NEMANJA: SMIRENOUMLJE

četvrtak, 20.11.2008.

Mail Bogu

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Stranstvovanje je nepovratno napuštanje svega u našem zavičaju što se suprotstavlja našoj težnji da dostignemo cilj pobožnosti. To je skromno ponašanje, skrivena mudrost, pamet koja ne trubi o sebi, sakriven život, nevidljiv cilj, nemo razmišljanje, skromnost u prohtevima, žudnja za mučenjem, podloga bogočežnjivosti, obilje ljubavi, poricanje taštine, dubina ćutanja.

— Jovan Lestvičnik, Lestvica, Pouka III.

Stranstvovanje je nastalo kao posledica hodočašća, prilikom dalekih putovanja ka svetim mestima. Podvig stranstvovanja je podrazumevao odricanje od svih udobnosti i svih načina sticanja materijalnih dobara, kao i prihvatanje siromaštva. Stranstvovanjem se čovek uči da ne prianja za svet, zato se kaže da je "stranstvovanje majka bespristrašća". Čovek je dobrovoljno postajao siromašan sledeći Hristove zapovesti: nije ni sejao ni žnjeo već se u potpunosti prepuštao Božijoj volji.

Stranstvovanje je odvajanje od svega da bi se misli načinile nerazdvojnim od Boga.

— Jovan Lestvičnik, Lestvica, Pouka III

Stranstvovanje je religijska praksa odlaženja u tuđinu i napuštanja svega poznatog (prijatelja, porodice, zavičaja). Sreće se u pravoslavnom hrišćanstvu i u mnogim drugim religijama.
Odvajanje od bližnjih se ne vrši iz mržnje, nego radi izbegavanja štete koju bismo s njima mogli pretrpeti. Ko se po odricanju od sveta i dalje sreće sa svetovnim ljudima, ili živi u njihovoj blizini, prlja svoje srce misleći na njih.

Overlook možemo da prevedemo i kao tihovanje.
Šta je sad tihovanje?
Tihovanje je okretanje pažnje unutrašnjem svetu, da bi se dosegnulo Carstvo nebesko, odnosno stanje blažene i čiste svesti i postojanja koje je skriveno duboko u nama. Zasniva se na rečima Jevanđelja: „Carstvo je Božije unutra u vama“ (Luka 17,21).

Naše Carstvo nije od ovoga Sveta i zato mi na njemu nemoš da se smirimo; odatle Seobe.
Sve da ceo Svet nastanimo, i opet ne bismo bili pri sebi, jer naša je iskonska otadžbina - vasiona!
Jer, mada Šantić kaže:

I svuda gde je srpska duša koja,
Tamo je meni otadžina moja,
Moj dom i moje rođeno ognjište.


ipak je Zemlja "ostrvo smrti", a svaki čovek je zalogaj, koji na kraju krajeva proguta nenasita smrt, "vsejadica smert", kako kaže prepodobni Justin Ćelijski. "Neka kosmička zavera postoji protiv naše planete, jer se nigde u vasioni ne umire osim na zemlji."
Stoga, kao što kaže Milutin Bojić u svojoj pesmi 'Sejači':

I Vaseljena njiva naša posta
Za seme časti - koje suncu siže.
Gospode, kazne zar ne beše dosta?
Vreme je žetvi, dan kosidbe stiže,
Vreme da ploča s grobova se diže.


Image and video hosting by TinyPic

Pesma "Sejači" antologijska je i programatska pesma; govori o nama, što smo bili i kuda idemo, i šta će tamo da radimo. Pročitajmo je zajedno:

Sejači

Milutin Bojić

Ko lutalice koje kletve prate,
S dalekog juga, sa sudbinom Jova,
Evo nas k tebi, naš ledeni brate!
Oholi, mada bez roda i krova,
Čekamo smeli svoja groblja nova.

Kroz vekove smo krv neštedno lili:
Još angorske su poljane rumene
I klanci Karsta što su krv nam pili:
Jedrenske seni, stidom oblivene,
Panonske kliču rane zatrvene.

I još se redom naše kosti seju
Po ostrvima i u vode strane,
U pustinjama gde samumi veju,
I hladnoj stepi. I, kad sunce stane,
S lešina naših site beže vrane.

