio je to "Robinzon", mene je prenerazila kako je bila dobra. Bolja od puno "ozbiljnih kazališnih predstava" koje sam gledala u "velikom" kazalištu. A očito nije zadivila samo mene, jer i ta je predstava pobrala brojne nagrade.
Naravno, kao nigdje i ni u čemu u našoj državi, kvaliteta i vrijedan rad nisu nikakav razlog da netko bude nagrađen. Materjalno, mislim.
Zašto bi tako vrijednu mali skupinu nagradili boljim uvjetima rada, a njihovu malu publiku boljim i uvjetnijim prostorom u kome će uživati gledajući njima tako drage predstave?
Pa zaboga, to su samo neki glumci-lutkari i neka naša dječica!
Ima puno važnijih i pametnijih investicija.
Pa se tako zgrada novog kazališta lutaka u Zadru gradi već dvadesetak godina i nikako ni jedna država ni vlast, ni lokalna ni državna da nađe načina da je dovrši.
Jer to nije kapitalni projekt.
Kapitalni projekt je sportska dvorana, nema veze što košta ko-svetog-petra-kajgana, u njoj će se održati dvije utakmice Svjetskog rukometnog prvenstva.
Nemam ništa protiv toga.
Ali...
Ali djeca tako brzo rastu...
Oni koji određuju "tok novca" očito ih nikada nisu vidjeli u mraku lutkarske predstave. Njihova nasmješena mala lica. Njihove sjajne oči.
Ne znaju koliko su lutke važne za život tih malih ljudi.
Kako ponekad razvedre i pokoju mamu ili tatu.
Nisu nikad vidjeli malu plavu djevojčicu koja se digla iz prvog reda i otišla vuku pokazati gdje mu se sakrio jedan od prašćića.
Jer ju je mama učila da vuk nije zao.
