imam utisak da je jadni covek, bliznji vash, nepravedno okaljan i ismejan; ali, kako je krasno posluzio svrsi, sa zadovoljstvom preuzimam schirmherrschaft nad ovim blagoporodnim pero-viteshkim natjecanjem - malim za svet, mozda, ogromnim za Vaseljenu,
sa verom u dragog bloga, vodju i otadzbinu, Ivan Grozni
ps. nagradjeni, kao i posebno pomenuti, bice dekapitovani sutra u zoru, i nakon toga povezani u kozno izdanje.
22.01.2008. (03:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što se novoga vožda Otadžbine tiče, dozvolite mi da kažem da mislim da je naprosto divno i iznimno signifikantno što isti nosi ponosito ime kralja hrvackoga. Pitam se samo: tko je ispred, a tko iza zrcala?
22.01.2008. (08:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zahvalio bih se prvo nepotkupljivom žiriju koji je prepoznao moj mukotrpni rad. Drugo, zahvalio bih se cijelom timu koji stoji iza mene; redatelju, kostimografu, producentu, odnosima s javnošću i ostalim menađerima. Posebno bih se zahvalio rodbini, prijateljima, svim curama s kojima sam spavao, jer bez njih ne bi bilo današnjih lovorika. Zahvalio bih se i ostalim natjecateljima na fer i korektnoj igri i želim im puno sreće u daljnem natjecanju. Molio bih ako sam ikoga zaboravio da to ne uzme za zlo, zahvaljujem se i njima. Na kraju bih još samo rekao, još jedanput hvala - i čestitao ostalim dobitnicima prestižne nagrade. Gad bles Kroejša.
22.01.2008. (08:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Doktore, vidim da ste napisali: Istakao bih ovo: "...da POTPUNO SLOBODNO mogu objavljivati ono što im je bilo važno." Blog nije takav. Tu vlada privid slobode, iskonstruirana opsjena. Blog je čeljade robotizacije. Na blogu ljudi rijetko objavljuju ono što im je zbilja važno, a ako to i učine, to što im je važno učas postane prostački obezvaženo. Na blogu se ljudi iživljavaju. Nema magije, sve je izbrisivo, sve nestaje u arhivama, sve je nestabilno, besmisleno. Zagušljivo je u svijetu bloga. Neutralizirano. Banalizirano. Na to vam je odgovoreno: Jatogen, ti si danas nešto presenzibilan. Veliš: sve je izbirsivo, sve je nestabilno, besmisleno..., govoreći o svijetu bloga. Ja bih rekao da govoriš o svijetu naprosto. Oprosti, ali naprosto je nevjerojatno da jadikuješ nad činjenicom da je na blogu sve privremeno, u podneblju u kojem se nitko nije rodio i umro u istoj državi. Dramatiziraš. Što mislite, dakle? Nije li zaista blog samo zrcalo ovog svijeta, ili naprosto tek njegova krhotina?
22.01.2008. (09:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svijet naprosto, da, ali ne u tolikoj mjeri. Knjiga kakvom je ja vidim - magična, slobodna, neupravljena ikojim autoritetom - ne ide niz dlaku takvom svijetu. Knjiga-samizdat nije zrcalo (iako to može biti), ona je slobodni entitet, ona je ptica. Blog također nije zrcalo, iako to pokušava biti. Njegova voda odveć je zamućena da bi išta zrcalila. Kaljuža, velim ja.
22.01.2008. (10:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja mislim, sve češće i sve razložnije, da je dobar dio ispraznosti i suvremene umjetnosti pa onda i današnjega svijeta posljedica upravo te činjenice da je umjetnina postala naoko slobodnim entitetom, da se emancipirala od svijeta. Tj., dopusti mi trenutak vulgarnomaterijalističke slabosti: s građanskom emancipacijom umjetnika u građanskom svijetu nekritički se pokušava emancipirati i umjetninu: slika, da nastavim s vulgarnim prispodobama, više ništa ne dekorira u svom neposrednom građanskom okolišu, ona nije ures svijeta, čak ne treba biti lijepom, jer ljepota i umjetnost, u modernome svijetu, nemaju ništa zajedničko, i okvir slike granica je dvaju svijetova: ovog, od kojeg slika apstrahira, i onog, svijeta apstrakcije, koji je, paradoksalno, svijet dijalektičkog materijalizma: svodeći se tako oslobođena od izvanjskoga svijeta na vlastitu tvarnost, na liniju, boju, kompoziciju...tj. uzimajući vlastite formalne odrednice kao svoj sadržaj, slika moderne postaje posve materijalistička upravo u smislu narcističke zaokupljenošći vlastitom (s)tvarnošću. Razvoj te likovne samosvijesti, dijalektika tog materijalizma, sliku konačno dovodi do samoukidanja: do konceptualnog uvjerenja da je likovna realizacija, slika kao ostvarenje, zapravo - suvišno!, da je puki koncept dovoljan. Sličan se proces emancipacije djela od svijeta u kojem nastaje dade pratiti ne samo u arhitekturi ili kiparstvu, nego i u glazbi - to je tebi, pretpostavljam, drago područje, ti ne-prirodni nizovi tonova, da svakovrsna atonalnost, počevši od Schönbergove dodekafonije - baš kao i u poeziji ili prozi: od neznatnijih svjedoka prizivam samo ovdašnje inačice semantkonretizma. Proza? Oprosti, ali