Evo, našla san na netu riči najbolje navijačke pisme. Iden sad pažljivo pročitati, možda i sebe nađen.
MALO NAS JE AL NAS IMA
OOOOO-ooooo-OOOOOO
Niko Pulić, Luka Rajić, Ilko Čulić, Đuka Čaić,
Nightmare Stage i Hladno Pivo, Šokota, Sanader Ivo.
Fosili i Goran Milić, Pašalić, Penkala, Pilić,
Žungul, Andrić, Bare, Žera, Gobac, Ivo Pattiera.
OOOOO-ooooo-OOOOOO
Ivanišević i Štulić, Thompson, Boban, Mate Bulić,
Divas, Kazalište, Valjak, Šuker i General Praljak
Ćiro, Janica i Tutić, pravi oblak, Boris Mutić,
Danijela, Grašo, Nina, Šola, Radić, Gotovina!
Malo nas je al' nas ima, nije važno srušit ćemo snove svima. X 2
Mutić, Runjić, Malnar, Račan, Ševa, Jajan, Kožulj, Gračan,
Štimac, Huljić, Kukoč, Mandić, Prosinečki, Tudor, Bandić.
Dražen Petrović, Tironi, Rafo, Saša i Gibonni,
Cico Kranjčar, Šeks i Let 3, Mladen Delić, Asa 4.
Mišo Kovač i Cetinski, Dedić, Nikola Tesla i Ortinski,
Tin Ujević, Tito, Končar, Branka Bebić, Pervan, Lončar.
Alka, Magazin i Granić, Gregurević, Đimi Stanić,
Pletikosa, Pejaković, Budiša, Šovagović!!
Malo nas je al' nas ima, nije važno srušit ćemo snove svima. X 2
Oluja i Stublić Jura, Este, Hamed Bangoura,
Vukovar i Maslenica, Mlakar, Ico Voljevica.
Za slobodu Gardijada, Eržišnik i Norijada,
Tuđman, križni put, Stepinac, i Cesarić i Slabinac.
Ala, puka san nabrajajući ova imena sva!
Hrvatsko Proljeće, Todorić i Meštrović,
Škoro, Đorđe, Mihanović, Šerbedžija, Preradović
Devedesetprva, Mesić, Olić, Lilić, Ljubo Ćesić,
Vrdoljak i Severina, Pršo, Špiro Guberina!
Malo nas je al' nas ima, nije važno srušit ćemo snove svima. X 2
Nina Morić, Zajec, Doris, Edo Maajka, Dvornik Boris,
Svilan, Gotovac i Đapić, Lokas, Knjaz i Šegrt Hlapić.
Mate Parlov, Pršo, Barić, Đurđa Bjedov i Kuharić,
Filipović, Stjepan Spajić, Nives Celzijus, Rapaić.
Ban Jelačić, Grgur Ninski, Globus, Oliver i Zrinski,
Hajduk, Colonia, Smoje, Dinamo, a i nas dvoje!!!
Malo nas je al' nas ima, nije važno srušit ćemo snove svima. X 4
OOOOO-ooooo-OOOOOO (more)
Jebate, pukla san čitajući. Koliko nas ima! Da malo! Ka kineza.
Jel se ko od vas naša među ovima, skoro pa svim Hrvatima?
Ja sam uvrijeđena. Svih su nabrojili osin mene...
Inače, zaboravila san jučer nešto napisati.
Svečano izjaviti.
Dok san bila u nogometnoj EU-furiji. A i još san. Sinoć gledala utakmicu od početka do kraja, trepnula očima nisan. Cigaretu jedva zapalila. I malo piva popila.
Evo, sad ću.
Povlačin sve šta san u životu loše rekla na račun nogometa općenito, a naročito na račun hrvackog nogometa, onog klupskog pogotovo (ustvari, to ne povlačin, ne!). A nagovorila san se svašta. I to ne baš lipoga.
Od toga da ne razumin one koji zblenuto bulje u 11 foliranata koji samo trče okolo, povremeno padaju u trans od bolova i foliraju se da znaju šta rade. I pljucaju po onom terenu tako da nakon devedeset minuta naprave baru. Bljak. Do kritiziranja njihovog teroriziranja nas, televizijskih preplatnika i glasača stupidnim reklamiranjem nekih stranki. I njihove braće također.
Povlačin sve. Sve svoje prezirne opaske dane prije 1998. i u periodu od 1999. do 2008.
Više me ni reklame ne nerviraju. Ni blesavi navijači. Ni pivo. Ni one malo manje uspješne navijačke pisme.
Ništa.
Na sve gledan kroz neki zamagljeni filter. Sve je super i sve je za pet kad si muško i kad voliš nogomet. Ma ajde dobro, i žensko.
Inače, svim anti-nogometnim likovima i svim nogometnim analfabetama ka šta san ja preporučila bi knjigu Nicka Hornbyja "Nogometna groznica" koja je meni prije nekoliko godina otvorila nove vidike i učinila da na sve prave nogometne navijače gledan drugim očima...
