02.02.2018.

02 veljača 2018

Rekla sam da ću ćešće pisati. Na kraju i na žalost ništ od toga. Stisnu te neke obaveze i komplikacije i onda me nema ... ali oke, proći će i to pa sam češće tu!


Žao mi je što ne nađem vremena za čitanje postova na blogovima koji me nasmijavaju i opuštaju pa Vam se ispričavam što ne mogu čitati i Vaše zanimljive pričice i dogodovštine ..

Ja sam ponovno na terapijama, moja Multipla je odlučila malo se probuditi, protegnuti rastegnuti pa sam završila ponovno na Solumedrolu (jeeeej ! ) i bolovanju ! Dobro sam i sve je oke, ali eto treba ju ponovno malo uspavati a Solumedrol je kralj za te stvari !

U zadnje vrijeme, zapravo skoro uvijek kad se ta moja Multipla odluči malo probuditi na TV i općenito u javnosti krenu te neke intenzivnije priče o toj cijeloj bolesti. Na žalost samo isplivaju oni najteži slučajevi na površinu pa možete vidjeti samo one ljude kojima je baš ekstremno teško u životu s tom bolesti. Ja sam na sreću jedan od onih tipova gdje je ta bolest dosta sporog napretka i neizmjerno sam sretna zbog toga. Ima puno toga u pozitivnom gledanju na stvari oko sebe i ne dozvoljavanju da Vas bolest preuzme. Treba ju prihvatiti i osvijestiti to je definitivno prva stvar koju trebate napraviti, ali to ne znači dozvoliti joj da Vas otme. To nikako ne valja.

Žao mi je ljudi kojima ta bolest uzme sve, a znam da ih ima. Znam da trebamo probuditi svijest svih oko nas vezano za MS, iako ne znam jel se baš slažem s time da baš uvijek najteži slučajevi trebaju biti prikazivani. Ljudima treba neka pozitiva općenito u životu, nešto za što će se zakačiti i reći da s pozitivnim djelovanjem se može postići puno toga.

Ne želim da mislite da smatram da ju treba idealizirati i prikazivati u najbližim oblicima, ali to je bolest tisuću lica, ovisi doslovno od osobe do osobe i mislim da bi ju se tako i trbalo prikazivati. Svi trebamo učiti o njoj.

Dok mi ju nisu dijagnosticirali nisam znala gotovo ništa o MS-u, sada, godinu dana poslije shvaćam kako zapravo jako puno ljudi dijeli moju sudbinu, ali da mi ju nisu dijagnosticirali ne bih ni znala da oni postoje. U tome je poanta. Treba se informirati, pravilno.

Kada na Google upišete MS ... ah, načitat ćete se svega. Doslovno ima slučajeva smrti nakon 3 mjeseca, ALI imate i onih gdje cijeli život, do kasne starosti žive s MS-om i kontroliraju ju. Tako da ... informirajte se i budite podrška ljudima kojima je to potrebno. Neke pretjerana priča o bolesti samo još više uzruja. trebate biti tu za njih da ih opustite, riješite ih stresa i pretjerane brige.

Ni zdrave ni bolesne osobe nikada ništa dobro nisu dobili od prevelike brige i stresa. Smješno je u današnje vrijeme reći nemoj dozvoliti da te stres proguta. Teško je odmaknuti se i dozvoliti si pravi odmor, znam. Ali postoje načini kako da se i ta količina stresa reducira. Za to postoji obitelj, postoje prijatelji . naši najbliži i najdraži, ali i oni neki "padobranci" u našem životu koji ga nekako samo obogate i uljepšaju a da ni sami toga nisu svjesni. Te ljude cijenim neizmjerno. O obitelji punoj podrške i razumijevanja ne vrijedi ni govoriti, to mi je najveće blago koje imam. I onaj moj najdraži čovjek koji je kraj mene i kad sam savršeno i luda i zabavna i kad sam najgori gnjavež i dosada na cijelome svijetu. On ostaje tu. Drži me za ruku i voli me. Realan je, meni to najviše pomaže. Volim njegovu realnost i njegov drugačiji pristup. Zato se tako dobro slažemo. Došao je u moj život baš kada je trebao. Dovoljno rano i dovoljno kasno, reklo bi se na vrijeme.