A vatre drevne, zgašene i sive,
Uzdahom šilju poslanice mukle.
Mrtvace tamo ostavismo žive.
I ko Ahasfer, koga Gospod ukle,
Tražimo ravni do u beskraj pukle.

I Vaseljena njiva naša posta
Za seme časti - koje suncu siže.
Gospode, kazne zar ne beše dosta?
Vreme je žetvi, dan kosidbe stiže,
Vreme da ploča s grobova se diže.

Ko lutalice koje patnje prate,
S čežnjivog juga, sa sudbinom Jova,
Evo nas k tebi, naš ledeni brate!
Oholi, mada bez roda i krova,
Spremni smo groblja da sejemo nova.

Image and video hosting by TinyPic

Svojedobno (2003.) mi je u Quorumu zabunom izašao jedan tekst kojeg sam se odrekao - i to stoga što sam isti taj tekst u trenutku slabosti bio poslao na jedan natječaj, što smatram bijednim i nečasnim činom. Kako god: evo tog okaljanog teksta, ekskluzivno za Vaseljenu:

ELEKTRONIČKO PISMO BOGU

u spomen na Johannesa Baadera

Prima (To): bog@raj.com
Naslov (subject): Konačno sam Te pronašao!
Tekst poruke:

Dobri Bože!

Moram Ti se izjadati - Tebi, čije je Srce Srdaca: srce mi se uvijek iznova gasi ugledam li (nehotice!) facetni prizor bezumna Anarhijina haračenja posrnulim Internetom! Ovdje gdje su cvrkutale plahe plave ptice dok smo usamljeni slutjeli uspjeh usporedne sjetve i sanjali nekompetitivnost; ovdje gdje su se uremetile ure ter se od astralne studeni tresu umirovljeni dusi; ovdje, u soporu mrtvog prnjavora, u espirandu posljednjega posta, gdje se zlovirusi kote dok u pikselima moralna guba paluca… Evo sjedim pred ekranom, sav uzdrhtao od mogućnosti da sam Te konačno pronašao, i to nakon epske potrage kako po zemaljskim i izvanzemaljskim prostranstvima, tako i po unutrašnjim krajolicima, i već bijah izgubio ikoju nadu, kadli negdje pročitah da je u ranome 20. stoljeću izvjesni Johannes Baader napisao pismo Isusu Kristu, sinu Tvojemu. Ja znadem da to nije isto kao pisati Tebi, usprkos Vašoj konsupstancijalnosti. Stoga ne vjerujem da je dadaist Baader dobio odgovora, jerbo sumnjam u čistotu njegovih intencija, u ispravnost usmjerenosti njegova buntovnog, revolucionarnog duha. Usto, onomad se nije znalo za Internet (zahvalan sam Ti što si mi dao da živim u vremenu koje mi omogućava da Ti se ovako neposredno obratim!) Međutim, opsjednut sam mišlju koja me ispunja nelagodom i nepovjerenjem u vlastite motive - naime, da sam (po duhu) nastavljač Baaderovih divljih, anarhičnih pothvata. Volio bih da me razuvjeriš… Oklijevam - ne znam hoću li umjeti podnijeti onih par sekundi iščekivanja-nad-iščekivanjima koje će uslijediti nakon što kliknem na naredbu ''pošalji''. Jer, ispostavi li se da nisi ovdje, bojim se da ću svisnuti od silna razočaranja. A dogodi li se da ipak primiš ovu poruku, kako ću na kraj s bijesnom olujom čuvstava što će me snaći? O, daj mi snage da Te se usudim dotaći, makar me to stajalo života - njegova će svrha ionako biti ispunjena… Za kraj Te još molim da mi (ukoliko preživim) pošalješ integralno e-izdanje Biblije, sa svicima s Crnoga Mora i svime neobjavljenim.

Unaprijed hvala,

tvoj

Johannes Baader

* * *
Vaša poruka je uspješno poslana!

(P.S. Pričica ima i alternativni završetak:

* * *
Hi. This is the qmail-send program at yahoo.com.
I'm afraid I wasn't able to deliver your message to the following addresses.
This is a permanent error; I've given up. Sorry it didn't work out.
(...))

doktor Jatogen

- 02:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #


View My Stats