Pregled posta

strašno složen post

za Derzu


“The first dream added a palace to reality; the second, which occurred five centuries later, a poem (or the beginning of a poem) suggested by the palace. The similarity of the dreams hints of a plan.... In 1691 Father Gerbillon of the Society of Jesus confirmed that ruins were all that was left of the palace of Kubla Khan; we know that scarcely fifty lines of the poem were salvaged. These facts give rise to the conjecture that this series of dreams and labors has not yet ended. The first dreamer was given the vision of the palace, and he built it; the second, who did not know of the other’s dream, was given the poem about the palace. If the plan does not fail, some reader of ‘Kubla Khan’ will dream, on a night centuries removed from us, of marble or of music. This man will not know that two others also dreamed. Perhaps the series of dreams has no end, or perhaps the last one who dreams will have the key....”
--from “The Dream of Coleridge” in Other Inquisitions, 1937-1952 by Jorge Luis Borges

Možda neka praslika, koja još nije otkrivena ljudima, neki vječni predmet (da se poslužim Whiteheadovim izrazom), postepeno ulazi u svijet...
--JLB, isti esej

23

Često nam se dogodi aliteracija motiva, kako bi to kazao Valery: sasvim divergentni motivi odjednom se pokažu povezani, istovrsni: Hitchcockov jezuitski odgoj, monolog Franka Langelle u filmu 'Sweet November', moje tumačenje Hitchcockovog sna o IBM-mašini za pretvaranje scenarija u film, Nietzscheov stilistički tik i, zaokružimo za sada motivski krug, Ivanovo evanđelje, ipak imaju nešto zajedničko!
Loši sačinjavci sami sugeriraju te veze i budući im se epifanije događaju once in a lifetime, nasrtljivo su dobrohotni u njihovom isticanju; ja sam diskretan čovjek i neobično cijenim svoje čitatelje, duboko vjerujući da će sami otkriti tu, ili možda neku drugu vezu u ovom svojevrsnom metafizičkom six degrees of separation.

Pogledajmo kako je to teklo jučer:



Vjetrasta, nema tu ničeg osobnog. Evo jednog davnašnjeg Hitchcockovog citata spomenutog u raspravi na Patologiji (22.03.2007. 08:59, komentar pod postom "Igra je Antikrist"; nevjerojatno kako je ova potmula simbolika dosljedna!):

"Once a man commits himself to murder, he will soon find himself stealing. The next step will be alcoholism, disrespect for the Sabbath and from there on it will lead to rude behaviour. As soon as you set the first steps on the path to destruction you will never know where you will end. Lots of people owe their downfall to a murder they once committed and weren't too pleased with at the time."

Htio sam zapravo izvesti jednu ovakvu dekadansu, i trebao mi je završni step: trebao sam samo završiti s tangom, kao radikalnim Zlom, o čemu je u postu uglavnom riječ. No, trebao mi je samo jedan tulup pa da zatvorim ovaj atraktor, kako je precizno podsjetio Vertebrata, u nedavnom razgovoru na Patologiji, ponukan mojom neopreznom opaskom:

Prije par dana razgovarali smo o praznini oko koje se organizira/strukturira nekakva stvarnost, scena, prostor...zbilja; e, pa zaboravio sam klasičan citat:

Dictionary of the Khazars is organized about an event that, like a black hole, affects the space around it but itself cannot be seen.
N. Katherine Hayles

Mada, nije samo crna rupa ono oko čega se može organizirati neki prostor, pa i onaj romana; recimo, moguće ga je organizirati i kao Moebiusovu* traku:

The envoy has tattooed onto his thumb the Khazar attack on Kiev in 860 A.D. The text, however, cannot be read because “this thumb carried a festering wound received in the very same siege,” so that “the picture was smeared and remained an eternal mystery” (p. 76). Thus the tattoo records the event that will obliterate the tattoo. The puncture creating this reflexive loop functions like the device Jane Gallop has called the punctum, the reflexive point within a text at which the apparatus that produces the text makes an appearance within the text it produces. So in the puncture on the envoy’s thumb, the body that produces the text mysteriously becomes involved in the text it produces, like the surface of a Moebius strip that, as we trace it around, becomes the inside becomes the outside becomes the inside.

Tijelo koje proizvodi tekst misteriozno biva uvučeno u tekst koji proizvodi! Kakav hororeskni potencijal! Ili pak evanđeoski: Riječ tijelom postade! (Ionako je anagram riječi evangelist evil agent.)

