Malo pozitive :)

17 studeni 2017

Kod mene uvijek neke teške teme. Ali danas sam presretna! naughty Koliko je divno ostati doma.

Vani je komica od vremena, ali zapravo mi se i sviđa. Te boje, ta kiša, hladnoća,jutarnja magla. Lijepo je skroz! fino

Zadnjih se dana bavim stvarima koje su mi skroz zabavne i onda me to veseli. Uvijek me je tako nešto privlačilo, ali nikada nisam imala priliku baciti se na tako nešto. Sada mi se nekako došuljalo i baš uživam. cerek (tajnovitost na razini, ali ionako je poanta u osjećaju samo !)

Također, #couple se počeo zabavljati "treniranjem" plesa. I da, zvuči ekstra smiješno i jednostavno, ali NIJE! Umiremo na treninzima, preznojavamo se i, najvažnije od svega, zabavljamo! Jučer je bio ekstra težak dana na poslu, onako imaš osjećaj da se cijeli svijet urotio protiv tebe i da što god napraviš nije dobro. Mrtva umorna,bez trunke života u sebi sam stala pod tuš i doslovno počela plakati. Toliko sam htjela samo leći u krevet i spavati do preksutra vjerojatno, ALI.... nisam! Obukla sam trenerku, patikice i sjela u njegov auto.
Dance it is!

Vježbe su toliko intenzivne da se nakon 5 minuta cijediš. To je vrhunski. Kako je postajalo teže tako se moj umor gubio. Nekako sam bila sretnija, raspoloženija, uživala sam.

Inače imam problem sa fizičkim kontaktom. Ne volim dodire nepoznatih ljudi, zapravo dodire općenito. Mislim da to ni ne mogu opisati, samo znam da ne volim da me se dotiče na bilo koji način. Tu dolazimo i do problema s plesom. cry Potrebno je često mijenjati partnere na treningu! Sinoć je bila takva situacija. Najprije sam poprilično jasno i glasno izdramila kako meni to uopće ne odgovara i kako to jednostavno nije uredu, ALI radila sam tu vježbu jednako kao i drugi. U početku je bilo jako čudno, ali onda je "trener" došao do mene, dotaknuo mi rame i rekao ne brini se ja pazim da sve bude uredu. Taj dodir, kratak ali značajan, prenio mi je nekakvu mirnoću. Nekako sam znala da se sad moram samo opustiti i da će sve biti uredu. I bilo je! Iako, na moje iznenađenje svi dečki su imali razumijevanja za moj problem. I to je značilo baš puno!

Na kraju smo slušali govor o tome kako je sve u plesu vezano za mentalnu spremnost. I to je istina. Ne možeš raditi ili osjećati stvari ako nisi spreman za njih ! Ja sam uspjela, ne skroooz ali trudim se. i ta sreća me drži još i danas. Plus što imam free day from work rofl

Sada nastavljam raditi još jednu stvar u kojoj uživam (više kroz neke sljedeće postove) naughty
I jedna predivna slikica od neki dan, jednostavno ju moram podijeliti cerek


Za sve one divne ljude ... G.L. <3

13 studeni 2017

Postoje ti neki ljudi koji su uvijek dobro. Koji su uvijek sretni i veseli bez obzira na sve što se oko njih događa.
Zrače tolikom pozitivom da sam ljubomorna!
Želim biti takva osoba, želim zbilja. Ali ne mogu!

Ne mogu biti uredu s ljudima koji mi lažu u lice i pretvaraju se da su mi prijatelji.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji mi se smiju u lice i izvlače od mene informacije koje uvijek okrenu protiv mene.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji su glupi.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji su zli.
Ne mogu biti uredu s djevojkama koje mom dečku šalju poruke koje ne bi trebale slati.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji iskorištavaju moju najbolju prijateljicu i povrijede je na kraju.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji gaze preko drugih kako bi došli na neku veću poziciju.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji ne cijene nikoga oko sebe.
Jednostavno ne mogu!! puknucu


Ne znam na takav način širiti tu pozitivnu energiju!
A želim, zbilja želim. Ne mislim na to da zanemarujem sve gore navedeno, nego jednostavno da nekako ne dozvolim da me toliko pogađa. Da toliko utječe na moju pozitivu i na moje osjećaje, na moj mir.