Tako da eto, "maleni" post o nama oboljelima od Multiple Skleroze, ali i o svima Vama koji nas okružujete. :)

Otvorena sam za rasprave, sugestije i komentare, upite :)

Štoviše, jako ćete me razveseliti ako napišete bilo što !

P.S. Bez žaljenja, sažalijevanja i ostalih negativnosti samo molim :) Ja sam super, sretna vesela i pozitivna, ostavimo to tako sve u tom duhu :)

Oznake: #MS #Multiplaskleroza #optimizam

Blagdansko raspoloženje

07 siječanj 2018

Nema me nemaaaa !
Nikako da malo prizdravim da nešto napišem. Uhvatila me ta gripa/viroza što god i eto, nema me. Nema me nigdje.

Prošli su ti blagdani, Božić, Nova godina .. bilo je zanimljivo. Ne previše ludo kako bi se očekivalo, ali zanimljivo, obiteljski. Naučila sam puno toga, narasla sama sa sobom kao osoba i UDEBLJALA SE !!! headbangheadbang

Znam da je to kao nešto što se mora i što je normalno preko blagdana, ali ja ne stanem ni u jedne hlače. Kod mene debljanje ne ide kilu, dvije, to odma ode deset gore pa si ti misli.
Osjećam se baš ko malo prase ( a nisam mala uopće, tako da nije malo prase nego veliko prase !).
I nisam klasično žensko da dramim bez veze tako da bez tih nekih pretpostavki molim. 10 kila nije malo ni za koga tako da ...

Poanta : neću kukat, sve sam si ja to sama natukla nut negoo pripremam si plan za vježbanje. Najradije bi da ne moram mijenjati prehranu, ali ako ju ne promijenim nema nikakvog kvalitetnog napretka, tako da ipak je prehrana glavna, a onda vježbanje. Sve one neke lešo stvari, bez masnoća pretjeranih i tako dalje ! ( možda postovi postanu malo frustrirani naughty )

Zbog svoje dijagnoze, navodno, ne smijem pretjerivati sa intenzitetom vježbi, moraju biti umjerene, sve samo sa vlastitom težinom (to nije umjereno baš) .

I eto, sad sam si sva pozitivna ... razmišljam o vježbama, o kardio treninzima koji će, očito, pomoći i kod divnog mi PMS-a sretan

Samo sam Vas htjela sve na brzinu pozdraviti i reći Vam da je moja novogodišnja odluka malo se više posvetiti blogu dead !

Nadam se da ćete me i dalje čitati i ostavljati svoje savjete i komentare na moje ludosti. Ideja bloga je zalaufat se i onda napisati nešto baš baš skroz ozbiljno i možda objaviti onak "zaprave" s tvrdim uvezom rofl

To je ideja pa sad šta bude bude sretan

Želim i svima Vama sreću s Vašim novogodišnjim odlukama i držite ih se party

PMS

22 prosinac 2017

Postoji li nešto gore od tog crnog PMS-a??!?!?!
U početku sam mislila da su to samo izmišljotine, da žene svoju glupost i klasične ženske mušice opravdavaju tim nekim PMS-om.
Jedini problemi koje sam ja imala bili su nezamislivi bolovi i padanja u nesvijest od istih, nikakve promjene raspoloženja, štoviše uvijek sam bila raspoložena i zabavna!

Ali to se na žalost promijenilo. Shvatila sam da žene ne izmišljaju ... PMS zbilja postoji!! crycrycry

Kakve se sve stvari stvore u mojoj glavi, koliko tužna i ljuta mogu biti .. to se ne može ni opisati riječima. Ništa mi ne odgovara, rijetki su ljudi koji mogu normalno razgovarati samnom. Doslovno me nervira disanje osobe kraj mene ( i ne, nije to samo neka glupa šala koju vidite na 9gag-u, to je istina)! I da, sve bi to bilo oke da se onda maknem i budem sama i da to fino svi skupa preživimo ... naravno da ni to ne može! Ja baš želim pažnju, da me netko mazi, pazi, ljubi, grli (iako ni to ne valja jer i tu nađem stvari koje me živciraju!).

