Opet ja o Dugom. Ko da me navilo. Ka da me plaćaju iz Turističke zajednice. Je šipak. Plaćam ja njima.
Samo par slika ću stavit, ne radi mi printer, ustvari radi ali nema boje. Skupa, čovječe. Pa što ću onda sa slikama. Barem na blog da ih stavim.
Evo prvo slika prolaza Mala Proversa, kojeg sam spominjala jučer. To je prolaz između Dugog Otoka i otoka Katine prokopan još u rimsko doba. S obje strane plitkog tjesnaca vidljivi su ostaci rimskih građevina (ostaci zgrade i vivarija-bazena za ribu iz prvog st. n.e.)
Tim prolazom prođete, brodom naravno, i birate: lijevo Kornati, desno Telašćica.
Budući da vas ja vozin, ja san šef, tj. kapetan, i ja određujen rutu plovidbe. Ovaj put biran Telašćicu. U Kornate ćemo drugi put.
Što, jel se ono tamo neko buni!? Biće izbačen preko bande, pa će lagano plivati do Žirja. Nema glasovanja, nema biranja. Demokracija - ništa ovaj put. Drugom prilikom.
Dakle, u Telašćicu idemo, dragi putnici. Filipinkatoursom.
Danas je promotivno putovanje. Besplatno. Drugi puta plaćate ulaznicu.
Budući da ste u srcu Dalmacije, ne možete očekivat da ću se polomiti od posla. Idemo lakšim putem. Internetskim.
Evo malo teksta s njihove stranice:
"Uvala Telašćica smještena je u središnjem dijelu istočne obale Jadranskog mora, u jugoistočnom dijelu otoka Dugi otok. Zahvaljujući svojoj iznimnoj ljepoti, bogatstvu i značaju, ova uvala, okružena s 13 otoka i otočića, a koja sadrži i šest otočića unutar uvale, proglašena je Parkom prirode 1988. godine. Status zaštićenog područja dobila je još 1980. godine zahvaljujući svojem iznimno vrijednom biljnom i životinjskom svijetu, geološkim i geomorfološkim fenomenima, vrijednim zajednicama morskog dna te zanimljivom arheološkom naslijeđu.
Područje Parka prirode Telašćica je područje bogato suprotnostima, tihim i mirnim plažama i položenom obalom s jedne i divljim strmim klifovima s druge strane, područje šuma alepskog bora i hrasta crnike s jedne strane, te ogoljelog kamenjara s druge, područje obrađenih polja prekrivenih vinogradima i maslinicima, ali i područje degradiranih oblika vegetacije koja prekriva suha staništa.
Tri temeljna fenomena predstavljaju osnovna obilježja ovog područja: jedinstvena uvala Telašćica kao najsigurnija, najljepša i najveća prirodna luka u Jadranskom moru, u kojoj su 25 malih plaža i 69 km razvedene obale, strmci otoka Dugi otok ili takozvane “stene”, koje se uzdižu do 200 metara nad morem i spuštaju se u dubinu do 90 m, i konačno slano jezero “Mir” s ljekovitim svojstvima. Najslikovitiji među kornatskim otocima je otok Katina, a najneobičniji zasigurno Taljurić. U okolini su predivne obrađene livade, a na brežuljcima bogata mediteranska vegetacija s preko 300 biljnih vrsta i jednako bogatom faunom. Podmorski svijet broji preko 250 biljnih i 300 životinjskih vrsta.
TALJURIĆ:
O tome da je Telašćica od davnine napučen kraj svjedoče ostaci rimskih građevina u Maloj Proversi, kao i brojne predromaničke crkvice, a o tome da su počeci ribarstva u Hrvata započeli baš na ovim obalama svjedoči prvi zapis o ribarstvu s kraja X stoljeća. U Parku prirode moguće je roniti na nekoliko atraktivnih mjesta u blizini klifova, te šetati po zanimljivim mjestima, a prekrasan pogled s vidikovca Grpašćak ne smije se propustiti.