Trudim se vidjeti ono nešto dobro u ljudima. Trudim se naivno i slijepo vjerovati ljudima. trudim se biti nasmijana na poslu i zanemarivati tuđa iz*******a. Zbilja se trudim.

Nisam balavica koja impulzivno reagira na svijet oko sebe. Promatram i razmišljam. Donosim ispravne odluke (bar se trudim). Ali svejedno postoje ti neki užasni ljudi koji me dovedu u to neko stanje kad bi mogla hodati po ulici i odgrizati ljudima glave. Mrzim te ljude koji me dovode u takvo stanje, mrzim ljude koji uništavaju moj mir.

Mrzim, eto! Kako onda biti dobra i divna osoba koja zrači pozitivom ? Te dobre i divne osobe ne mrze, barem ne na takav način.

Na poslu imam jedan savršen primjer osobe koja na neki čudan način uspijeva preživjeti dan na poslu bez nervoze. Svaki dan se smije. Svaki dan ima neke lude fore. Svaka smjena s tom osobom mi je divna. Obožavam raditi s njom. I zbilja želim biti takva osoba. Ali ne ide mi. Znam da takve osobe se ipak nekad slome, plaču, izbacuju tu negativu koju su ipak primile od drugih ljudi. Svjesna sam toga. Ništa nije savršeno.

I onda razmišljam o tome koliko još moram sazrijeti? Koliko još vremena treba proći kako bi bila sama sa sobom oke i kako bi mogla takve situacije u svojoj glavi samo izignorirati.

Iako, iskreno, mislim da nikada, koliko god radila na sebi, neću moći ignorirati ljudsku glupost i zločestoću. Nisam ja takva osoba koja će samo reći da će karma kad tad odraditi svoje. Jednostavno nisam ! Vjerojatno nikada neću ni biti. I to je glupo. Ili nije. Više zbilja ne znam. Znam da sam to ja, takva kakva jesam.

Voljela bih samo da to ne utječe na mene, na moje odnose s ljudima do kojih mi je stalo i koje volim. Ali znam da utječe.

Ali, nastavit ću živjeti sa željom i u stalnim pokušajima da postanem ta neka divna osoba. Ne divna za druge ( iako će onaj krajnji produkt biti i pozitiva koja dotiče druge ) nego prvo za sebe. Za sebe i za njega. Dobra. Pozitivna. Bez odgrizanja glava ljudima na ulici sretan

Mirna i sretna ! cerek

One neke neplanirane noći ... #beernights

14 listopad 2017

Kažu da je to najbolje, kada ti se jednostavno ne planirano dogodi život.

Ja sam osoba koja voli planirati, organizirati, imati sve pod kontrolom, onda se osjećam najsigurnije.
Kada bi mi se stvari dogodile baš onako kako ih planiram i želim ... ha, bilo bi dosadno vjerojatno.
Zato se sve oko mene baš nekako uroti da svi moji planovi budu isplanirani u prazno. Zato mi je život, u najmanju ruku, zanimljiv(iji). naughty

Običan dan u sred tjedna, ne planirana kava, pretvara se u ne planirano pivo. U ne planiranom društvu.
Ne lošem, da me se krivo ne shvati, nego ne planiranom koje naravno na kraju ispada baš ono koje ti treba u tom trenutku.

Obožavam naše razgovore nakon nekoliko piva. I u okruženju u kojem znaš da se smiješ opustiti. Realno znaš da možeš reći baš sve i znaš da će se jedan dobar dio toga sutra zaboraviti, ali će opet ostati nekakav maleni trag za koji nećeš znati odakle ti ni kada je nastao, ali bit će tu.

Osim tog svog planiranja i držanja svega pod kontrolom, ekstremno me karakterizira nepromišljenost i brzopletost. Teška kontradiktornost. Ha! I sve to u jednoj osobi. Poprilično teška stvar za sve oko mene, ali i za mene samu.
Realno, volim to. Volim kad si dozvolim nepromišljenost. Volim kad se odmaknem od tih svojih strogih pravila i kad sam opuštena. Volim kad ne analiziram sve oko sebe i kada samo radim stvari koje mi u tom trenutku padnu na pamet. Nekada završi dobro, nekada savršeno, a nekada ... pa, ne bude baš lijepo. rolleyes

Taj naš ne planirani razgovor, uz to ne planirano pivo je ovoga puta završio zapravo savršeno.

