NEMANJA: SMIRENOUMLJE

subota, 19.04.2008.

strašno složen post

za Derzu
Image and video hosting by TinyPic

“The first dream added a palace to reality; the second, which occurred five centuries later, a poem (or the beginning of a poem) sested by the palace. The similarity of the dreams hints of a plan.... In 1691 Father Gerbillon of the Society of Jesus confirmed that ruins were all that was left of the palace of Kubla Khan; we know that scarcely fifty lines of the poem were salvaged. These facts give rise to the conjecture that this series of dreams and labors has not yet ended. The first dreamer was given the vision of the palace, and he built it; the second, who did not know of the other’s dream, was given the poem about the palace. If the plan does not fail, some reader of ‘Kubla Khan’ will dream, on a night centuries removed from us, of marble or of music. This man will not know that two others also dreamed. Perhaps the series of dreams has no end, or perhaps the last one who dreams will have the key....”
--from “The Dream of Coleridge” in Other Inquisitions, 1937-1952 by Jorge Luis Borges

Možda neka praslika, koja još nije otkrivena ljudima, neki vječni predmet (da se poslužim Whiteheadovim izrazom), postepeno ulazi u svijet...
--JLB, isti esej

23

Često nam se dogodi aliteracija motiva, kako bi to kazao Valery: sasvim divergentni motivi odjednom se pokažu povezani, istovrsni: Hitchcockov jezuitski odgoj, monolog Franka Langelle u filmu 'Sweet November', moje tumačenje Hitchcockovog sna o IBM-mašini za pretvaranje scenarija u film, Nietzscheov stilistički tik i, zaokružimo za sada motivski krug, Ivanovo evanđelje, ipak imaju nešto zajedničko!
Loši sačinjavci sami sugeriraju te veze i budući im se epifanije događaju once in a lifetime, nasrtljivo su dobrohotni u njihovom isticanju; ja sam diskretan čovjek i neobično cijenim svoje čitatelje, duboko vjerujući da će sami otkriti tu, ili možda neku drugu vezu u ovom svojevrsnom metafizičkom six degrees of separation.

Pogledajmo kako je to teklo jučer:

Image and video hosting by TinyPic

Vjetrasta, nema tu ničeg osobnog. Evo jednog davnašnjeg Hitchcockovog citata spomenutog u raspravi na Patologiji (22.03.2007. 08:59, komentar pod postom "Igra je Antikrist"; nevjerojatno kako je ova potmula simbolika dosljedna!):

"Once a man commits himself to murder, he will soon find himself stealing. The next step will be alcoholism, disrespect for the Sabbath and from there on it will lead to rude behaviour. As soon as you set the first steps on the path to destruction you will never know where you will end. Lots of people owe their downfall to a murder they once committed and weren't too pleased with at the time."

Htio sam zapravo izvesti jednu ovakvu dekadansu, i trebao mi je završni step: trebao sam samo završiti s tangom, kao radikalnim Zlom, o čemu je u postu uglavnom riječ. No, trebao mi je samo jedan tulup pa da zatvorim ovaj atraktor, kako je precizno podsjetio Vertebrata, u nedavnom razgovoru na Patologiji, ponukan mojom neopreznom opaskom:

Prije par dana razgovarali smo o praznini oko koje se organizira/strukturira nekakva stvarnost, scena, prostor...zbilja; e, pa zaboravio sam klasičan citat:

Dictionary of the Khazars is organized about an event that, like a black hole, affects the space around it but itself cannot be seen.
N. Katherine Hayles

Mada, nije samo crna rupa ono oko čega se može organizirati neki prostor, pa i onaj romana; recimo, moguće ga je organizirati i kao Moebiusovu* traku:

The envoy has tattooed onto his thumb the Khazar attack on Kiev in 860 A.D. The text, however, cannot be read because “this thumb carried a festering wound received in the very same siege,” so that “the picture was smeared and remained an eternal mystery” (p. 76). Thus the tattoo records the event that will obliterate the tattoo. The puncture creating this reflexive loop functions like the device Jane Gallop has called the punctum, the reflexive point within a text at which the apparatus that produces the text makes an appearance within the text it produces. So in the puncture on the envoy’s thumb, the body that produces the text mysteriously becomes involved in the text it produces, like the surface of a Moebius strip that, as we trace it around, becomes the inside becomes the outside becomes the inside.

Tijelo koje proizvodi tekst misteriozno biva uvučeno u tekst koji proizvodi! Kakav hororeskni potencijal! Ili pak evanđeoski: Riječ tijelom postade! (Ionako je anagram riječi evangelist evil agent.)

Sve je tu u stalnom kruženju motiva: eto kako banalna rasprava o strukturi romana, ili plesu, završava u evanđeoskim, ili infernalnim sferama.
_______________

* Johann Benedict Listing je sasvim nezavisno izumio traku kad i August Ferdinand Moebius, no Listinga, osim mene a i ja rijetko kad, nitko nikad ne spominje! Ispravljam nepravdu, dakle.

I, sad, dakle, da bih sve sve to skupa uvezao i kraj doveo do početka, morao sam dovesti stvar do tanga, do plesa: najjednostavnije je dakle bilo kazati da posrnule djevojke, zamislite molim vas!, u času možebitnog rastrojstva znaju otvoriti i - blog! Ah, zamislite!
I onda se sve ponovo zavrti, kao u plesu: od bloga do tanga/zla, samo je jedan korak!
Zapravo, jako dobro rečeno, i, sačinjeno.

No, nema tu ništa osobnog, velim. Nikakve aluzije na tvoj blog ili bilo što izvan Vaseljene. (sic!)
Da sam manje vješt mogao sam napisati da Pale Djevojke, nakon što ogreznu u zabave, imaju samo jedan put: and from there on it will lead to rude behaviour. To je bila ideja, i to sam i napisao, samo na drukčiji način. Mala posveta Hitchovoj ironiji.
Ali, umorni su to užici, kako bi rekao Krleža u onoj pjesmi o Seoskoj crkvi (eto, i opet, nenemjero, evanđeoski motivi):

Ljepote to su umornog užitka
i radosti plave, djetinjaste.
Sumorno i nijemo sanjati u klupi,


Evo, za počinak, cijele pjesme:

SEOSKA CRKVA

Dvije stijene. Tri brida, okomita, vitka,
toranj kao tvrđa u oblake raste.
Oko gromovoda iglat cvrkut laste;
obris tornja: slika smiona i vitka.

O kako je boja zraka mirisna i žitka!
Na jabuci bakar boje zelenkaste.
Rastu magle olovne i tmaste.
Grmljavine glas. U oblacima bitka.

Ljepote to su umornog užitka
i radosti plave, djetinjaste.
Sumorno i nijemo sanjati u klupi,

u polutmini crkve. Odjeci prazni, tupi,
akustika groba: tu se slatko drijema.
Mrtvi sveci, trule knjige, boga nema.

Meket ovce iz crkvenog trijema.


Miroslav Krleža

NEMANJA 19.04.2008. 00:05

Da, dugujem genezu ove zabune, kronologiju cijelog nesporazuma:

• Danke! :)
Sva sreća pa tango ne plešem; znači, ima nade da se možda još i udam. vjetrasta 18.04.2008. 20:58
• Fantastično je kako se tisućama godina ništa ne mijenja!
Sveti župnik iz Arsa veli: "U svijetu se misli samo na zabavu...".
Ha, ha, let's party. Communist party!
Kakvi plesovi takta, nama trebaju plesovi kontakta! NEMANJA 18.04.2008. 21:35
• Plesovi full contacta.
• A, ne, jer ja želim da ti se dogodi što se je dogodilo jednoj elegantnoj i tvrdoglavoj djevojci koja je bila pozvana na bal, na kojemu se plesao tango. Tvrdokorno je ostala sjediti, sama na svom mjestu, unatoč ponuda, šala i, jao! - prigovara stara gospođa. Slijedećeg ju je dana zaprosio jedan mladić koji ju je promatrao i koji si je tražio ženu usred iščešljanih lutkica!
Kada bih te ja vidio gdje plešeš tango s ovim ili onim među mojim prijateljima čije skrivene misli poznajem, recimo s Markizom, poslao bih ti iste večeri slijedeći listić: »Gospojice, svršite dakle s kim ste počeli«.
Moram te dakle upozoriti da većina kretnja suvremenih plesova navodi zdravu djevojku na grješne misli i prljanje nevine duše. Nakon toga slijedi odveć rano dozrijevanje, unutarnje duševne bure, nezadovoljstva, pa često i pad. Napokon, posrnule često otvaraju i blog!
A od bloga do tanga jedan je korak!
• Ih, Nemanja, što je sad uzrok, a što posljedica? Slijedi li iz tanga pad ili iz pada tango? I kakve veze blog sad ima s time? I još se prijetiš Markizom i šalješ lascivne listiće - »Gospojice, svršite dakle s kim ste počeli« - ,a sve, olfo, sa svrhom upozorenja, iz velike brige za moju čistotu. Sav si se nešto uzbibao...
• Naslovi nešto naslovljavaju! Zar nisi gledala Burtonovog Batmana? Pale moonlight?
Batman: You killed my parents.
The Joker: What? What? What are you talking about?
Batman: I made you, you made me first.
The Joker: Give me a break. I was a kid when I killed your parents. When I say "I made you" you gotta say "you made me." How childish can you get?
• Vicki Vale: What do you want?
The Joker: My face on the one dollar bill.
Vicki Vale: You must be joking.
The Joker: Do I look like I'm joking?

Image and video hosting by TinyPic

Fasicnantno!
Pogotovo ako cijeli tu dugu tananih veza još jednom razmrsite u svjetlu posta od 23.ožujka 2007. godine:

Raj kao tip, a Drakula l'homme fatal!

You know... we are what we do in
this world, sweetie, and you're a
waitress. All that requires is
that you bring the food and drink
to and from the table without
making a mess. That's it. So
when you screw up something so
incredibly simple as that...
well that just doesn't say a whole
helluva lot about you, does it?

Edgar Price

"Once a man commits himself to murder, he will soon find himself stealing. The next step will be alcoholism, disrespect for the Sabbath and from there on it will lead to rude behaviour. As soon as you set the first steps on the path to destruction you will never know where you will end. Lots of people owe their downfall to a murder they once committed and weren't too pleased with at the time."
Alfred Hitchcock

Image and video hosting by TinyPic

Često nam se dogodi aliteracija motiva, kako bi to kazao Valery: sasvim divergentni motivi odjednom se pokažu povezani, istovrsni: Hitchcockov jezuitski odgoj, monolog Franka Langelle u filmu 'Sweet November', moje tumačenje Hitchcockovog sna o IBM-mašini za pretvaranje scenarija u film, Nietzscheov stilistički tik i, zaokružimo za sada motivski krug, Ivanovo evanđelje, ipak imaju nešto zajedničko!
Loši sačinjavci sami sugeriraju te veze i budući im se epifanije događaju once in a lifetime, nasrtljivo su dobrohotni u njihovom isticanju; ja sam diskretan čovjek i neobično cijenim svoje čitatelje, duboko vjerujući da će sami otkriti tu, ili možda neku drugu vezu u ovom svojevrsnom metafizičkom six degrees of separation.
Pogledajmo kako je to teklo posljednja dva dana:

Markiz de ga Sad

Kako se Kantov kategorički imperativ nije osjetio kao životno opasan?… Samo ga je teološki instinkt uzeo u zaštitu! – Djelovanje, na koje prisiljava instinkt života, dokazuje se radošću da je pravo djelovanje: a onaj nihilist s kršćansko-dogmatskom utrobom shvatio je radost kao prigovor… Što razara brže negoli raditi, misliti, osjećati bez unutarnje potrebe, bez duboko osobnoga izbora, bez radosti? kao automat "dužnosti"? Upravo to je recept za dekadenciju, čak za idiotizam… Kant je postao idiot. – I to je bio suvremenik Goethea! Toga pauka zloslutne mreže smatrali su njemačkim filozofom – i još ga smatraju!… Pazim da ne kažem što mislim o Nijemcima… Nije li Kant u francuskoj revoluciji vidio prijelaz neorganskoga oblika države u organski? Nije li se on pitao postoji li događaj koji se uopće ne može objasniti drukčije nego moralnom sklonošću čovječanstva kako bi se njome jednom zauvijek dokazala "tendencija čovječanstva prema dobrome"? Kantov odgovor: "To je revolucija." Promašeni instinkt u svemu i svakomu, protupriroda kao instinkt, njemačka dekadencija kao filozofija – to je Kant!