što je Finnegans wake? Nemogući dnevnik jedne noći? Kad je Nabokov govorio da je Lolita romansa s engleskim jezikom, nisu li to podcijenili: zar je nešto više od toga, ili je samo jadni Kafka imao pravo zdvajajući nad tek estetskim savršenstvom svojih djela? Recimo film...Doktore, rekli ste da je vama Inland Empire nabolji film svih vremena itd.itd.; kao što znadete, i ja adoriram kultu Davida Lyncha, ali, recite, što to vama njegov posljednji film govori? I, mislite li da Lynch bilo kome išta govori, da radi filmove s ambicijom da njima (ne u njima, što bi bilo posve blasfemično) bilo što bilo kome kaže? On ih sve više doživljava kao glazbu, kako upozorava u svojim intervjuima: kao variranje motiva koji se vraćaju, kao rondo, primjerice. Ne teže li, kako veli Jorge, sve umjetnosti tom idealnom stanju glazbe, toj bez/ne-stvarnosti? A sad idem pojesti dva tuceta čvaraka i nekakvog zdravog svježeg kravljeg sira koji mi je stigao jutros iz okolice Samobora. Srdačan pozdrav,
22.01.2008. (10:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao prvo, da raščistimo: Lauru Palmer je ubio zloduh, demon, sile tame (The Black Lodge), nazovimo tu pojavu kako nas je volja, i to posluživši se tijelom Lelanda Palmera, Laurina oca. Što se tiče INLAND EMPIRE-a: ne mora se ispričati priča, ne mora se iskazati jasna poruka da bi umjetničko djelo govorilo, značilo i zračilo, to je bar jasno. INLAND EMPIRE govori mi svašta, mogao bih pisati svašta danima samo razmišljajući o tom filmu, ali ovo nije mjesto za to - predlažem da pokrenemo tu temu zasebno. Još samo riječ-dvije o umjetnini kao slobodnom entitetu: uistinu, umjetnina ne smije postati slobodni entitet, nego entitet slobode Tu leži bitna razlika. Knjiga kao entitet slobode nije izdvojena od ovog svijeta, nipošto; isto tako, umjetničko djelo nemoguće je i sasvim pogrešno promatrati odvojeno od njegovog autora. To zagovaraju kukavice, ljudi što žive u neskladu misli, riječi i djela. ("naivan sam, naivan") Ne može se, dakle, reći: "jest, Jerga je hulja, ali odlično piše". To je naprosto nespojivo, jer dobro pisanje ima vrlo malo toga zajedničkog s pukim tehničkim umijećem, čak ni talent nije presudan. Talent je kao lopata: s dobrom se lopatom bolje kopa, ali dobar će kopač i s lošom lopatom dobro kopati.
Što se ljepote tiče, ne mogu odoljeti a da ne citiram onu besmrtnu Bretonovu maksimu: "Ljepota će biti grčevita ili je neće biti." Evo što mislim: staviti ljepotu u službu dekorativnosti izdaja je duha. Ljepota jučer, ljepota danas, ljepota sutra - tzv. zeitgeist tu zapravo nema što tražiti. Istinska ljepota istinski je bezvremena.
I tako dalje.
22.01.2008. (15:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jashta ti se chini, dragi moj. doci ce sa burom, preko mora i planina - i vladace celicnom rukom sam skucenim postojbinama stabilne nestabilnosti.
samo ovo u vezi moderne, umetnichkog dela, materijalizma, umetnika: sveta i sebstva kao nepomirljvim entitetima tu-bitka - primoran sam da se ovde gladan i zedan zadrzim, sa posebnim osvrtom na ono sto ti, pomalo strogo, nazivash narcistickom zaokupljenoscu vlastitom (s)tvarnoscu (samim sobom/sobama), sve u cilju produbljenja od tvoje strane rutinski nacete rupe na tkivu povijesnobivstvujuceg zbivanja umjetnosti. dakle, ti si mishljenja da uzrok ispraznosti savremene umjetnosti prebiva uglavnom u cinjenici da je umetnicko delo prividno prevazishlo svet iz kojeg potice; i levitira sada u samodovoljnosti tesko dokucive mrlje, koja vec kao psihogram njenog stvaraoca udara u granichne zidove sopstvene izrazajnosti . (ovaj privid desava se, uzgred, u oku gradjanshtine, koja sa verovatno nepovratno prohujalom cistom umetnoshcu - u estetskom, etickom, svetovnom i nebeskom pogledu - kao polazishte, posrednik ili njeno ishodishte nema dodirnih tacaka). ja bih, dragi kolega, rekao da umetnosti pochinje da nedostaje daha paralelno sa pochetkom razvoja naseg gradjanskog drushtva, sto pociva na ropskim slobodama, u kojem je laz svesrdno prihvacena kao nasusno sredstvo utehe; psihoestetske proporcije koje kao neobuzdivi korov nichu na ovom ukletom tlu oblikuju coveka po potrebi, onakvim kakvog ga drustvo treba: pokornog i smernog u zivotu, trezvenog i rasutog u radinosti. covek vise ne sanja svoj put: on mu biva nametnut: kao neizbezan, pod izlikom opsteg dobra. ovo je takodje kamen-spoticanja umetnosti. ali, sada moram da idem da bacim neshto u kljun sa A. dok ti jedesh chvarke i sir iz okolice Samobora, ja se bezmalo prelamam na pola kao zrtva sobnog stareshine iz Samobora, dok mi creva variraju motivima, tezeci idealnom stanju umetnosti - umetanja hrane u zeludac.
idemo dalje.