Sve je tu u stalnom kruženju motiva: eto kako banalna rasprava o strukturi romana, ili plesu, završava u evanđeoskim, ili infernalnim sferama.
_______________

* Johann Benedict Listing je sasvim nezavisno izumio traku kad i August Ferdinand Moebius, no Listinga, osim mene a i ja rijetko kad, nitko nikad ne spominje! Ispravljam nepravdu, dakle.

I, sad, dakle, da bih sve sve to skupa uvezao i kraj doveo do početka, morao sam dovesti stvar do tanga, do plesa: najjednostavnije je dakle bilo kazati da posrnule djevojke, zamislite molim vas!, u času možebitnog rastrojstva znaju otvoriti i - blog! Ah, zamislite!
I onda se sve ponovo zavrti, kao u plesu: od bloga do tanga/zla, samo je jedan korak!
Zapravo, jako dobro rečeno, i, sačinjeno.

No, nema tu ništa osobnog, velim. Nikakve aluzije na tvoj blog ili bilo što izvan Vaseljene. (sic!)
Da sam manje vješt mogao sam napisati da Pale Djevojke, nakon što ogreznu u zabave, imaju samo jedan put: and from there on it will lead to rude behaviour. To je bila ideja, i to sam i napisao, samo na drukčiji način. Mala posveta Hitchovoj ironiji.
Ali, umorni su to užici, kako bi rekao Krleža u onoj pjesmi o Seoskoj crkvi (eto, i opet, nenemjero, evanđeoski motivi):

Ljepote to su umornog užitka
i radosti plave, djetinjaste.
Sumorno i nijemo sanjati u klupi,

Evo, za počinak, cijele pjesme:

SEOSKA CRKVA

Dvije stijene. Tri brida, okomita, vitka,
toranj kao tvrđa u oblake raste.
Oko gromovoda iglat cvrkut laste;
obris tornja: slika smiona i vitka.

O kako je boja zraka mirisna i žitka!
Na jabuci bakar boje zelenkaste.
Rastu magle olovne i tmaste.
Grmljavine glas. U oblacima bitka.

Ljepote to su umornog užitka
i radosti plave, djetinjaste.
Sumorno i nijemo sanjati u klupi,

u polutmini crkve. Odjeci prazni, tupi,
akustika groba: tu se slatko drijema.
Mrtvi sveci, trule knjige, boga nema.

Meket ovce iz crkvenog trijema.

Miroslav Krleža

NEMANJA 19.04.2008. 00:05

Da, dugujem genezu ove zabune, kronologiju cijelog nesporazuma:

Fasicnantno!
Pogotovo ako cijeli tu dugu tananih veza još jednom razmrsite u svjetlu posta od 23.ožujka 2007. godine:

Raj kao tip, a Drakula l'homme fatal!

You know... we are what we do in
this world, sweetie, and you're a
waitress. All that requires is
that you bring the food and drink
to and from the table without
making a mess. That's it. So
when you screw up something so
incredibly simple as that...
well that just doesn't say a whole
helluva lot about you, does it?
Edgar Price

"Once a man commits himself to murder, he will soon find himself stealing. The next step will be alcoholism, disrespect for the Sabbath and from there on it will lead to rude behaviour. As soon as you set the first steps on the path to destruction you will never know where you will end. Lots of people owe their downfall to a murder they once committed and weren't too pleased with at the time."
Alfred Hitchcock



Često nam se dogodi aliteracija motiva, kako bi to kazao Valery: sasvim divergentni motivi odjednom se pokažu povezani, istovrsni: Hitchcockov jezuitski odgoj, monolog Franka Langelle u filmu 'Sweet November', moje tumačenje Hitchcockovog sna o IBM-mašini za pretvaranje scenarija u film, Nietzscheov stilistički tik i, zaokružimo za sada motivski krug, Ivanovo evanđelje, ipak imaju nešto zajedničko!
Loši sačinjavci sami sugeriraju te veze i budući im se epifanije događaju once in a lifetime, nasrtljivo su dobrohotni u njihovom isticanju; ja sam diskretan čovjek i neobično cijenim svoje čitatelje, duboko vjerujući da će sami otkriti tu, ili možda neku drugu vezu u ovom svojevrsnom metafizičkom six degrees of separation.
Pogledajmo kako je to teklo posljednja dva dana:

Markiz de ga Sad

Kako se Kantov kategorički imperativ nije osjetio kao životno opasan?… Samo ga je teološki instinkt uzeo u zaštitu! – Djelovanje, na koje prisiljava instinkt života, dokazuje se radošću da je pravo djelovanje: a onaj nihilist s kršćansko-dogmatskom utrobom shvatio je radost kao prigovor… Što razara brže negoli raditi, misliti, osjećati bez unutarnje potrebe, bez duboko osobnoga izbora, bez radosti? kao automat "dužnosti"? Upravo to je recept za dekadenciju, čak za idiotizam… Kant je postao idiot. – I to je bio suvremenik Goethea! Toga pauka zloslutne mreže smatrali su njemačkim filozofom – i još ga smatraju!… Pazim da ne kažem što mislim o Nijemcima… Nije li Kant u francuskoj revoluciji vidio prijelaz neorganskoga oblika države u organski? Nije li se on pitao postoji li događaj koji se uopće ne može objasniti drukčije nego moralnom sklonošću čovječanstva kako bi se njome jednom zauvijek dokazala "tendencija čovječanstva prema dobrome"? Kantov odgovor: "To je revolucija." Promašeni instinkt u svemu i svakomu, protupriroda kao instinkt, njemačka dekadencija kao filozofija – to je Kant!

F. Nietzsche: ANTIKRIST - prokleto kršćanstvo

NEMANJA, CAR


@Nemanja - vidiš, interesantno je ovo u zadnjem citatu... gdje počinje put prema grubom/bezobraznom/neuglađenom ponašanju :-) DerzaFanistori 22.03.2007. 11:07

Koji citat?
Hitchcockov!?
On je genij, na svaki način.
Zamisli samo ovo: Televizija je vratila zločin u domove - tamo gdje mu je i mjesto!

Ili: “When an actor comes to me and wants to discuss his character, I say, 'It's in the script.' If he says, 'But what's my motivation?, ' I say, 'Your salary.'”

Ili: Netko mi je kazao da se svake minute dogodi ubojstvo, pa ne bih zlorabio vaše dragocjeno vrijeme jer znam da čeznete da se vratite poslu!

Ahhahahhahaha.... NEMANJA 22.03.2007. 11:46


@Nemanja - dva njegova, meni najdraža:
"Disney has the best casting. If he doesn't like an actor he just tears him up."
i
"Revenge is sweet and not fattening. " ;-)) DerzaFanistori 22.03.2007. 13:30

Derza: Ne znam jesi li pročitala onaj intervju u kojem veli da cijeli život sanja IBM mašinu u koju na jednom kraju ubaciš scenarij a na drugom ispadne film!
Hitch rulez! Glupi scenografi, šminkeri, rasvjetljivači, glumci, kaskaderi, kamermani, tonci...sva ta uzmuvana silesija inertne tvari koja se opire njegovoj idealnoj zamisli! He, he, he, blaženi Hitchcock, on je patron cijele jedne rijetke kaste tankoćutnih: ne radi se tu samo o redateljima delikatnog habitusa, niti o jogunastim umjetnicima u širem smislu, riječ je o vrlo specifičnom svjetonazoru koji je bolje opisati nego imenovati, da se netko ne uvrijedi: dobro, a zakaj glavinjate tu, po mom svijetu, u tom kolopletu budalaština, umjesto da se stavite i dovedete u red! Ionako se od vas očekuje samo to da na trenutak tu budete, i ništa više! Ostalo ću ja učiniti, ako ne uprskate stvar.
Hitch je zapravo Montažer. Ruska škola. Kulješov, krupni plan bezizražajnog lica glumca Možuhina, i montaža može početi!
Strašno atraktivno. NEMANJA 22.03.2007. 16:18



