morsky blog

U potpunoj odsutnosti bilo kakve inspiracije, iz razloga koje ne želim sad ovdje iznositi, jer bih vas sve skupa natjerala da se rasplačete nad mojom hudom sudbinom i zabrinete se za moje duhovno zdravlje koje mi se sustavno, svaki dan ugrožava od strane izvjesne osobe od koje se ne mogu ni na koji način maknuti, rastati se od nje, jer nas zauvijek povezuje nevidljiva pupčana vrpca (ne, nije to moja kćer), jebenti, kako da sad završim ovu rečenicu da bude zadovoljena sintaksa?
Hoću reći da sam umorna i izmoždena, potrošena i bezvoljna... i baš zato moram nešto pisati da se održim na površini ovog dana... Ali kako pisati kad ne znaš o čemu? O onome o čemu bih htjela ne smijem, ustvari, smijem, nitko mi ne brani, ali ne želim, ne mogu...



Trebam se negdje maknuti. Makar u mislima.
Idem "tamo di mi sunce sja, di je stara maslina, plavim morem kupana...".
Kad fale riječi, mogu se vratit slikama.
Ovaj puta nisu moje. Ne znam tko ih je napravio, našla sam ih na promotivnim i turističkim stranicama, ali izabrala sam one koje bi i ja na isti način "uslikala".


Kad je Bog stvorio svijet, kaže legenda, ostalo mu je pregršt bijelih stijena. Bacio ih je nasumce preko ramena u more s namjerom da ih poslije rasporedi. No, kad se okrenuo, svidjelo mu se ono što je vidio te je sve ostavio na svom mjestu. Iz te pregršti, na prostoru od 320 km2, nastalo je oko 150 otoka, otočića i hridi.

A Geoge Bernard Shaw iznio je svoju, sličnu priču:
Posljednjeg dana stvaranja svijeta Bog je želio okruniti svoje djelo. I stvorio je Kornate - od suza, zvijezda i božanskog daha.









Otok Mana, meni jedan od najljepših kornatskih otoka, s "falšom" gradinom - to su ustvari kulise filma koji se snimao 1965. godine.
A taj neveliki školj čuva i moje uspomene, lijepe, naravno...



Crkvica Gospe o Tarca, Gospe kornatskih ribara i težaka:



Kornatska "plava laguna", rajska pješčana plaža nestvarno lijepe smargdne boje mora, na otoku Levrnaka:



Ipak jedna moja slika, samo da vam dočara boju: