NEMANJA: SMIRENOUMLJE

utorak, 22.01.2008.

ANTOLOGIJA

Može se slobodno kazati da je regnikolarni litererni konkurs

'IDE MILJENKO ULICOM...'

završen.
Jer, pobjednike smo dobili: bolje od ovoga naime ne mere!
Obilje je izvanrednih radova, proznih i poetskih.
Sredstva se nisu birala: aliteracija, hiberbaton, zeugma, opkoračenje i trohej, invektiva i mise en abîme..pravi Turnir liepodušja!
Iako smo svi šampioni, neki će u svoje radne sredine i obitelji otići ovjenčani lovorikama i zavišću: da ne zlorabim vaše strpljenje, proglasit ću pobjednike Prvog jubilarnog poetskog takmičenja: "Ide Miljenko ulicom...":

Prvu nagradu "Smrda, ba, puhove", kao Trojica, rastrojili su Hero, Leb i Neptunalije. Sasvim zasluženo.
Posebnu nagradu za prozno delo, kao debitant, osvojio je Svijet u boci.
Nagradu za pjesmu i ples odnosi Marole.
Za (be)životno djelo nagrada "Zlatno meze", dodjeljuje se Markizu aka Inhibitoru, bez suviše objašnjenja.

Pročitajmo sada ta besmrtna štiva:

Image and video hosting by TinyPic

SMIČIKLASJE

Ide Miljenko ulicom, zamišljen i sam pa se, onako smotan, spotakne o vlastitu misao. Prospe se naš NAJPOZNATIJI KNJIŽEVNIK Miljenko snijegom pokrivenom ulicom koliko je dug i širok. S druge strane ugleda radnika pregaoca sa lopatom u ruci kako se svojski trudi učiniti prohodnim pješačke koridore.
-Jebem ti ovakav Grad - pomislio Miljenko otresajući snijeg sa svog krombi kaputa te zaviče na radnika:
A RALICA???
Vidje radnik pregaoc da mu ljutiti gospon nešto dovikuje pa ga upita:
- Nešto ste rekli gospon?
A RALICA? Gdje vam je b a ralica?
- Eno ga kući, piše, vrijedno piše. Bilo bi i vama pametnije da slijedite njegov primjer umjesto da šetate snijegom zavijenim ulicama.
Miljenko Jergović ljutito frkne a odmah potom osmijeh mu zatitra na vidljivom dijelu lica:
- Zna me!!! Radnik pregaoc me pozna.
I ode Miljenko Jergović ulicom, zamišljen i sam....

Herostrat 17.01.2008. 09:02

MOZAK

Ide Miljenko Jergović ulicom, u sumrak, na Duhove, kad odjednom golub mu se posere na rame. Kud baš meni na rame, pomisli Jergović.

Kud baš na moje rame, a ne na tuđe? Rame je blizu mozga, a mozak je meni ono što je Madonni guzica. Moram osigurati svoj mozak, do đavola. Očito je da netko iz čistog jala dresira golube da seru na glavu Miljenka Jergovića! Tko li želi Hrvatskoj toliko zla? Da nije Aralica? Ili Zima? Da nije Houellebecq?

Miljenko Jergović, najveći hrvatski pisac, preminuo uslijed sepse prouzrokovane golubljim govnom - ne bi izgledalo dobro u lektiri. Napisao sam previše toga da me upamte po golubljem govnu. Moram priznati, tko god se odvažio, mudar je strateg. Što mi je činiti? Što bi učinio Ivo Andrić? da napišem anegdotu o tome za Auto magazin? Istražim tko se sve posrao na ramena medijskih zvjezdica pa uvalim to Graziji?

Ili da... Možda da osiguram svoj mozak? Zašto bih ja trebao osigurati svoj mozak? Zašto se nitko do sada nije sjetio osigurati moj mozak? Moj mozak bi trebao biti na UNESCO listi, to je živući spomenik kulture. Što je dobro dala neka katedrala? Zaklon od kiše, u najboljem slučaju. A moj mozak... Moj mozak. Eh, moj mozak. To je mozak, Miljenko, to je pravi veliki mudri mozak skriven iza neukrotive grive. Kakav ja mozak imam, brate mili. Ne bih ga mijenjao ni za jedan tuđi. Zšto me to nitko ne pita? Glupi novinari, kopipejst generacija.

Dresirajte vi svoje golubove, vi jalni mali ljudi. Ako će vas to spasiti. Ako će vam to ublažiti mizeriju svakodnevnice. Za sve okrivite Miljenkov mozak. Tu ste najjači. Najjači ste kad drugog treba okriviti. Sve ste mi mogli oprostiti, ali uspjeh nikako. Ma dresirajte bengalske tigrove, dresirajte slonove i kobra zmije, morske pse, pirane, divlje pse, konje, zečeve...