Derza, tek sam danas shvatio kako su stvari duboko povezane. Obrati pažnju na moj jučerašnji opis Hitchova svjetonazora: "Dobro, a zakaj glavinjate tu, po mom svijetu, u tom kolopletu budalaština, umjesto da se stavite i dovedete u red! Ionako se od vas očekuje samo to da na trenutak tu budete, i ništa više! Ostalo ću ja učiniti, ako ne uprskate stvar.
Usporedi to sad s opaskom Edgara Pricea: All that requires is that you bring the food to and from the table without making a mess.
Ovo without making a mess je progonilo Hitcha: sve što trebate jest donijeti i odnijeti kavu, Isuse, samo nemojte nekaj unerediti! Nemojte nekaj na svoju ruku! Pustite motivaciju, to piše u MOM scenariju! Vaša je motivacija 'Your salary': na kraju života dragi će vam Bog udijeliti manču za to što niste napravili nikakav mess, i to je sve! Raj kao napojnica! Kakva ideja! Fantastično. To je zaista ultimativna mizantropija, ta ideja da Bog zapravo gleda s visoka na ljude, da ih prezire a ne ljubi: to je izravan napad na srž kršćanskog učenja: "Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni" (Iv 3,16)! Hitch je bio zaista duboko dirnut svojim jezuitskim odgojem, ahahahahaha.... NEMANJA 23.03.2007. 11:17



Derza i ostali kojima je stori fani!

Molio bih malu kolegijalnu filmofilsku pomoć!
U filmu čijega se naslova ne mogu sjetiti Frank Langella* igra nekog opasnog tipa koji se zatekne na kavi u nekom kafiću/restaču ili sl.. Konobarica donosi kavu no ruke joj zadrhte i kava se prolije na tanjurić. I sad počne...Langella, nevjerojatno sadistično, započne svoju predilekciju o općem poretku bića u univerzumu u kojem jadnica ima neznatnu ulogu donositeljice i odnositeljice kava do i sa stolova gospode, pa ako ni to nije u stanju...
Jasno, sirota se žena rasplače!

Kako se zove taj film? Popizdit ću od muke. Ne mogu se dosjetiti već danima.
Mislim da je film snimljen devedesetih. Za stolom je s Langellom još jedan muškarac, mislim protagonist filma. Ničega se drugog ne mogu sjetiti, jer mi je na pamet pao samo taj sumanuto prijekorni monolog. Pomoć! Molim ostavite odgovor i na mome blogu. Hvala!
_______________
* Frank Langella was best known early in his career for his success in the title role of Dracula in the Broadway production designed by Edward Gorey. In a recent interview Langella, commented that people (in fact, mostly men) always complimented him on the sexual energy of his stage performance as the Count, telling him, "Boy, did my wife make love to me that night!" after seeing him onstage.
Sjajno!

NEMANJA • 23.03.2007. u 09:45
Našao sam! Ne biste vjerovali.
Nakon što sam danima pretraživao net, jednostavno sam upisao Waitress, Langella, i pronašao sam sljedeće:
"Sweet November (2001):
Someone must like movies like "Sweet November," because they keep getting made. Keanu Reeves and Charlize Theron play mismatched lovers who spend a whirlwind month together while Theron wastes away from a fatal yet impossibly glamorous disease. It's "Love Story," only crappier. Or, to be more precise, it's "Sweet November" circa 1968 with Sandy Dennis and Anthony Newley, only crappier. Reeves plays a successful ad exec (read: asshole) in San Francisco who falls madly in love with Theron's kooky, madcap free spirit and learns to live life to its fullest through cavorting with puppies and small children. No, really - he cavorts with puppies and small children, and whatever your feelings about Reeves, you have to admit that's just cruel to do to an actor. Reeves reaches an epiphany about his high-pressure lifestyle over a business lunch with a ruthless titan of the ad industry (Frank Langella); when Langella berates a waitress until she runs off in tears, Reeves realizes that, hey, he really doesn't want to work for this guy, and walks out of the restaurant a liberated free spirit. Which is several notches less helpful than actually comforting the poor sobbing waitress or defending her against Langella's harangue, but I suppose every epiphany is unique.

Derza:
Priznajem da mi negdje zvoni, ali još malo informacija ne bi bilo naodmet. Prema izopačenosti lika mislim da bi mogao biti The ninth gate ili čak Dave, ali nisam sigurna. Morala bih pogledati. ako se sjetiš još kakvog detalja samo ga dopiši, a ja ću malo prolistati svoju kolekciju.

Pozdrav ;-)

Sorry, nije ono.

to je u Sweet november.

Tu ti je i taj citat.

D.F.