Znaš onaj osjećaj kad si predugo u svojoj sigurnoj zoni pa si dozvoliš razmaženost ? A kada si razmažen ne znaš što su to granice jer ti sve smiješ. E, to mi se isto događa u onom opuštenom dijelu osobnosti. Zaboravim da nekada postoje granice koje treba poštovati, koje možeš prijeći, ali je bolje da ih ne prelaziš.
Nekada se nešto skroz savršeno dogodi iz tih eskapada, ali, prevelik je to rizik. Ovaj puta se ispaltio, ali tko zna hoće li sljedeći puta biti jednako.

Ovoga puta me probudio. Uzdrmao je moju razmaženost, podsjetio me da nije i ne može sve biti kako ja želim da bude. Podsjetio me da se stvari i život ne planiraju već se događaju same od sebe. Podsjetio me da sam ja tu da prihvaćam i upijam stvari koje život donosi, a ne da ih sama kreiram. Možda mogu biti sukreator, ali nikako nisam sama u tome. I to je dobro, to je odlično. Samo trebam se prisjetiti osluškivati, upijati, gledati i uživati.

Nametnute su nam neke forme koje se trudimo ispoštovati. Toliko nam je stvari u životu definirano i kao takvo stavljeno u kalup koji, ako nije ispoštovan, ne prepoznajemo. Ja sam baš ta osoba koja ne želi stvari iz kalupa, a kada ih dobijem takve, sirove, nedefinirane u potpunosti, ne znam ih cijeniti i prihvatiti. Žalosno.

Zbog toga postoje te ne planirane večeri i ne planirana piva, ne planirana društva i ne planirani razgovori. I cijenim ih neizmjerno. Jer oni čine život zanimljivim. Volim i sebe takvu nepromišljenu i brzopletu (ponekad), jer samo takva vidim stvari iz neke totalno drugačije perspektive. Treba mi nekad to da isprovociram šamar koji me probudi iz one razmaženosti. Treba mi da mi netko pokaže da stvari nisu isključivo onakve kakvima ih ja na prvu vidim. Treba mi katkad da me se podsjeti da ja ne volim kalupe, da ja ne volim jednostavno i da ja ne volim obično. Za to valjda i služe prijatelji.

On je tu ! Skroz izvan kalupa, toliko daleko od svega što inače staje u kalupe društva.
Tu je ispred mene. I ja to volim.
Volim što On nije u kalupu, volim što On nije običan i volim što On nije jednostavan.
Volim to što s njim mogu biti svoja, izvan kalupa, neobična i komplicirana, a opet toliko dosadna. cerek



( #cheers #tojetamalasreća #beernights #friends )





Oznake: #cheers #tojetamalasreća #beernights #friends

Prvi se uvijek pamte ... zar ne ? :)

10 listopad 2017

Pamte se, pamte. Samo po dobrom ili lošem ? E to ćemo još vidjeti.
Za sada puno prvih se zaboravilo ( Hvala Bogu ) i ne želim ih uopće prizivati u sjećanje.
Gledamo u budućnost i nadamo se da će sljedeći prvi rvi biti zapamćeni po dobrome. sretan

Vrtim te neke stranice u potrazi za "prvim".
Realno, strah me. Imam taj jedan problem prevrtanja svega u glavi milijun puta prije nego se odlučim nešto napraviti.
Reklo bi se prvo razmisli pa reci. Ok, možda. Ali mislim da to za mene ne vrijedi.
Moje razmišljanje traje i traje i na kraju van izađe sve samo ne ono što bi trebalo. Također strah raste sa svakom novom mišlju i onda dolaze te neke blokade.

Ovaj puta ne želim razmišljati, naći ću ga i javiti se. Bez ikakvih očekivanja. Kažu da je tako najbolje. Ne možeš se razočarati, a ako bude dobro pff samo exp raste sretan

U svakom slučaju pozitiva lansirana u Svemir i nadamo se boomerang efektu kao i uvijek ! trebalo bi i neku mantru smisliti, ali kasnije ćemo o tome razmišljati. Sada samo glavom kroz zid (nadam se da nije predebeo). headbang

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se