morsky blog

"Uberi ovo...
Vijest iz Londona, neki je tip na kladionici dobija masu milijona...
A 5 funti je stavija na smak svita, baš na današnji dan, čisti zgoditak...
Al sigurno je pomislija "Oh, shit! Imam samo jedan dan za sve potrošit!"
Al` čekaj, kako će mu uopće moć isplatit išta,
Posli smaka svita neće radit ništa?
Ne znam..."

Danas mogu balinjat šta oću, jer danas je smak svita, pa sutra neće bit nikoga da čita moje umotvorine....



Nego, da se vratin na turizam, temu iz naslova.
Neće valjda sad smak svita pa da mi Dalmatinci nemamo kad potrošit svu ovu lovušinu koju smo zaradili...
Benti, nema pravde na ovon svitu.
Mogli su to izvest nakon duge i hladne zime, kad iscrpljeni ne bi ni primjetili da nas je progutala neka crna rupa...

**********************

Baš se nešto čudin kako u ovoj poplavi ocjena uspješnosti sezone mene niko ništa nije pita. Niko me nije anketira. Mene ka istaknutog turističkog radnika. Uspješnog. Nadasve kompetentnog.
Nego Bajsa pitaju. Niku Bulića. Direktore hotela s deset zvjezdica. Voditelje turističkih ureda. Načelnike općina. I takve likove.
Nemaju oni pojma.
Mene niko nije ništa pita, ali to nije razlog da ne kažen koju na tu temu.
Mislin, ipak san ja turistički radnik. U fušu, doduše, ali i fuš je RAD.
Dakle, ja san van vridni turistički djelatnik. Višedjelatni. Multipraktik. Oš vodanje po gradu, pokazivanje atrakcija, oš dočekivanje i ispraćanje na sva prevozna sredstva, usluge garderobe, dilanje sendviča sa sirom i svježe vode umornim putnicima, oš skupljanje očala po plažama i pravedno raspodjeljivanje istih, oš traženje raspoloživih smještajnih jedinica, ma ima tih mojih djelatnosti koliko oćeš.
Sad mi još samo preostaje ispisivanje faktura za pružanje gornjih usluga...
Kad svemu tome dodam da se bavim i iznajmljivanjem kuće, možete bit sigurni da vam se obraća znalac struke.

Već smo prethodno zaključili, po raznim forumima, blogovima i novinskim člancima i sl., da je turizam laka lova. EASY MONEY. Daj malo, uzmi puno. Radi malo, budi učinkovit. Ta filozofija izgrađena je na općeprihvaćenoj predodžbi Dalmatinaca ka ljenčina. Daju sunce i more, krov nad glavom i - ništa. A ubiru silne pare.
Naše kuće su se napravile same. Unutra smo stavili namještaj, televizije, frižidere, internete, klima-uređaje, solarne panele, napunili gušterne i sve ostalo šta razmaženi turisti požele, a sve te stvari poklonila nam je država. Ne plaćamo režije i poreze i boravišne takse, hrana nam je besplatna, riba nam sama uplovi, pa je i pravo da nas razvlače da smo ljenčine i lopovi.
Ako i nisam sve to virovala do sada, nakon ove turističke sezone meni su moji gosti otvorili oči i otklonili mi svaku sumnju.

Imala sam četiri grupe gostiju. Redom: talijansko-slovenska, zagrebačka, tj. hrvatska, slovenska i opet slovenska obitelj. Ova zadnja još je tamo.
Svi ti ljudi vidili su da ja baš nisam neka vridna domaćica, da san tipična Dalmatinka, pa su mi sami uređivali kuću. Kad bi otišli, ja nisam tribala ništa raditi, samo staviti novu posteljinu na krevete. A i to mi je bila tlaka. Moraću to srediti, nije to u redu, da ja moram prati, trošiti struju i vodu. I živce. Ni njima ne bi ništa bilo da sami malo to operu. Nemam tamo mašinu, ali ima vode i sapuna. I sunca da osuši.
Pri svakoj novoj inspekciji, bila sam sve zadovoljnija s njima. Moram to priznati. Pohvaliti ih. Svaki novi bili su sve vještiji u čišćenju. Predzadnji su čak i stakla oprali.
Malo su mi dali mislit...
Ali ovaj zadnji nadmašija je svih prije njega.
Čovik je po profesiji arhitekt. Pa smo mu spremili isprid vrata sve šta bi mu moglo zatribat. Ka pravi domaćini. Karijolu, sitni zidarski alat, par vrića cimenta, mlat, macolu i tako to.
Bili smo prošlu subotu u kontrolu.
Malo smo vikali na njega. Napravija je samo DIO zida. Jer da nema vrimena. Da mora lovit ribu za zvat nas na večeru.
Mislim, stvarno. Nije u redu. To da je napravija samo dio. Jer dio uvik ostaje samo dio, nikad to nije cili zid. A šta on misli da će se sam napraviti?
Moraću mu dignit cijenu.

Eto takva vam je meni bila turistička sezona 2008.
Uspješna i nadasve poučna.

Utvrdila san gradivo.
Toliko smo lini mi Dalmatinci da nam gosti sami moraju gradit i uređivat apartmane.
I to još skupo platit.

Šta je - je.

Nego, ljudi moji, imate li kakve informacije o ovom pokusu, kad će se otvorit ta crna rupa?
Oću li uspit potrošit eure?

******************

(P.S. - ovo je naravno, zajebancija, ali ovaj dio o gostima nije. Oni su vjerno opisani. Stvarno su napravili sve što sam rekla.
Nemam pojma zašto su mene dopali takvi gosti, ni čime san ih zaslužila, ali tako je bilo. Da san ih tražila, ne bi takve izabrala. Čudo jedno.)