F. Nietzsche: ANTIKRIST - prokleto kršćanstvo

NEMANJA, CAR

Self-plagiarism is style., rekao je Hitchcock. Ali, Hitch je kazao i to da nikada nije za glumce rekao da su stoka, nego tek da trebaju biti tretirani kao stoka, pa tog istinskog zabavljača ne treba uvijek shvaćati neozbiljno. Zašto posebno napominjem da je plagiranje samoga sebe možda stil?
Upravo sam otkrio Nietzscheov stilistički tik, idiosinkrazijsku* prisilu: Kanta je opisao ovim riječima: a onaj nihilist s kršćansko-dogmatskom utrobom shvatio je radost kao prigovor…, da bi se na drugom mjestu o Sokratu pitao ovako: Bješe li Sokrat zločinac? Ružnoća po sebi prigovor, u Grka je gotovo opovrgavanje.
Ovdje me se ne tiče istina o Sokratu, izvedena logikom: monstrum in fronte, monstrum in animo: Sokrat je bio ružan, ružni su kriminalci, kriminalci su dekadentni!
To je dakle pravi Nietzscheov prigovor: vrhunaravna uvreda za Nietzschea nije socijalnog, već psihološkog karaktera: Sokrat - jer je ružan - ne samo da je kriminalac, nego je i dekadent! I dok bi mu prvo, s godinama, i oprostili, drugo je zauvijek neoprostivo! Možda je Sokrat, vjerojatno je Sokrat bio grd k'o lopov - vidite, i naše jezičko iskustvo čuva tu frenološku predrasudu da su lopovi nužno ružni ljudi - ali je Nietzsche bio glup k'o kurac - vidite, i naše jezičko iskustvo čuva tu venerološku predrasudu da je kurac glup, valjda zato jer ima rupu na glavi: a kaj je s delfinima onda, a? - pa za života nije mogao smisliti nikakvu veću objedu od dekadencije, iako, da završim s Hitchcockom, za razliku od njega nije znao odrediti njen smisao, logiku i istinski razmjer njene razornosti: "'Once a man commits himself to murder, he will soon find himself stealing. The next step will be alcoholism, disrespect for the Sabbath and from there on it will lead to rude behaviour. As soon as you set the first steps on the path to destruction you will never know where you will end. Lots of people owe their downfall to a murder they once committed and weren't too pleased with at the time."
___________
* Ha, ha, ha, sjajno je uz Nietzschea dopisati riječ idiosinkrazija, pa čak je potiho, lento, otegnuto, i izgovoriti; Nietzsche bi uživao znajući da to činimo. NEMANJA 22.03.2007. 08:59

• Mnogi me pitaju zašto sam baš delfine naveo kao dokaz pretpostavljene pameti unatoč rupetini koja ionako nije baš na glavi.
Nevjerojatno je kako ste vi sitničavi i bijedni ljudi!
Pa zar bi missice htjele plivati s delfinima i Nelsonom Mandelom a da nisu pametni?
Pa mislim stvarno, ono.... NEMANJA 22.03.2007. 10:38

@Nemanja - vidiš, interesantno je ovo u zadnjem citatu... gdje počinje put prema grubom/bezobraznom/neuglađenom ponašanju :-) DerzaFanistori 22.03.2007. 11:07

Koji citat?
Hitchcockov!?
On je genij, na svaki način.
Zamisli samo ovo: Televizija je vratila zločin u domove - tamo gdje mu je i mjesto!

Ili: “When an actor comes to me and wants to discuss his character, I say, 'It's in the script.' If he says, 'But what's my motivation?, ' I say, 'Your salary.'”

