morsky blog

Najprije je to bija samo nogomet. Običan nogomet, koji je jedne veselija, drugima iša na živce, a najveći dio nas je bija ravnodušan prema toj predstavi koja se ponavlja svake četiri (ustvari svake dvi) godine i popapa lovu koja bi mogla hraniti cilu gladnu Afriku godinu dana.

Ali onda, u jednom momentu, počelo je rasti. Rasti, rasti, do neslućene veličine. Preraslo nogomet i sport i naraslo u ogromnu euforiju, u slutnju boljih vrimena, u svitlo na kraju tunela.

Postalo je puno, puuuuno više od nogometa.
Stvarnost, tvrda i okrutna, siva, počela je dobivat boje.
Crvene, bile i plave.
Napokon se i nama smješkala srića.
Ma nismo mi munjeni, svi smo znali da je to samo vrhunski cirkus, oko koga se vrtu miljarde eura, ali, ali... Ma jebenti, zaslužili smo malo radosti u ova teška vrimena...

I onda - paaff!
Ubilo nas, rasturilo, mjehur od sapunice se raspa....

Srušile se sve naše kule u pijesku u nekoliko sekundi....



Subota je bila tužan dan za sve Hrvate.
Osim za filipince. Dobro, i oni su bili malo tužni i sjetni, brisali sinoćnje suze. Ali, brzo su se sitili da dan ne može biti tužan, ne smije.
Subota, 21. lipnja, prvi dan lita i godišnjica najvećeg događaja u našoj maloj familji. Povijesni datum. Rođenje Prvorođene.
Slavlje je bilo u hacijendi. Mi nismo imali pravo pristupa. Mater pogotovo, jer bi slike odmah osvanule na blogu.hr. Ćaća je bija pozvan da peče roštilj. I kad je vidija da ne može toliko napeć koliko banda može izist, skupija je sebe i otplovija.
Za to vrime, nepozvani i odbačeni mama i brat su se snalazili, tražili sebi misto pod suncem. Našli smo plažu - plićak i izbrčkali se u toplom moru.
Nakon tuširanja, u kadi je ostalo po kila sabuna.
Evo malo slika. Naslov je:

PRVI DAN LITA









Nismo ponili nikakvu opremu za zabavu, ali dici to ne smeta, brzo se snađu i od školjki naprave sebi igračke.



Ovo su sigurno postali nogometaši. Ili malobrojna hrvatska vojska u očekivanju krbavske bitke....