22.01.2008. (16:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..čuj Igra, u Samoboru se jedu kremšnite, a najbolji čvarki su bili kod Šurine, blizu Tuheljskih toplica, gdi su ih mazali Tile i Krleža preko one stvari, nekad, davno, me razmeš ?
22.01.2008. (17:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A da se ti, prijateju, uloviš malo majstora Pukanića, što veliš? Jebeš Jergovića, on ti ionako ne može odgovorit. A šjor Puki bi ti imao što-šta reći, ili te je straj? Pa ti si barem novinar od formata...
22.01.2008. (17:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sorry, Jatogen, ali naprosto nemaš pravo: 1. Moguć je rascijep moralnog i mentalno, i jedno nema veze s drugim, kao što pokazuju mirijade dnevnih primjera. Ako baš želiš povijesne, moguće je biti Martin Heidegger, jedan od najpametnijih ljudi svoga doba, a istovremeno nacist. Nemoj, molim te nemoj sada započinjati tu temu: ali, on je..., jer naprosto tu nema ali. Ne govorim to da bih pripremio tezu: Jergović je hulja, mada dobro piše. Naime, mene duhovni svijet Miljenka Jergovića sve manje zanima, i uistinu mi je irelevantno kakav je Jergović pisac. Recimo da tvrdiš: Ivo Ivić je hulja, ali dobar pisac: moguće je biti i gad i lopov i pijandura i kurvar i koješta, a izvanredan pisac, slikar, kipar itd.! 2. I to da ljepota nema ništa s uresom, i opet je brzopleta misao: čuj, prijatelju, pa kozmetika, kao nauka o ženi, ili sam pojam kozmosa, čuvaju tu ideju urešavanja, a sad odjednom ljepota i dekor nemaju ništa zajedničkog! Itekako imaju, a to kaj moderna u nakaznosti, svemu de-formiranom, rječju, vidi ideal, to je samo intermezzo, štoviše nimalo originalan: manirizam, kao forma mentis (vidi Hocke) nije jedna od povijesnih faza, nešto što se uzgred zbilo između renesanse i baroka, nego je, sasvim je očito, ponovljivo stanje duha, jednostavno: kreativni mentalitet. 3. Entitet slobode? To bi onda morao biti nekakav apsolutni subjektivitet, je li to to? Iz te perspektive sasvim mi je jasno da ti je Inland Emprie izvor beskonačnog estetskog užitka: ni Lynch ni dan danas ne zna o čemu zapravo film 'govori', niti je to znao bilo kojeg dana snimanja. Jasno da djelo ne mora biti narativno, jasno da autor ne mora slati poruku (kad želim poslati poruku, odem na poštu, rekao je Ford), ali ja naprosto ne vjerujem da je svako pojedinačno umjetničko djelo kao Apostol, sve za sve ljude! Nije. Uostalom, zašto tako postaviti stvari? Vidi, recimo da ja odgovorim: Da, OK, uopće ne sumnjam da bi o Zrcalu ili Inland Empireu bilo moguće pisati danima, ali mene uopće ne zanima što to nekome osobno znači, na što ga asocira, poguđuje, aficira: to da bi film bio privatna ekspresionistička igrarija jednog mutavca/autora, koji, ne služeći se jezikom kao glasnim umskim očitovanjem komunicira ne-posredno s drugim mutavcem/recipijentom, to me zapravo uopće ne zanima! Naime, ti štosevi s privatnim taom spadaju nekako u pubertet i tiču se ono, mislim, kuiš nečeg kaj ja znam, kad čujem Curtisa, joj, ja bi se obesil! Ja se naime ne bi objesil kad čujem Joy Division, iako su mi obilježili život. Jednako tako mislim da bih morao moći odgovoriti po čemu je to Mulholland Drive značajno djelo, ako već mislim da jest. Ne mislim da ti ili Janko, Marko...to ne možete ili ne znate učiniti, dapače, vjerujem da će razgovor s tobom o Inland Emprire biti sušti užitak, ali, volio bih govoriti o fimu, ne o svijetu osobnih i privatnih asocijacija vezanih uz nj! Umjetnost bi morala imati nekakve veze i s idejom i pojmom, i ne bi trebala zastajati u sferi osjećajnosti, zar ne? A sad pak idem pod tuš i u grad.
Natječaju, a zakaj misliš da sam ja juke-box pa da ispunjavam želje? Zašto misliš da je pisati o Pukaniću inspirativnije no zajebavati se na račun Jergovića? Uostalom, zašto misliš da je Pukanićev društveni položaj privilegiraniji: misliš li da je Puki moćniji, utjecajniji? Ili je njegova pozicija složenija, važnija? Kad bolje razmisliš, to su predrasude: Puki izlazi u manje primjeraka tjedno no što se dnevno gledaju emisije lokalnih televizija, i cijeli taj opus, izuzmemo li dva, tri skandala nema nikakve veze s društvenom moći: ima veze s prividom moći, a taj se ne oslanja ni na što imanentno poslu kojim se Puki bavi: njegova moć ne izvire iz novinarastva, i nestat će s iščeznućem ove političke konstelacije. Na kraju krajeva, meni je jednako zanimljivo čuti kaj o svemu tome Puki ima za kazati, budući da je premisa sadašnjih napada na Pukanića savim pogrešna (nevjerojatno koliko je pogrešna, sve pomišljam da je ovo napad samo zato da se Pukanića ekskulpira, da se izrauba središnja teza, ona o njegovoj povezanosti s Petračem, kako bi ga se zaštitilo od možebitnih autentičnih problema): Puki naime ne samo da ne krije svoje veze s Petračem, nego je to početna njegova pozicija: on ne samo da priznaje te veze, nego se za Petrača i dan danas bori i zalaže! Moglo bi se kazati: Pukanić je na čudan način moralan tip, u mjeri u kojoj je dosljednost vrlina. Puki barem ne odustaje od bližnjih iz dnevnopolitičkih potreba. Moglo bi se kazati: da, sve dok ga financiraju, ali, reklo bi se i pogriješilo! Konačno, koga uopće može zanimati ovaj slučaj? Ta, zar nije Puki godinama, iz tjedna u tjedan, objavljivao sliku Pavića u lisicama, pa su danas Pukanić i Pavić, barem površno, u dobrim odnosima?
22.01.2008. (18:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
1. Kako čitati Heideggera bez svijesti o tome da je bio nacist? Uz golem kompromis. Nek ih čini tko god hoće, ja neću. (Ne da neću čitati Heideggera, nego ga neću štedjeti, ništa mu neću priznati, previše je leševa skrivio). Tko je ono rekao da jednu intelektualnu mrlju ne mogu oprati sva mora svijeta? Dobro je rekao. To što je nacist superpametan i što kuži kako neke stvari funkcioniraju, to on može okačiti mačku o rep. I ne, nije moguće biti đubre i pisati knjige koje su ptice. Superpametne knjige, to da. A takve, dakle, mačku o rep.
2. Molit ću lijepo, ja sam rekao "staviti ljepotu u službu dekorativnosti izdaja je duha". To ne znači da ljepota i ures nemaju ništa zajedničkog, kako ti insinuiraš da sam rekao. Poanta je u tome da ljepotu ne valja pripitomljavati, stavljati je u službu nečega. Ljepota se dogodi. Ljepota je čudo. A lijepo urešen stan ili ljudsko čeljade nije čudo: to je u najboljem slučaju magijski čin. Napominjem: u najboljem slučaju.
3. Entitet slobode je ono što je satkano od slobode, ono što isijava slobodom. Estetika je tu slabo bitna (estetika je tek jedna od onih lopata o kojima sam govorio). Bitan je duh. Umjetnošću se ne komunicira: umjetnošću se oživljuje duh, raspiruje plamen, osmuđuje brk...
Još bih, ali moram ići. Čeka me nešto hodanja, jedan susret.
22.01.2008. (19:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dr. jat., da ste citali Heideggera, i da ste donekle upuceni u i dan-danas ne sasvim odgonetnuto masovno odushevljenje NS-om i Hitlerovom karizmatichnom licnoscu, bilo bi vam jasno kako je i zasto tih odsudnih dana ideologija budjenja i izvrshnog delanja, koja se ubrzo pokazala ispraznom i pretecom demagogijom (ali tada je vec bilo kasno), ispunila cak i prostrani duh Martinov. osim toga, pogresno je i povrsno okriviti Heideggera i za jedan les: jer on, uprkos partijskoj knjizici i mestu dekana, niti je bio sauchesnik, niti je za to ikada optuzen, a kamoli osudjen. Heidegger je uchinio vecu uslugu covecanstvu time sto je u tom uzasnom vremenu ostao veran, pre svega, nemachkom jeziku - tada, kao i danas, na zavidnom stupnju razvoja jezika kao nachina razmisljanja (starogrckog> preko rimskog do occidentalnog), i ne izruchivshi se jezickom ropstvu u emigraciji.
da li je lepota,i treba li biti, u sluzbi umetnosti?po mom mishlejnju: teshko. lepota je komponenta koje se umetnik bez oskudevanja moze odreci, i dalje ostvarujuci umetnost: lepota u umetnosti je fixe idee- lepota stila je, recimo, element luksuza, dok je njegova chistota dobrodosla. istina i pravda (domen pre-sabiranja, uznosenje saglasja) dakle, pa tek onda lepota: (ne)patvorena, svejedno.
22.01.2008. (20:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljepota ne treba i ne može i ne smije biti u službi ničega. Ljepota se, kao što rekoh, jednostavno dogodi, ona je čudo.
Heideggera i njemu slične niti jedan kontekst ne može opravdati. Što se mene tiče, odgovoran je za tristo milijardi leševa. Kažeš "površno ga je optuživati", ja kažem "zločin je ne optužiti ga". Ovom prilikom optužujem i tebe za metaforički leš il' dva, i ne opraštam. A insinuacije o mojoj neupućenost u kontekst možeš objesiti slonu o surlu.
Što se priče markiževe tiče: eto nešto za osmuđiti brk. Držim da je markiz najveće pero na ovim stranicama.
22.01.2008. (21:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
imam utisak da je jadni covek, bliznji vash, nepravedno okaljan i ismejan; ali, kako je krasno posluzio svrsi, sa zadovoljstvom preuzimam schirmherrschaft nad ovim blagoporodnim pero-viteshkim natjecanjem - malim za svet, mozda, ogromnim za Vaseljenu,
sa verom u dragog bloga, vodju i otadzbinu,
Ivan Grozni
ps. nagradjeni, kao i posebno pomenuti, bice dekapitovani sutra u zoru, i nakon toga povezani u kozno izdanje.
22.01.2008. (03:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k jutarnja
zarumenjeh se...
ono baš
p.s.
i sad će ispasti da ti se već u sljedećoj sekundi nabacujem
ali zašto nemaš neki pm
trebam te nešto...u četiri oka
22.01.2008. (06:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svijet u boci
Auuu, hvala hvala;) Hoću dobiti prelazni pehar poštom? Ili Kiklopa, al on je mnogo težak....