Ili: Netko mi je kazao da se svake minute dogodi ubojstvo, pa ne bih zlorabio vaše dragocjeno vrijeme jer znam da čeznete da se vratite poslu!

Ahhahahhahaha.... NEMANJA 22.03.2007. 11:46


@Nemanja - dva njegova, meni najdraža:
"Disney has the best casting. If he doesn't like an actor he just tears him up."
i
"Revenge is sweet and not fattening. " ;-)) DerzaFanistori 22.03.2007. 13:30

Derza: Ne znam jesi li pročitala onaj intervju u kojem veli da cijeli život sanja IBM mašinu u koju na jednom kraju ubaciš scenarij a na drugom ispadne film!
Hitch rulez! Glupi scenografi, šminkeri, rasvjetljivači, glumci, kaskaderi, kamermani, tonci...sva ta uzmuvana silesija inertne tvari koja se opire njegovoj idealnoj zamisli! He, he, he, blaženi Hitchcock, on je patron cijele jedne rijetke kaste tankoćutnih: ne radi se tu samo o redateljima delikatnog habitusa, niti o jogunastim umjetnicima u širem smislu, riječ je o vrlo specifičnom svjetonazoru koji je bolje opisati nego imenovati, da se netko ne uvrijedi: dobro, a zakaj glavinjate tu, po mom svijetu, u tom kolopletu budalaština, umjesto da se stavite i dovedete u red! Ionako se od vas očekuje samo to da na trenutak tu budete, i ništa više! Ostalo ću ja učiniti, ako ne uprskate stvar.
Hitch je zapravo Montažer. Ruska škola. Kulješov, krupni plan bezizražajnog lica glumca Možuhina, i montaža može početi!
Strašno atraktivno. NEMANJA 22.03.2007. 16:18

Stop it. You know sweetie, we are what we do in this world, and you're a waitress. All that requires is that you bring the food to and from the table without making a mess. That's it. So when you screw up somthing as incredibly simple as that, doesn't say a whole hell of a lot about you does it.


Derza, tek sam danas shvatio kako su stvari duboko povezane. Obrati pažnju na moj jučerašnji opis Hitchova svjetonazora: "Dobro, a zakaj glavinjate tu, po mom svijetu, u tom kolopletu budalaština, umjesto da se stavite i dovedete u red! Ionako se od vas očekuje samo to da na trenutak tu budete, i ništa više! Ostalo ću ja učiniti, ako ne uprskate stvar.
Usporedi to sad s opaskom Edgara Pricea: All that requires is that you bring the food to and from the table without making a mess.
Ovo without making a mess je progonilo Hitcha: sve što trebate jest donijeti i odnijeti kavu, Isuse, samo nemojte nekaj unerediti! Nemojte nekaj na svoju ruku! Pustite motivaciju, to piše u MOM scenariju! Vaša je motivacija 'Your salary': na kraju života dragi će vam Bog udijeliti manču za to što niste napravili nikakav mess, i to je sve! Raj kao napojnica! Kakva ideja! Fantastično. To je zaista ultimativna mizantropija, ta ideja da Bog zapravo gleda s visoka na ljude, da ih prezire a ne ljubi: to je izravan napad na srž kršćanskog učenja: "Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni" (Iv 3,16)! Hitch je bio zaista duboko dirnut svojim jezuitskim odgojem, ahahahahaha.... NEMANJA 23.03.2007. 11:17

Image and video hosting by TinyPic

Derza i ostali kojima je stori fani!

Molio bih malu kolegijalnu filmofilsku pomoć!
U filmu čijega se naslova ne mogu sjetiti Frank Langella* igra nekog opasnog tipa koji se zatekne na kavi u nekom kafiću/restaču ili sl.. Konobarica donosi kavu no ruke joj zadrhte i kava se prolije na tanjurić. I sad počne...Langella, nevjerojatno sadistično, započne svoju predilekciju o općem poretku bića u univerzumu u kojem jadnica ima neznatnu ulogu donositeljice i odnositeljice kava do i sa stolova gospode, pa ako ni to nije u stanju...
Jasno, sirota se žena rasplače!