Ali nećete me preplašiti!

dr. lebowski 17.01.2008. 10:56

KUBURA

Ide Miljenko Jergović Jergović ulicom sav pesinav i deverli glave. A deveri ga koliko još hrsuza ima u dunjaluku (Zagreb op.p.).
No kad skrene dilber u bezistan, dođe mu merak; naleti Miljenko na dućan (tur. dükkân), koji je bezbeli, prodavnica oružja.
Pa gleda on kuburu kroz otvoren pendžer, a gleda kubura njega. I sve tako ašikuju Miljenko i kubura i sve tako igra Miljenku srce junačko, a i brk i brada mu...
Zlata vrijedi ova Kubura, misli se junački hrabro, koliko ću sad tek glava moći tjedno ustrijeliti.
Pa kroz otvoren pendžer zaište kuburu.
A hrsuz će zagrebački:
"Evo ti efendija. Ubij se."

Neptunalije 18.01.2008. 12:25

Image and video hosting by TinyPic

LUPUS IN FABULA

Ide Jerga ulicom pa nastavi kroz kupus
a za njim vuk Lupus
trči Jerga sad kroz kupus
a vuk Lupus voli svinjske glave ukus
šprinta Jerga sad kroz kupus
ali brži je vuk Lupus
skvik
jebiga

Marole 18.01.2008. 21:17

Image and video hosting by TinyPic

Izgledao je malo čudno u kaputu crnom, kupljenom prek veze

Ide Miljenko Jergović ulicom sav kićen , u finom novom kaputu sa zabačenim šalom. U ustima mu cigaršpic, onako ga dostojanstveno drži, kao neki mladi turski beg, koji se vraća s uspješnog ašikovanja. Ide Miljenko i smišlja novi roman, velik će to roman biti, o beskućniku koji je umro u noćnom tramvaju linija br 34, negdje između Frankopanske i Glavnog kolodvora. I nitko baš nitko od putnika nije primjetio da je čovjek umro, svi su mislili da je pijanac koji spava i u tramvaju se grije. A tko bi od tih klinaca, koji se vraćaju s noćnog pijančevanja, te dječurlije u Iron Maiden i Biohazard majicama mogli pomisliti da je to Vahid, a i da znaju da je Vahid, kao da bih to i zanimalo. Jer Vahid je počeo kružiti tramvajima još prije nego što se neki od njih rodili, a kojeg je čudna igra sudbine, za koju u ovoj priči nit imamo mjesta nit vremena da je ispričamo, dovela u Zagreb, a koji je prije rata bio generalni direktor jednog uspješnog bosanskog privrednog giganta. Moćan je bio Vahid, neka vrsta socijalističkog bega, nisi u mjestu iz kojeg je Vahid bio, zaposlit ikoga od rodbine, a da ne dobiješ Vahidovov blagoslov. A što sada, sklapa u glavi rečenice Miljenko, završio je ovdje gdje je bio nitko i umro kao ništa, dočekali su ga mrtvog jutarnji vozači ZETa, ljuti jer se još i s mrtvacem moraju u zoru baktati. I samo će poneki beskućnik iz prenoćišta Crvenog križa primjetiti da Vahida više nema, i trajat će to dva dana, jer skitnicama nije suđeno da o drugim tužnim sudbinama razmišljaju, i svoje im je previše.

I zanio se on tako u misli, kad ga prenu neki glas Pa gdje si ti Jerga prijatelju?. Kad ono Edo Popović, obučen sav u nekakav prastari traper i dronjke, zarastao i ispijen, kao da je u istoj odjeći još od kad je 77 zapalio prvi joint. Vidjevši Jergu u skupom DiCaprio kaputo, Edo se sav prenerazi - MIljenko pobugu pa otkad se ti tako hohštaplerski odijevaš. I bi Miljenko nuegodno, kao da se on što nove skute ima Edi opravdavati mora, vidje da ga Edo blijedo gleda i šuti šuti dugo, pa kaže.
Pa eto, krenulo me u kladionici, pa sam si odlučio nešto priuštiti. A još od mojih sarajevskih dana, oduvijek sam sanjao kako ću imat jedan kaput u kojemu će se osjećati kao agramerski gospodin.
Sumnjivo je sve to Popoviću, viri mu suhonjava glava iz izlizane dolčevite, pa nakon toga reče Ali otkad se ti to kladiš moj MIljenko? Ja te kao hazardera ne znam.

Otkad sam pročitao Hazardski rječnik odbrusi Miljenko i produži brzim koracima dalje k svom dijelu grada, izbjegavajući daljna neugodna pitanja te ostavivši Edu da se sveudilj čudi i stoji sam na ulici kao u nekoj davno odsviranoj hipi baladi.

svijet u boci 17.01.2008. 17:29

Image and video hosting by TinyPic

ANTOLOGIJSKA PRIČA

Ide Milenko Jergovićevom ulicom.

inhibitor 17.01.2008. (15:17)

- 00:40 - Komentari (32) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se