22.01.2008. (08:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Neptunalije, poslao sam ti mail na Neptunska Street 13.
Da, naravno, Svijete, pehar je prelazan poput gripe: jedva da je moguće da ga ne dobiješ!
22.01.2008. (08:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Igra, Dragi Bog je Otadžbini namenio novog Vožda, čini mi se. Šta kažeš, junače, ha?
22.01.2008. (08:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Što se novoga vožda Otadžbine tiče, dozvolite mi da kažem da mislim da je naprosto divno i iznimno signifikantno što isti nosi ponosito ime kralja hrvackoga. Pitam se samo: tko je ispred, a tko iza zrcala?
22.01.2008. (08:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Zahvalio bih se prvo nepotkupljivom žiriju koji je prepoznao moj mukotrpni rad. Drugo, zahvalio bih se cijelom timu koji stoji iza mene; redatelju, kostimografu, producentu, odnosima s javnošću i ostalim menađerima. Posebno bih se zahvalio rodbini, prijateljima, svim curama s kojima sam spavao, jer bez njih ne bi bilo današnjih lovorika. Zahvalio bih se i ostalim natjecateljima na fer i korektnoj igri i želim im puno sreće u daljnem natjecanju. Molio bih ako sam ikoga zaboravio da to ne uzme za zlo, zahvaljujem se i njima. Na kraju bih još samo rekao, još jedanput hvala - i čestitao ostalim dobitnicima prestižne nagrade. Gad bles Kroejša.
22.01.2008. (08:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
To je zahvala, bravo Marole, čak ni u trenucima ekstaze ne zaboraviti Domovinu, e to se zove dobar kućni odgoj! Vidi se da je žiri dobro izabrao!
22.01.2008. (09:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Doktore, vidim da ste napisali:
Istakao bih ovo: "...da POTPUNO SLOBODNO mogu objavljivati ono što im je bilo važno." Blog nije takav. Tu vlada privid slobode, iskonstruirana opsjena. Blog je čeljade robotizacije. Na blogu ljudi rijetko objavljuju ono što im je zbilja važno, a ako to i učine, to što im je važno učas postane prostački obezvaženo. Na blogu se ljudi iživljavaju. Nema magije, sve je izbrisivo, sve nestaje u arhivama, sve je nestabilno, besmisleno. Zagušljivo je u svijetu bloga. Neutralizirano. Banalizirano.
Na to vam je odgovoreno:
Jatogen, ti si danas nešto presenzibilan. Veliš: sve je izbirsivo, sve je nestabilno, besmisleno..., govoreći o svijetu bloga.
Ja bih rekao da govoriš o svijetu naprosto.
Oprosti, ali naprosto je nevjerojatno da jadikuješ nad činjenicom da je na blogu sve privremeno, u podneblju u kojem se nitko nije rodio i umro u istoj državi. Dramatiziraš.
Što mislite, dakle? Nije li zaista blog samo zrcalo ovog svijeta, ili naprosto tek njegova krhotina?
22.01.2008. (09:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Svijet naprosto, da, ali ne u tolikoj mjeri. Knjiga kakvom je ja vidim - magična, slobodna, neupravljena ikojim autoritetom - ne ide niz dlaku takvom svijetu. Knjiga-samizdat nije zrcalo (iako to može biti), ona je slobodni entitet, ona je ptica. Blog također nije zrcalo, iako to pokušava biti. Njegova voda odveć je zamućena da bi išta zrcalila. Kaljuža, velim ja.
22.01.2008. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ja mislim, sve češće i sve razložnije, da je dobar dio ispraznosti i suvremene umjetnosti pa onda i današnjega svijeta posljedica upravo te činjenice da je umjetnina postala naoko slobodnim entitetom, da se emancipirala od svijeta. Tj., dopusti mi trenutak vulgarnomaterijalističke slabosti: s građanskom emancipacijom umjetnika u građanskom svijetu nekritički se pokušava emancipirati i umjetninu: slika, da nastavim s vulgarnim prispodobama, više ništa ne dekorira u svom neposrednom građanskom okolišu, ona nije ures svijeta, čak ne treba biti lijepom, jer ljepota i umjetnost, u modernome svijetu, nemaju ništa zajedničko, i okvir slike granica je dvaju svijetova: ovog, od kojeg slika apstrahira, i onog, svijeta apstrakcije, koji je, paradoksalno, svijet dijalektičkog materijalizma: svodeći se tako oslobođena od izvanjskoga svijeta na vlastitu tvarnost, na liniju, boju, kompoziciju...tj. uzimajući vlastite formalne odrednice kao svoj sadržaj, slika moderne postaje posve materijalistička upravo u smislu narcističke zaokupljenošći vlastitom (s)tvarnošću. Razvoj te likovne samosvijesti, dijalektika tog materijalizma, sliku konačno dovodi do samoukidanja: do konceptualnog uvjerenja da je likovna realizacija, slika kao ostvarenje, zapravo - suvišno!, da je puki koncept dovoljan. Sličan se proces emancipacije djela od svijeta u kojem nastaje dade pratiti ne samo u arhitekturi ili kiparstvu, nego i u glazbi - to je tebi, pretpostavljam, drago područje, ti ne-prirodni nizovi tonova, da svakovrsna atonalnost, počevši od Schönbergove dodekafonije - baš kao i u poeziji ili prozi: od neznatnijih svjedoka prizivam samo ovdašnje inačice semantkonretizma. Proza? Oprosti, ali što je Finnegans wake? Nemogući dnevnik jedne noći? Kad je Nabokov govorio da je Lolita romansa s engleskim jezikom, nisu li to podcijenili: zar je nešto više od toga, ili je samo jadni Kafka imao pravo zdvajajući nad tek estetskim savršenstvom svojih djela?