Kako se zove taj film? Popizdit ću od muke. Ne mogu se dosjetiti već danima.
Mislim da je film snimljen devedesetih. Za stolom je s Langellom još jedan muškarac, mislim protagonist filma. Ničega se drugog ne mogu sjetiti, jer mi je na pamet pao samo taj sumanuto prijekorni monolog. Pomoć! Molim ostavite odgovor i na mome blogu. Hvala!
_______________
* Frank Langella was best known early in his career for his success in the title role of Dracula in the Broadway production designed by Edward Gorey. In a recent interview Langella, commented that people (in fact, mostly men) always complimented him on the sexual energy of his stage performance as the Count, telling him, "Boy, did my wife make love to me that night!" after seeing him onstage.
Sjajno!

NEMANJA • 23.03.2007. u 09:45
Našao sam! Ne biste vjerovali.
Nakon što sam danima pretraživao net, jednostavno sam upisao Waitress, Langella, i pronašao sam sljedeće:
"Sweet November (2001):
Someone must like movies like "Sweet November," because they keep getting made. Keanu Reeves and Charlize Theron play mismatched lovers who spend a whirlwind month together while Theron wastes away from a fatal yet impossibly glamorous disease. It's "Love Story," only crappier. Or, to be more precise, it's "Sweet November" circa 1968 with Sandy Dennis and Anthony Newley, only crappier. Reeves plays a successful ad exec (read: asshole) in San Francisco who falls madly in love with Theron's kooky, madcap free spirit and learns to live life to its fullest through cavorting with puppies and small children. No, really - he cavorts with puppies and small children, and whatever your feelings about Reeves, you have to admit that's just cruel to do to an actor. Reeves reaches an epiphany about his high-pressure lifestyle over a business lunch with a ruthless titan of the ad industry (Frank Langella); when Langella berates a waitress until she runs off in tears, Reeves realizes that, hey, he really doesn't want to work for this guy, and walks out of the restaurant a liberated free spirit. Which is several notches less helpful than actually comforting the poor sobbing waitress or defending her against Langella's harangue, but I suppose every epiphany is unique.

Derza:
Priznajem da mi negdje zvoni, ali još malo informacija ne bi bilo naodmet. Prema izopačenosti lika mislim da bi mogao biti The ninth gate ili čak Dave, ali nisam sigurna. Morala bih pogledati. ako se sjetiš još kakvog detalja samo ga dopiši, a ja ću malo prolistati svoju kolekciju.

Pozdrav ;-)

Sorry, nije ono.

to je u Sweet november.

Tu ti je i taj citat.

D.F.

"When you see you`re gonna make a mess, go home."
eto vidiš, nick mi je prava zvijer! ;-)))

vidim da smo i u isto vrijeme postali komentar na tvoj blog ;-)

i sad da nije fani stori ;-)))
Clearing their plates, the Waitress spills a drink. It
soaks the napkin Price is writing on and pours into his
lap.

WAITRESS
I'm sorry. I'm so sorry.

PRICE
You know... we are what we do in
this world, sweetie, and you're a
waitress. All that requires is
that you bring the food and drink
to and from the table without
making a mess. That's it. So
when you screw up something so
incredibly simple as that...
well that just doesn't say a whole
helluva lot about you, does it?

Stunned, the Waitress carries the dishes to a nearby
wait-station where she breaks down and cries.

VINCE
Women like that I give dumb a bad
name.

ON NELSON
as he watches the Waitress cry, then turns to appraise
Price, who doesn't skip a beat as he grabs a new napkin.

PRICE
They should fire her.
(pauses)
I always say -- a bad hire
strengthens the competition's
hand. A good general feeds off
his enemy.

NELSON
Actually, Sun Tzu said the last
line, in The Art of War.

VINCE
Did he? Interesting.