O glupim scenarijima u svojoj glavi ne moram ni pričati. U svojoj glavi se posvađam sa svima, ne pričam ni sama sa sobom a ne s drugima. U toj glavi se dogode neki imaginarni razgovori s dečkom (za koje on naravno ne zna) i onda počnem nervozirat i živčanit na njega a on, nesvjestan tih "naših razgovora" niš ne kuži i trudi se shvatiti ali na kraju i on puca burninmad jer taj moj PMS ne traje dva dana... to trajee barem tjedan dana ako ne i malo više. Postanem naporna sama sebi tako da mislim da ne mogu ni zamisliti koliko nerviram ljude oko sebe.

Hormoni, promjene raspoloženja, plakanje, smijanje, hiperaktiva, depresija, ŽDERANJE svega !, opet plakanje, opet depresija, nespretnost, ŽDERANJE, plakanje, plakanje, vikanje, živčanjenje, svađanje, plakanje (na romantične filmove), ..... i tako to traje do beskonačnosti !

Ne razumijem čemu to sve ?! Zar je zbilja to sve potrebno ? Ne trebaju mi neka medicinska objašnjenja ... ! Zanima me postoji li nešto čime se ti simptomi mogu smanjiti ?! Dajem sve pare na tonaughtynaughty jer ja ne mogu više bit kreten, ne mogu podnijeti da tlačim ljude oko sebe i to one do kojih mi je najviše stalo. ( Mama se skoro pa iseli iz stana kad vidi da je ludilo krenulo!) namcor

P.S. Imaju svi razumijevanja, ali ja nemam i ne želim imati razumijevanja za sebe ! Žensko sam i oke moram trpit tu glupu mnegu i moram trpit bolove i oke ajde ... ali ne želim da drugi mene moraju trpit ! namcor

Danas je napokon sve gotovo ! pjeva Probudila sam se sretna na najjače i s osjećajem "normale" ! smijehsmijeh

Ovaj post služi kao isprika na najjače svima oko mene koji trpe moje promjene raspoloženja i moje divljanje ! Volim Vas sve i oprostite na mojoj predugoj jezičini i oštrim riječima ! I hvala Vam što se trudite shvatit me i što me trpite !

cerekcerekcerekcerek

#PMS #crazy #woman #problems #staypositive

Samo slike :D

29 studeni 2017

Imala bih toliko toga za napisati ... toliko stvari mi se mota po glavi ali mislim da je bolje da za sada ostanu unutra.
Jedna sam od onih osoba koja misli da treba patiti kad zasere u životu! Ne sad onaj đir aaaaa ja sam žrtva žalite me! Ne to. Nego kao kazna za kikseve. I ne moraju ljudi za to znat, niti to vidjeti, ali ja osjetim !

Objasnim to neki drugi puta. Sada samo malo mojih fotkica. One me vesele eto! Nadam se da će vam biti oke :)

Uređene su to se podrazumijeva u današnje vrijeme, i neke su pretjerano uređene ali to baš tako i želim ! Naglašavanje svega !

Uživajte :D









Oznake: #autumn #leaves #trees

Malo pozitive :)

17 studeni 2017

Kod mene uvijek neke teške teme. Ali danas sam presretna! naughty Koliko je divno ostati doma.

Vani je komica od vremena, ali zapravo mi se i sviđa. Te boje, ta kiša, hladnoća,jutarnja magla. Lijepo je skroz! fino

Zadnjih se dana bavim stvarima koje su mi skroz zabavne i onda me to veseli. Uvijek me je tako nešto privlačilo, ali nikada nisam imala priliku baciti se na tako nešto. Sada mi se nekako došuljalo i baš uživam. cerek (tajnovitost na razini, ali ionako je poanta u osjećaju samo !)