Recimo film...Doktore, rekli ste da je vama Inland Empire nabolji film svih vremena itd.itd.; kao što znadete, i ja adoriram kultu Davida Lyncha, ali, recite, što to vama njegov posljednji film govori? I, mislite li da Lynch bilo kome išta govori, da radi filmove s ambicijom da njima (ne u njima, što bi bilo posve blasfemično) bilo što bilo kome kaže? On ih sve više doživljava kao glazbu, kako upozorava u svojim intervjuima: kao variranje motiva koji se vraćaju, kao rondo, primjerice. Ne teže li, kako veli Jorge, sve umjetnosti tom idealnom stanju glazbe, toj bez/ne-stvarnosti?
A sad idem pojesti dva tuceta čvaraka i nekakvog zdravog svježeg kravljeg sira koji mi je stigao jutros iz okolice Samobora.
Srdačan pozdrav,
22.01.2008. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Lynch zajebava svih nas, evo ja se npr. ne mogu sjetit tko je ubio jebenu Lauru Palmer?
22.01.2008. (11:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svijet u boci
@ Marole kao ne znaš. Tu je enigmu otkrio puno prije samog Lyncha jedan Dugavljanski grafit vrlo eksplicitno "Dr. Franjo Tuđman je ubio Lauru Palmer".
22.01.2008. (13:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Tako je, i meni je on bio sumnjiv.
22.01.2008. (15:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Kao prvo, da raščistimo: Lauru Palmer je ubio zloduh, demon, sile tame (The Black Lodge), nazovimo tu pojavu kako nas je volja, i to posluživši se tijelom Lelanda Palmera, Laurina oca.
Što se tiče INLAND EMPIRE-a: ne mora se ispričati priča, ne mora se iskazati jasna poruka da bi umjetničko djelo govorilo, značilo i zračilo, to je bar jasno. INLAND EMPIRE govori mi svašta, mogao bih pisati svašta danima samo razmišljajući o tom filmu, ali ovo nije mjesto za to - predlažem da pokrenemo tu temu zasebno.
Još samo riječ-dvije o umjetnini kao slobodnom entitetu: uistinu, umjetnina ne smije postati slobodni entitet, nego entitet slobode Tu leži bitna razlika. Knjiga kao entitet slobode nije izdvojena od ovog svijeta, nipošto; isto tako, umjetničko djelo nemoguće je i sasvim pogrešno promatrati odvojeno od njegovog autora. To zagovaraju kukavice, ljudi što žive u neskladu misli, riječi i djela. ("naivan sam, naivan") Ne može se, dakle, reći: "jest, Jerga je hulja, ali odlično piše". To je naprosto nespojivo, jer dobro pisanje ima vrlo malo toga zajedničkog s pukim tehničkim umijećem, čak ni talent nije presudan. Talent je kao lopata: s dobrom se lopatom bolje kopa, ali dobar će kopač i s lošom lopatom dobro kopati.
Što se ljepote tiče, ne mogu odoljeti a da ne citiram onu besmrtnu Bretonovu maksimu: "Ljepota će biti grčevita ili je neće biti." Evo što mislim: staviti ljepotu u službu dekorativnosti izdaja je duha. Ljepota jučer, ljepota danas, ljepota sutra - tzv. zeitgeist tu zapravo nema što tražiti. Istinska ljepota istinski je bezvremena.
I tako dalje.
22.01.2008. (15:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..čestitam od srca sretnim dobitnicima !
P.S. u Istri je jako fino, tartufa ko u priči a i toplice imaju :-)
22.01.2008. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
jashta ti se chini, dragi moj. doci ce sa burom, preko mora i planina - i vladace celicnom rukom sam skucenim postojbinama stabilne nestabilnosti.
samo ovo u vezi moderne, umetnichkog dela, materijalizma, umetnika: sveta i sebstva kao nepomirljvim entitetima tu-bitka - primoran sam da se ovde gladan i zedan zadrzim, sa posebnim osvrtom na ono sto ti, pomalo strogo, nazivash narcistickom zaokupljenoscu vlastitom (s)tvarnoscu (samim sobom/sobama), sve u cilju produbljenja od tvoje strane rutinski nacete rupe na tkivu povijesnobivstvujuceg zbivanja umjetnosti.
dakle, ti si mishljenja da uzrok ispraznosti savremene umjetnosti prebiva uglavnom u cinjenici da je umetnicko delo prividno prevazishlo svet iz kojeg potice; i levitira sada u samodovoljnosti tesko dokucive mrlje, koja vec kao psihogram njenog stvaraoca udara u granichne zidove sopstvene izrazajnosti . (ovaj privid desava se, uzgred, u oku gradjanshtine, koja sa verovatno nepovratno prohujalom cistom umetnoshcu - u estetskom, etickom, svetovnom i nebeskom pogledu - kao polazishte, posrednik ili njeno ishodishte nema dodirnih tacaka).
ja bih, dragi kolega, rekao da umetnosti pochinje da nedostaje daha paralelno sa pochetkom razvoja naseg gradjanskog drushtva, sto pociva na ropskim slobodama, u kojem je laz svesrdno prihvacena kao nasusno sredstvo utehe; psihoestetske proporcije koje kao neobuzdivi korov nichu na ovom ukletom tlu oblikuju coveka po potrebi, onakvim kakvog ga drustvo treba: pokornog i smernog u zivotu, trezvenog i rasutog u radinosti. covek vise ne sanja svoj put: on mu biva nametnut: kao neizbezan, pod izlikom opsteg dobra. ovo je takodje kamen-spoticanja umetnosti.
ali, sada moram da idem da bacim neshto u kljun sa A. dok ti jedesh chvarke i sir iz okolice Samobora, ja se bezmalo prelamam na pola kao zrtva sobnog stareshine iz Samobora, dok mi creva variraju motivima, tezeci idealnom stanju umetnosti - umetanja hrane u zeludac.
idemo dalje.