@Nemanja - dakle, Sweet November, 2001. Langella je odličan u takvim ulogama, čak bi rekla da je pomalo zapeo u type-castingu.
Ono što mi nikako ne ide u glavu što se tiče filma Sweet November je da bi netko stvarno ostavio Lauren Graham da bi bio s Charlize Theron. Malo miskast, IMHO.... Ah, de gustibus zbunjibus ;-))
DerzaFanistori • 23.03.2007. u 10:36

Langella se slaže s tobom; evo što je napravio i rekao posljednjeg dana snimanja 'Drakule': On his last day of shooting, Langella reports that he hung the cloak on costume rack firmly knowing he could never pick it up again for fear of being typecast.
Mislim da on ima punu svijest o vlastitoj karijeri i da je sam izabrao taj solidan, unosni put: uvijek u kutu, nikome na putu; danas bi se kazalo: pronašao je svoju nišu. Ali, i o tome je sam govorio, i tu nema nikakvih nedoumica: od nečega se treba živjeti, pa makar i od glume.
Hm...zapravo se slažem. I ja bih se nakon nekog vremena vratio Lauren Graham.
NEMANJA

Image and video hosting by TinyPic

Bonustrack

Derza, a pogledaj sad ovo!
Pišući o 'The Residents' povodom njihova novoga albuma, prije dva sam mjeseca napisao sljedeće:

Stat ću ja njima na kraj! Neće se oni meni Luce provlačiti kroz život kao kroz blogove, incognito! Dosta su oni meni zla napravili. Šta je previše, previše je! Vidi šta oni rade po svetu:
"Fate had again stepped in and The Residents saw no reason not to have a look at the studio. The group boarded a jet for Bucharest in early 2006 with the idea of recording a couple of tracks while taking a nice vacation in a country they had never visited. Since no ideas had been formed in advance as to what would be recorded, they felt it was appropriate to record everything during the trip, including the jet's take off. Once on the plane and bored, ideas started coming and soon The Residents were roughing out an idea for a whole album.

The group's ultimate destination was not Bucharest, but a town 400 kilometers away, Hunedoara. Hunedoara is in the area of Romania known as Transylvania, historically the home of Count Vlad III, fictionalized by Bram Stoker as the vampire Dracula. By the time they landed in Bucharest, they had outlined an album about a "vampire" of sorts. Not a Bela Lugosi vampire, but one that feasted on broken hearts; a man who devoured the romantic emotions of others as a source of power. A man who took the stance that anyone who would stoop so low as to love him was not worth loving in return.
As it turned out, the group fell in love with Hunedoara and as they produced their story of sexual compulsion, their impromptu recordings of street musicians, church bells and a small traveling circus with its strong Felliniesque presence, soon made it into their electronic pieces. The Residents' product manager at Mute happened to be Romanian and he had connections with classical musicians in Bucharest."
Svašta! Šta sve ljudi neće da urade da budu u centru pažnje. 11.01.2007. (21:31) - #

NEMANJA
A man who took the stance that anyone who would stoop so low as to love him was not worth loving in return. Dakle, fatalni muškarac! Ekvivalent femme fatale.
Drakula kao l'homme fatal!
U srce motiva, ovdje nije pretjerano kazati. 11.01.2007. (21:57) - #

A Langella skromno commented that people (in fact, mostly men) always complimented him on the sexual energy of his stage performance as the Count, telling him, "Boy, did my wife make love to me that night!" after seeing him onstage.

Panteizam je ultimativna paranoja: Sve je sa svime u vezi i iza svega postoji nešto što sve povezuje u jedno! Ili se to meni samo čini?

Image and video hosting by TinyPic

- Prije će bit da je monoteizam ultimativna paranoja., odvrati Derza.

Recimo; u panteonu uperiš prst u onog za koga sumnjaš da ti je počinio neko sranje, a uzdajući se u zaštitu nekog od (ili svih ostalih) prisutnih, jer nema tamo onog mušketirskog "Svi za jednog, jedan za sve!" Najgore što se može dogoditi je da ti kažu; " E, sori, al to je između vas dvojice."

- Ha, ha, ha, oprosti, ali to je između vas dvojice! Sjajno.
Na što Bog kaže: This world ain't big enough for both of us!

Za ovo slijedi dodatni poklon. Pričekaj trenutak...

Dodatni poklon uslijedio je, nenamjerno, godinu dana kasnije!

- 00:15 - Komentari (52) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se