Također, #couple se počeo zabavljati "treniranjem" plesa. I da, zvuči ekstra smiješno i jednostavno, ali NIJE! Umiremo na treninzima, preznojavamo se i, najvažnije od svega, zabavljamo! Jučer je bio ekstra težak dana na poslu, onako imaš osjećaj da se cijeli svijet urotio protiv tebe i da što god napraviš nije dobro. Mrtva umorna,bez trunke života u sebi sam stala pod tuš i doslovno počela plakati. Toliko sam htjela samo leći u krevet i spavati do preksutra vjerojatno, ALI.... nisam! Obukla sam trenerku, patikice i sjela u njegov auto.
Dance it is!

Vježbe su toliko intenzivne da se nakon 5 minuta cijediš. To je vrhunski. Kako je postajalo teže tako se moj umor gubio. Nekako sam bila sretnija, raspoloženija, uživala sam.

Inače imam problem sa fizičkim kontaktom. Ne volim dodire nepoznatih ljudi, zapravo dodire općenito. Mislim da to ni ne mogu opisati, samo znam da ne volim da me se dotiče na bilo koji način. Tu dolazimo i do problema s plesom. cry Potrebno je često mijenjati partnere na treningu! Sinoć je bila takva situacija. Najprije sam poprilično jasno i glasno izdramila kako meni to uopće ne odgovara i kako to jednostavno nije uredu, ALI radila sam tu vježbu jednako kao i drugi. U početku je bilo jako čudno, ali onda je "trener" došao do mene, dotaknuo mi rame i rekao ne brini se ja pazim da sve bude uredu. Taj dodir, kratak ali značajan, prenio mi je nekakvu mirnoću. Nekako sam znala da se sad moram samo opustiti i da će sve biti uredu. I bilo je! Iako, na moje iznenađenje svi dečki su imali razumijevanja za moj problem. I to je značilo baš puno!

Na kraju smo slušali govor o tome kako je sve u plesu vezano za mentalnu spremnost. I to je istina. Ne možeš raditi ili osjećati stvari ako nisi spreman za njih ! Ja sam uspjela, ne skroooz ali trudim se. i ta sreća me drži još i danas. Plus što imam free day from work rofl

Sada nastavljam raditi još jednu stvar u kojoj uživam (više kroz neke sljedeće postove) naughty
I jedna predivna slikica od neki dan, jednostavno ju moram podijeliti cerek


Za sve one divne ljude ... G.L. <3

13 studeni 2017

Postoje ti neki ljudi koji su uvijek dobro. Koji su uvijek sretni i veseli bez obzira na sve što se oko njih događa.
Zrače tolikom pozitivom da sam ljubomorna!
Želim biti takva osoba, želim zbilja. Ali ne mogu!

Ne mogu biti uredu s ljudima koji mi lažu u lice i pretvaraju se da su mi prijatelji.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji mi se smiju u lice i izvlače od mene informacije koje uvijek okrenu protiv mene.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji su glupi.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji su zli.
Ne mogu biti uredu s djevojkama koje mom dečku šalju poruke koje ne bi trebale slati.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji iskorištavaju moju najbolju prijateljicu i povrijede je na kraju.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji gaze preko drugih kako bi došli na neku veću poziciju.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji ne cijene nikoga oko sebe.
Jednostavno ne mogu!! puknucu


Ne znam na takav način širiti tu pozitivnu energiju!
A želim, zbilja želim. Ne mislim na to da zanemarujem sve gore navedeno, nego jednostavno da nekako ne dozvolim da me toliko pogađa. Da toliko utječe na moju pozitivu i na moje osjećaje, na moj mir.

Trudim se vidjeti ono nešto dobro u ljudima. Trudim se naivno i slijepo vjerovati ljudima. trudim se biti nasmijana na poslu i zanemarivati tuđa iz*******a. Zbilja se trudim.