"When you see you`re gonna make a mess, go home."
eto vidiš, nick mi je prava zvijer! ;-)))

vidim da smo i u isto vrijeme postali komentar na tvoj blog ;-)

i sad da nije fani stori ;-)))

@Nemanja - dakle, Sweet November, 2001. Langella je odličan u takvim ulogama, čak bi rekla da je pomalo zapeo u type-castingu.
Ono što mi nikako ne ide u glavu što se tiče filma Sweet November je da bi netko stvarno ostavio Lauren Graham da bi bio s Charlize Theron. Malo miskast, IMHO.... Ah, de gustibus zbunjibus ;-))
DerzaFanistori • 23.03.2007. u 10:36

Langella se slaže s tobom; evo što je napravio i rekao posljednjeg dana snimanja 'Drakule': On his last day of shooting, Langella reports that he hung the cloak on costume rack firmly knowing he could never pick it up again for fear of being typecast.
Mislim da on ima punu svijest o vlastitoj karijeri i da je sam izabrao taj solidan, unosni put: uvijek u kutu, nikome na putu; danas bi se kazalo: pronašao je svoju nišu. Ali, i o tome je sam govorio, i tu nema nikakvih nedoumica: od nečega se treba živjeti, pa makar i od glume.
Hm...zapravo se slažem. I ja bih se nakon nekog vremena vratio Lauren Graham.
NEMANJA



Bonustrack

Derza, a pogledaj sad ovo!
Pišući o 'The Residents' povodom njihova novoga albuma, prije dva sam mjeseca napisao sljedeće:

Stat ću ja njima na kraj! Neće se oni meni Luce provlačiti kroz život kao kroz blogove, incognito! Dosta su oni meni zla napravili. Šta je previše, previše je! Vidi šta oni rade po svetu:
"Fate had again stepped in and The Residents saw no reason not to have a look at the studio. The group boarded a jet for Bucharest in early 2006 with the idea of recording a couple of tracks while taking a nice vacation in a country they had never visited. Since no ideas had been formed in advance as to what would be recorded, they felt it was appropriate to record everything during the trip, including the jet's take off. Once on the plane and bored, ideas started coming and soon The Residents were roughing out an idea for a whole album.

The group's ultimate destination was not Bucharest, but a town 400 kilometers away, Hunedoara. Hunedoara is in the area of Romania known as Transylvania, historically the home of Count Vlad III, fictionalized by Bram Stoker as the vampire Dracula. By the time they landed in Bucharest, they had outlined an album about a "vampire" of sorts. Not a Bela Lugosi vampire, but one that feasted on broken hearts; a man who devoured the romantic emotions of others as a source of power. A man who took the stance that anyone who would stoop so low as to love him was not worth loving in return.
As it turned out, the group fell in love with Hunedoara and as they produced their story of sexual compulsion, their impromptu recordings of street musicians, church bells and a small traveling circus with its strong Felliniesque presence, soon made it into their electronic pieces. The Residents' product manager at Mute happened to be Romanian and he had connections with classical musicians in Bucharest."
Svašta! Šta sve ljudi neće da urade da budu u centru pažnje. 11.01.2007. (21:31) - #

NEMANJA
A man who took the stance that anyone who would stoop so low as to love him was not worth loving in return. Dakle, fatalni muškarac! Ekvivalent femme fatale.
Drakula kao l'homme fatal!
U srce motiva, ovdje nije pretjerano kazati. 11.01.2007. (21:57) - #

A Langella skromno commented that people (in fact, mostly men) always complimented him on the sexual energy of his stage performance as the Count, telling him, "Boy, did my wife make love to me that night!" after seeing him onstage.

Panteizam je ultimativna paranoja: Sve je sa svime u vezi i iza svega postoji nešto što sve povezuje u jedno! Ili se to meni samo čini?



- Prije će bit da je monoteizam ultimativna paranoja., odvrati Derza.

Recimo; u panteonu uperiš prst u onog za koga sumnjaš da ti je počinio neko sranje, a uzdajući se u zaštitu nekog od (ili svih ostalih) prisutnih, jer nema tamo onog mušketirskog "Svi za jednog, jedan za sve!" Najgore što se može dogoditi je da ti kažu; " E, sori, al to je između vas dvojice."

- Ha, ha, ha, oprosti, ali to je između vas dvojice! Sjajno.
Na što Bog kaže: This world ain't big enough for both of us!

Za ovo slijedi dodatni poklon. Pričekaj trenutak...

Dodatni poklon uslijedio je, nenamjerno, godinu dana kasnije!


Post je objavljen 19.04.2008. u 00:15 sati.