22.01.2008. (16:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..čuj Igra, u Samoboru se jedu kremšnite, a najbolji čvarki su bili kod Šurine, blizu Tuheljskih toplica, gdi su ih mazali Tile i Krleža preko one stvari, nekad, davno, me razmeš ?
22.01.2008. (17:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crni pes s Cmroka
A da se ti, prijateju, uloviš malo majstora Pukanića, što veliš? Jebeš Jergovića, on ti ionako ne može odgovorit. A šjor Puki bi ti imao što-šta reći, ili te je straj? Pa ti si barem novinar od formata...
22.01.2008. (17:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Sorry, Jatogen, ali naprosto nemaš pravo:
1. Moguć je rascijep moralnog i mentalno, i jedno nema veze s drugim, kao što pokazuju mirijade dnevnih primjera. Ako baš želiš povijesne, moguće je biti Martin Heidegger, jedan od najpametnijih ljudi svoga doba, a istovremeno nacist. Nemoj, molim te nemoj sada započinjati tu temu: ali, on je..., jer naprosto tu nema ali. Ne govorim to da bih pripremio tezu: Jergović je hulja, mada dobro piše. Naime, mene duhovni svijet Miljenka Jergovića sve manje zanima, i uistinu mi je irelevantno kakav je Jergović pisac. Recimo da tvrdiš: Ivo Ivić je hulja, ali dobar pisac: moguće je biti i gad i lopov i pijandura i kurvar i koješta, a izvanredan pisac, slikar, kipar itd.!
2. I to da ljepota nema ništa s uresom, i opet je brzopleta misao: čuj, prijatelju, pa kozmetika, kao nauka o ženi, ili sam pojam kozmosa, čuvaju tu ideju urešavanja, a sad odjednom ljepota i dekor nemaju ništa zajedničkog! Itekako imaju, a to kaj moderna u nakaznosti, svemu de-formiranom, rječju, vidi ideal, to je samo intermezzo, štoviše nimalo originalan: manirizam, kao forma mentis (vidi Hocke) nije jedna od povijesnih faza, nešto što se uzgred zbilo između renesanse i baroka, nego je, sasvim je očito, ponovljivo stanje duha, jednostavno: kreativni mentalitet.
3. Entitet slobode? To bi onda morao biti nekakav apsolutni subjektivitet, je li to to? Iz te perspektive sasvim mi je jasno da ti je Inland Emprie izvor beskonačnog estetskog užitka: ni Lynch ni dan danas ne zna o čemu zapravo film 'govori', niti je to znao bilo kojeg dana snimanja. Jasno da djelo ne mora biti narativno, jasno da autor ne mora slati poruku (kad želim poslati poruku, odem na poštu, rekao je Ford), ali ja naprosto ne vjerujem da je svako pojedinačno umjetničko djelo kao Apostol, sve za sve ljude! Nije. Uostalom, zašto tako postaviti stvari? Vidi, recimo da ja odgovorim: Da, OK, uopće ne sumnjam da bi o Zrcalu ili Inland Empireu bilo moguće pisati danima, ali mene uopće ne zanima što to nekome osobno znači, na što ga asocira, poguđuje, aficira: to da bi film bio privatna ekspresionistička igrarija jednog mutavca/autora, koji, ne služeći se jezikom kao glasnim umskim očitovanjem komunicira ne-posredno s drugim mutavcem/recipijentom, to me zapravo uopće ne zanima! Naime, ti štosevi s privatnim taom spadaju nekako u pubertet i tiču se ono, mislim, kuiš nečeg kaj ja znam, kad čujem Curtisa, joj, ja bi se obesil! Ja se naime ne bi objesil kad čujem Joy Division, iako su mi obilježili život. Jednako tako mislim da bih morao moći odgovoriti po čemu je to Mulholland Drive značajno djelo, ako već mislim da jest. Ne mislim da ti ili Janko, Marko...to ne možete ili ne znate učiniti, dapače, vjerujem da će razgovor s tobom o Inland Emprire biti sušti užitak, ali, volio bih govoriti o fimu, ne o svijetu osobnih i privatnih asocijacija vezanih uz nj! Umjetnost bi morala imati nekakve veze i s idejom i pojmom, i ne bi trebala zastajati u sferi osjećajnosti, zar ne?
A sad pak idem pod tuš i u grad.