Nisam balavica koja impulzivno reagira na svijet oko sebe. Promatram i razmišljam. Donosim ispravne odluke (bar se trudim). Ali svejedno postoje ti neki užasni ljudi koji me dovedu u to neko stanje kad bi mogla hodati po ulici i odgrizati ljudima glave. Mrzim te ljude koji me dovode u takvo stanje, mrzim ljude koji uništavaju moj mir.

Mrzim, eto! Kako onda biti dobra i divna osoba koja zrači pozitivom ? Te dobre i divne osobe ne mrze, barem ne na takav način.

Na poslu imam jedan savršen primjer osobe koja na neki čudan način uspijeva preživjeti dan na poslu bez nervoze. Svaki dan se smije. Svaki dan ima neke lude fore. Svaka smjena s tom osobom mi je divna. Obožavam raditi s njom. I zbilja želim biti takva osoba. Ali ne ide mi. Znam da takve osobe se ipak nekad slome, plaču, izbacuju tu negativu koju su ipak primile od drugih ljudi. Svjesna sam toga. Ništa nije savršeno.

I onda razmišljam o tome koliko još moram sazrijeti? Koliko još vremena treba proći kako bi bila sama sa sobom oke i kako bi mogla takve situacije u svojoj glavi samo izignorirati.

Iako, iskreno, mislim da nikada, koliko god radila na sebi, neću moći ignorirati ljudsku glupost i zločestoću. Nisam ja takva osoba koja će samo reći da će karma kad tad odraditi svoje. Jednostavno nisam ! Vjerojatno nikada neću ni biti. I to je glupo. Ili nije. Više zbilja ne znam. Znam da sam to ja, takva kakva jesam.

Voljela bih samo da to ne utječe na mene, na moje odnose s ljudima do kojih mi je stalo i koje volim. Ali znam da utječe.

Ali, nastavit ću živjeti sa željom i u stalnim pokušajima da postanem ta neka divna osoba. Ne divna za druge ( iako će onaj krajnji produkt biti i pozitiva koja dotiče druge ) nego prvo za sebe. Za sebe i za njega. Dobra. Pozitivna. Bez odgrizanja glava ljudima na ulici sretan

Mirna i sretna ! cerek

One neke neplanirane noći ... #beernights

14 listopad 2017

Kažu da je to najbolje, kada ti se jednostavno ne planirano dogodi život.

Ja sam osoba koja voli planirati, organizirati, imati sve pod kontrolom, onda se osjećam najsigurnije.
Kada bi mi se stvari dogodile baš onako kako ih planiram i želim ... ha, bilo bi dosadno vjerojatno.
Zato se sve oko mene baš nekako uroti da svi moji planovi budu isplanirani u prazno. Zato mi je život, u najmanju ruku, zanimljiv(iji). naughty

Običan dan u sred tjedna, ne planirana kava, pretvara se u ne planirano pivo. U ne planiranom društvu.
Ne lošem, da me se krivo ne shvati, nego ne planiranom koje naravno na kraju ispada baš ono koje ti treba u tom trenutku.

Obožavam naše razgovore nakon nekoliko piva. I u okruženju u kojem znaš da se smiješ opustiti. Realno znaš da možeš reći baš sve i znaš da će se jedan dobar dio toga sutra zaboraviti, ali će opet ostati nekakav maleni trag za koji nećeš znati odakle ti ni kada je nastao, ali bit će tu.

Osim tog svog planiranja i držanja svega pod kontrolom, ekstremno me karakterizira nepromišljenost i brzopletost. Teška kontradiktornost. Ha! I sve to u jednoj osobi. Poprilično teška stvar za sve oko mene, ali i za mene samu.
Realno, volim to. Volim kad si dozvolim nepromišljenost. Volim kad se odmaknem od tih svojih strogih pravila i kad sam opuštena. Volim kad ne analiziram sve oko sebe i kada samo radim stvari koje mi u tom trenutku padnu na pamet. Nekada završi dobro, nekada savršeno, a nekada ... pa, ne bude baš lijepo. rolleyes

Taj naš ne planirani razgovor, uz to ne planirano pivo je ovoga puta završio zapravo savršeno.