TEMELJNI FENOMENI:
• Slano jezero Mir:
Jezero Mir je morsko jezero nastalo tako što se krška depresija ispunila morem, koje u nju prodire kroz brojne mikropukotine, osobito brojne sa sjeverne strane. Reljefna depresija Slanog jezera poseban je geomorfološki fenomen Parka, smješten između “stena” i diferenciranih glavica Buhaja i Poljica. Duboko je oko 10 m, najveće dužine 960 m i širine 300 m. Slanije je od okolnog mora zbog izražene evaporacije. Dno je kamenito i muljevito. U dnu JI dijela nalazi se fini, ljekoviti mulj (fango) sive boje. Temperaturne amplitude vode u jezeru su znatno izražene (ljeti do cca 33°C, zimi do cca 5°C) pa je jezero ljeti toplije, a zimi hladnije od obalnog mora, što je posljedica plitkoće. Jezero se zimi može pri niskim temperaturama i zalediti te su radi toga životni uvjeti u njemu vrlo teški. Radi toga ovdje može preživjeti relativno mali broj organizama, ali u velikim populacijama. Osim planktona, u jezeru možemo naći nekoliko vrsta pužića, dagnjica, kozice, glavoče i jegulju koju stanovništvo zove “kajman”.
• Uvala Telašćica:
Smještena je na JI dijelu otoka te jedna od najsigurnijih i najljepših prirodnih luka Jadrana s izuzetno razvedenom obalom. Duga je 8200 a široka 150-1500m, ukupne duljine obale 68,78 km. Unutar uvale nalazi se 5 otočića i jedna hrid te 25 manjih vala. Najvećim dijelom dno uvale je prekriveno zajednicama morskih cvjetnica, staništima iznimno bogatim životinjskim svijetom i značajnim za razmnožavanje mnogih vrsta riba.
(tipični prizor s ogoljenom prirodom od prošlogodišnjeg požara i ukrašen dimom od friškog požara - mislim da je gorilo kod Benkovca taj dan.)
• «Stene»:
S vanjske strane uvale Telašćica uzdižu se okomite hridi u najistaknutiji klif na Jadranskom moru- poznate dugootočke «stene». Klif se proteže od rta Mrzlovica na SZ do padina Velog vrha na JI dosežući na Grpašćaku visinu od 161 m. Najveće dubine dosižu do 85m. Ovo područje bogato je zanimljivim biljnim i životinjskim svijetom te se uz stijene mogu promatrati delfini. Na samim stijenama pod morem žive različiti koralji, uključujući i danas već prorijeđene crvene koralje. Stijene su zanimljive i iznad mora jer na strmim liticama raste na primjer dubrovačka zečina, a ovdje je i najsjevernije stanište drvenaste mlječike."
HV je napustio bivšu karaulu - radarsku postaju Grpašćak i prepustio parku najljepši vidikovac na Jadranu:
HT-ovo solarno postrojenje, ima švabo panela kolko triba, nema da fali:
A sada dosta hvalisanja.
Lipo i dobro je samo ono šta nam je Bog da. I šta je domaći čovik napravija svojin vridnim dalmatinskim rukama. Kad je država stavila šape na tu divotu, sve je pošlo kvragu.
Evo samo jedan mali primjer kako se Ministarstvo zaštite okoliša brine o vođenju svojih parkova.
Vidikovac iznad jezera Mir godišnje posjeti ogroman broj posjetitelja, koji, naravno, za taj gušt plate ulaznicu. Od ustanovljavanja parka 1988. g. do 2006.-07., ne znam točno, nisam bila par godina, vidila san to lani, nije bilo nikakve zaštitne ograde. A ja se bojin visine, pa mi je to posebno smetalo.
I onda lani ugledam ogradu! Ružna je doduše i ne uklapa se u okoliš, al dobro, daj šta daš. Fala Bogu dragomu da su se sitili.
Ali šipak su se oni sitili. I šipak su oni potrošili par tisuća kuna. Poklonili stranci. Benti, za pozvizditi! Za umrit od sramote.
Evo, pogledajte. Mi jadni siromašni Hrvati nismo mogli u Peveca kupit bokun ogradice, pa su nam je velikodušno kupili Norvežani. Vlada Kraljevine Norveške!
Ka da Norveška nema svojih miljun litica po onin fjordovima za stavljat ograde. Nego još i nama moraju. Ograde davat. 'nti vladu. Našu.
Benti sve! Da krepaš o srama.
Dragi putnici, bio je to izlet u Park prirode Telašćica. Molim da se u redu i miru i iskrcate i krenete svojim kućama. Svak na svoj blog.
Zahvaljujemo na posjeti. Dođite nam opet.