Natječaju, a zakaj misliš da sam ja juke-box pa da ispunjavam želje? Zašto misliš da je pisati o Pukaniću inspirativnije no zajebavati se na račun Jergovića? Uostalom, zašto misliš da je Pukanićev društveni položaj privilegiraniji: misliš li da je Puki moćniji, utjecajniji? Ili je njegova pozicija složenija, važnija? Kad bolje razmisliš, to su predrasude: Puki izlazi u manje primjeraka tjedno no što se dnevno gledaju emisije lokalnih televizija, i cijeli taj opus, izuzmemo li dva, tri skandala nema nikakve veze s društvenom moći: ima veze s prividom moći, a taj se ne oslanja ni na što imanentno poslu kojim se Puki bavi: njegova moć ne izvire iz novinarastva, i nestat će s iščeznućem ove političke konstelacije. Na kraju krajeva, meni je jednako zanimljivo čuti kaj o svemu tome Puki ima za kazati, budući da je premisa sadašnjih napada na Pukanića savim pogrešna (nevjerojatno koliko je pogrešna, sve pomišljam da je ovo napad samo zato da se Pukanića ekskulpira, da se izrauba središnja teza, ona o njegovoj povezanosti s Petračem, kako bi ga se zaštitilo od možebitnih autentičnih problema): Puki naime ne samo da ne krije svoje veze s Petračem, nego je to početna njegova pozicija: on ne samo da priznaje te veze, nego se za Petrača i dan danas bori i zalaže! Moglo bi se kazati: Pukanić je na čudan način moralan tip, u mjeri u kojoj je dosljednost vrlina. Puki barem ne odustaje od bližnjih iz dnevnopolitičkih potreba. Moglo bi se kazati: da, sve dok ga financiraju, ali, reklo bi se i pogriješilo!
Konačno, koga uopće može zanimati ovaj slučaj? Ta, zar nije Puki godinama, iz tjedna u tjedan, objavljivao sliku Pavića u lisicama, pa su danas Pukanić i Pavić, barem površno, u dobrim odnosima?
22.01.2008. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
1. Kako čitati Heideggera bez svijesti o tome da je bio nacist? Uz golem kompromis. Nek ih čini tko god hoće, ja neću. (Ne da neću čitati Heideggera, nego ga neću štedjeti, ništa mu neću priznati, previše je leševa skrivio). Tko je ono rekao da jednu intelektualnu mrlju ne mogu oprati sva mora svijeta? Dobro je rekao.
To što je nacist superpametan i što kuži kako neke stvari funkcioniraju, to on može okačiti mačku o rep.
I ne, nije moguće biti đubre i pisati knjige koje su ptice. Superpametne knjige, to da. A takve, dakle, mačku o rep.
2. Molit ću lijepo, ja sam rekao "staviti ljepotu u službu dekorativnosti izdaja je duha". To ne znači da ljepota i ures nemaju ništa zajedničkog, kako ti insinuiraš da sam rekao. Poanta je u tome da ljepotu ne valja pripitomljavati, stavljati je u službu nečega. Ljepota se dogodi. Ljepota je čudo. A lijepo urešen stan ili ljudsko čeljade nije čudo: to je u najboljem slučaju magijski čin. Napominjem: u najboljem slučaju.
3. Entitet slobode je ono što je satkano od slobode, ono što isijava slobodom. Estetika je tu slabo bitna (estetika je tek jedna od onih lopata o kojima sam govorio). Bitan je duh. Umjetnošću se ne komunicira: umjetnošću se oživljuje duh, raspiruje plamen, osmuđuje brk...
Još bih, ali moram ići. Čeka me nešto hodanja, jedan susret.
22.01.2008. (19:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
dr. jat., da ste citali Heideggera, i da ste donekle upuceni u i dan-danas ne sasvim odgonetnuto masovno odushevljenje NS-om i Hitlerovom karizmatichnom licnoscu, bilo bi vam jasno kako je i zasto tih odsudnih dana ideologija budjenja i izvrshnog delanja, koja se ubrzo pokazala ispraznom i pretecom demagogijom (ali tada je vec bilo kasno), ispunila cak i prostrani duh Martinov. osim toga, pogresno je i povrsno okriviti Heideggera i za jedan les: jer on, uprkos partijskoj knjizici i mestu dekana, niti je bio sauchesnik, niti je za to ikada optuzen, a kamoli osudjen. Heidegger je uchinio vecu uslugu covecanstvu time sto je u tom uzasnom vremenu ostao veran, pre svega, nemachkom jeziku - tada, kao i danas, na zavidnom stupnju razvoja jezika kao nachina razmisljanja (starogrckog> preko rimskog do occidentalnog), i
ne izruchivshi se jezickom ropstvu u emigraciji.
da li je lepota,i treba li biti, u sluzbi umetnosti?po mom mishlejnju: teshko. lepota je komponenta koje se umetnik bez oskudevanja moze odreci, i dalje ostvarujuci umetnost: lepota u umetnosti je fixe idee- lepota stila je, recimo, element luksuza, dok je njegova chistota dobrodosla.
istina i pravda (domen pre-sabiranja, uznosenje saglasja) dakle, pa tek onda lepota: (ne)patvorena, svejedno.
22.01.2008. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slaven178
Jergovi je vrtni patuljak, ne ide ulicom nego stoji na travnjaku
22.01.2008. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Ljepota ne treba i ne može i ne smije biti u službi ničega. Ljepota se, kao što rekoh, jednostavno dogodi, ona je čudo.
Heideggera i njemu slične niti jedan kontekst ne može opravdati. Što se mene tiče, odgovoran je za tristo milijardi leševa. Kažeš "površno ga je optuživati", ja kažem "zločin je ne optužiti ga". Ovom prilikom optužujem i tebe za metaforički leš il' dva, i ne opraštam. A insinuacije o mojoj neupućenost u kontekst možeš objesiti slonu o surlu.
Što se priče markiževe tiče: eto nešto za osmuđiti brk. Držim da je markiz najveće pero na ovim stranicama.
22.01.2008. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suzi q.
ma kako mi se desila modna i stilska griješka, nemrem sebi doć
22.01.2008. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...