Znaš onaj osjećaj kad si predugo u svojoj sigurnoj zoni pa si dozvoliš razmaženost ? A kada si razmažen ne znaš što su to granice jer ti sve smiješ. E, to mi se isto događa u onom opuštenom dijelu osobnosti. Zaboravim da nekada postoje granice koje treba poštovati, koje možeš prijeći, ali je bolje da ih ne prelaziš.
Nekada se nešto skroz savršeno dogodi iz tih eskapada, ali, prevelik je to rizik. Ovaj puta se ispaltio, ali tko zna hoće li sljedeći puta biti jednako.

Ovoga puta me probudio. Uzdrmao je moju razmaženost, podsjetio me da nije i ne može sve biti kako ja želim da bude. Podsjetio me da se stvari i život ne planiraju već se događaju same od sebe. Podsjetio me da sam ja tu da prihvaćam i upijam stvari koje život donosi, a ne da ih sama kreiram. Možda mogu biti sukreator, ali nikako nisam sama u tome. I to je dobro, to je odlično. Samo trebam se prisjetiti osluškivati, upijati, gledati i uživati.

Nametnute su nam neke forme koje se trudimo ispoštovati. Toliko nam je stvari u životu definirano i kao takvo stavljeno u kalup koji, ako nije ispoštovan, ne prepoznajemo. Ja sam baš ta osoba koja ne želi stvari iz kalupa, a kada ih dobijem takve, sirove, nedefinirane u potpunosti, ne znam ih cijeniti i prihvatiti. Žalosno.

Zbog toga postoje te ne planirane večeri i ne planirana piva, ne planirana društva i ne planirani razgovori. I cijenim ih neizmjerno. Jer oni čine život zanimljivim. Volim i sebe takvu nepromišljenu i brzopletu (ponekad), jer samo takva vidim stvari iz neke totalno drugačije perspektive. Treba mi nekad to da isprovociram šamar koji me probudi iz one razmaženosti. Treba mi da mi netko pokaže da stvari nisu isključivo onakve kakvima ih ja na prvu vidim. Treba mi katkad da me se podsjeti da ja ne volim kalupe, da ja ne volim jednostavno i da ja ne volim obično. Za to valjda i služe prijatelji.

On je tu ! Skroz izvan kalupa, toliko daleko od svega što inače staje u kalupe društva.
Tu je ispred mene. I ja to volim.
Volim što On nije u kalupu, volim što On nije običan i volim što On nije jednostavan.
Volim to što s njim mogu biti svoja, izvan kalupa, neobična i komplicirana, a opet toliko dosadna. cerek



( #cheers #tojetamalasreća #beernights #friends )





Oznake: #cheers #tojetamalasreća #beernights #friends

Prvi se uvijek pamte ... zar ne ? :)

10 listopad 2017

Pamte se, pamte. Samo po dobrom ili lošem ? E to ćemo još vidjeti.
Za sada puno prvih se zaboravilo ( Hvala Bogu ) i ne želim ih uopće prizivati u sjećanje.
Gledamo u budućnost i nadamo se da će sljedeći prvi rvi biti zapamćeni po dobrome. sretan

Vrtim te neke stranice u potrazi za "prvim".
Realno, strah me. Imam taj jedan problem prevrtanja svega u glavi milijun puta prije nego se odlučim nešto napraviti.
Reklo bi se prvo razmisli pa reci. Ok, možda. Ali mislim da to za mene ne vrijedi.
Moje razmišljanje traje i traje i na kraju van izađe sve samo ne ono što bi trebalo. Također strah raste sa svakom novom mišlju i onda dolaze te neke blokade.

Ovaj puta ne želim razmišljati, naći ću ga i javiti se. Bez ikakvih očekivanja. Kažu da je tako najbolje. Ne možeš se razočarati, a ako bude dobro pff samo exp raste sretan

U svakom slučaju pozitiva lansirana u Svemir i nadamo se boomerang efektu kao i uvijek ! trebalo bi i neku mantru smisliti, ali kasnije ćemo o tome razmišljati. Sada samo glavom kroz zid (nadam se da nije predebeo). headbang

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se