Bijesni Žavijera Osloboditelja
petak, 29.02.2008.
I Sure Get Tired...
ponedjeljak, 18.02.2008.
Reminiscencije
Jedno od prvih sjećanja
jest:
Sjedim i iz mekih kartona i debelih papira izrezujem
komade oklopa --
jedan list selotejpom lijepim u cilindar i izrezujem oči --
uvezujem sve skupa
ljepljivom trakom oko sebe,
nabijam papirnatu kacigu jedva na glavu i teško što vidim kroz nju,
vezujem kesicu s ukradenim majčinim nakitom o pas jer svaki vitez ima kesu s novcem o pasu koju prezrivo s konja baca bijednim halapljivcima nikad ne brojeći
i s plastičnom nekom cijevi namjesto mača, krutim kartonskim štitom
viteški jurišam po stanu, praveći
coktaje što
glume kas.
Tada nisam imao dva kokosa a
Nemam ih ni sad premda znam gdje ih ima.
Kad se to odigralo - ne znam ali
vjerujem da sam još bio neobrazovan i pravo viteški nepismen.
Neprijeporno sam znao već rukovati škaricama i ljepilom i bijah
dovoljno usredotočen da u najnervoznijoj dječjoj dobi
minuciozno i posvećeno
danima izrađujem oklop od papira koji se raspao tako brzo, tako lako,
nakon samo par ushićenih minuta dijeljenja
pravde s plastičnoplavim mačem
i bižuterijom u kožnoj kesici za pasom..
--- --- ---
Petnaest godina kasnije
obreo sam se u nekom bijelom vještičjem kovenu u pljesnivoj kući,
u kojemu se čista uma pričalo halucinogeno i dodirivalo po čakrenim čvorovima i
jedna me tamo gavranska djevojka, zajedno s
mladićem koji je šutio i kojemu nisam vidio lice od sjena,
uvela uz moć svijeće i sugestivnih vrtloga u
prošle inkarnacije, počevši od najintenzivnije i najnerazrješenije koja bje:
prljavousijanom oklopu kroz polupustinju pod stijegom ususret
utvrđenom gradu koji titra u omari i drži nevjernike, gdje ću - znadem -
vrlo nasilno i vrlo ubrzo, još jutros
umrijeti.
Izvukli su me iz iskustva pljuskama, kažu, kada sam nenadno šokantno
počeo drhtati spazmirati i mlatiti uokolo udovima
---
Neko vrijeme kasnije pušili smo u baršunastoj tami i pili vino
Šutljivi mladić nevidljiva lica progovorio je
da je poznavao mi brata.
- Nemam brata, rekoh.
A on
da ne govori o ovom nego o
prvom, najintenzivnijem, najpraznijem životu
kojem baš iskusih kraj
I pripovijedao mi je dalje bijeli vještac da je
znao dobro brata a mene
samo iz priča
i da je on bio dobar, čestit i velik čovjek a ja
obijesni raskalašenik koji je ćerdao nasljedstvo
po krčmama grohotom nadizavao kurvinske suknje sijao kopilad srljao
ali da smo se voljeli i bili vezani sponama akoprem i nerazumijevanjem i da ću ga
kad-tad pronaći u životu kao i druge jer da se
vezane duše uvijek -
uvijek pronalaze i bivaju u vremenu i prostoru
Potom je otkrio da je
on sam kao inkvizitor dao spaliti nju kao vješticu
i pokazao nosom na
gavransku djevojku sa osmijehom i vinskom čašom u kutu
Smijao sam se i još mekih koljena rekao da su
prošli životi živi urnebes
Bilo je zabavno to pretenciozno veče.
--- --- ---
U povratku kući koji sat kasnije kroz najglušu noć, na starom sam jednom krovu čak ugledao
u srebru mjeseca crnu mačku
utorak, 12.02.2008.
Pabirci i ništarije
Zazivanje:
Dimitrije, sine Mitre, boga oca Mitre
Klanja ti se sva živež
U lire podno svetišta ti udaram,
Usrdno ti Dimitrije sviram.
***
***
***
"Ištem pisati!" urlao je markiz danima nakon što mu oduzeše pisaći pribor.
Kidao je košulje i kose, razbacivao
sve oko sebe po ćeliji i odgurivao
tamničare koji dođoše da ga tuku, da ga umire.
Sapet i upljuvan, jecao je markiz u rešetke što presijecahu okno plavih oblaka: "Ištem pisati..."
***
Tko to kaže da je poziv krvnika dobar?
Za zlatnik mjesečno oni uvijek - evo - odvlače ga u najgorem trenutku od
njegove poezije, njegova
rezona detr,
da siječe tamo neke glupave glave koje
ni stih nikad nisu pročitale...
***
Kada je uzlijetao u - kako će izaći - svoju posljednju misiju,
franceski avijatički as Pierre Planchard dopustio je
da razgaljuje ga intimno mala misao o
rumenoj mademoiselle kojoj je
na jastuku jutros ostavio ružu i kartu s poljupcem...
Osmijeh ogrnut treperavobijelim letačkim šalom
smrznu mu se na visini od 200 metara kada se
nenadno sjeti da je ostavio i odvrnut pipac plina.
Račun će zacijelo biti golem!
Iz oblaka izvirio je šteketavo barun.
***
Kako krasan proljetnobavarski dan, pomisli Adolf i zazva svog psa:
"Blondi! Dođi, Blondi! ... Bravo, sunce moje!
Hajde - uhvati Gebelsa! Zgrabi zločestog Gebelsa!"
***
"Pucajte u prsa, gamadi!" viče pogubljenik strasno, razdrljenih košulja, napeta grudnog koša.
Iz nekog razloga, streljački ga vod posluša.
***
Otorinolaringolog, doktor Keser, išao je svako jutro na posao u klompama.
"Evo stiže dobri doktor", vikala su po klockanju izdaleka
sva djeca začepljenih ušiju, grla ili nosa.
Doktor u prolazu svakog bi pomilovao po kosi
pa pravac - špelunka.
***
...Do bijesa, matirat će me,
pomisli, igrajući šah sa sobom...
***
Usnuo sam divan san da je moja kombinacija baš osvojila
od lutrije mnogo novca i da ga razbacujem i punim njime džepove.
Probudih se ozaren, skočih do novčarke i - gle! - doista, bila je prazna.
***
Čuvar gledao je taj automobil na pustom parkiralištu
i češkao od nedoumlja glavu pola sata.
Što da čini?
Što li čine?
Odluči naposlijetku prići i
pokuca svojom svjetiljkom o zamagljeno staklo.
Iznutra jeknu tihi vrisak.
Iskobelja se za koji tren
zajapureno blijed čovjek:
"Što trebate?"
Ozbiljno se čuvar nakašlja: "Vaše dokumente, gospodine".
Pod krugom svjetiljke proučavao je sliku, ime i adresu: "Smijem li pitati što radite ovdje?"
Mladić pogleda unutra:
"Stao sam prigristi malo."
Čuvar zastade i zarumenjeno shvati:
"Ispričavam se i bilježim sa štovanjem, gospodine"
"Uzvraćam biljege, amice", reče vampir i zalupi vratima.
***
...Haljine njene klizile su niz
noge polako na kamene ploče sakristije kao
vosak sa svijeća...
***
Ukiseljenih želudaca i praznih postelja ili obratno, zaboravih već od gladi i samoće.
Oči se u zrcalu sjaje mrenavim blistajem.
Ja sam pjesnik što ne pristaje! Nikad
Ili samo rijetko ili možda, plaćati
Pristojbe za državna koštanja.
Ja pare svoje ne dam -- Ni pare u džepu nemam!
"Večeras moje klatno visi i
Vaške se noćas na meni roje.
Zamiru noćas svi nujni stisi
Ostadoh - nu - i bez poezije."
Bez boje liježem ukiseljena želuca u praznu postelju il'
Obratno nije bitno: K'o maslo sam užegao, k'o sir pun plijesni --
Onemoćalo moje pjesničko je udo
Noćas, a još jučer je trzalo.
***
***
***
srijeda, 06.02.2008.
Sol
Izgrizlo me sunce danas po
očima i
obrazima, istrugano izbrijanim,
glatkim kao guza oštrodlakog djeteta.
Unutar automobilskih stakala - pečenje. Otvorio sam širom prozore kao u srpnju i
skakutao po džombama uništavao ovjes.
Nevezan postah uz ovaj grad, manje mi je drag neg prije.
Ipak, i dalje cijenim prijelaz s istoka mu na zapad.
Još se uvijek hladno radujem,
Kad ugledam iz daljine
Nebodere svoga zavičaja.
subota, 02.02.2008.
14
Kopam po glazbi otvaram Zadovoljštinu stišćem
Ma che colpa abbiamo noi,
bez razloga
Mahinalno bacam pogled na datum u ćošku ekrana i
treptaj-dva kasnije
odjednom povezujem:
Oko ovoga trenutka, prije četrnaest godina,
držao sam istu pjesmu na repeatu
na putu kroz park do škole i svugdje
jer sam je nekim besmislenim sinestetičkim slijedom
povezao s njom u koju sam se
zaljubio,
bezumno golobrado šesnaestogodišnje i
prvi put u životu.
Here's looking at you, kid...
