Erin

13 lipanj 2018

Prije desetak godina napisala sam priču koju je jedna od profesorica odlučila poslati na natjecanje ! Prošla sam dva kruga i u zadnjem su mi rekli kako ne podržavaju morbidne misli mladeži i to je bilo to! Kasnije su mi govorili da pišem vesele stvari, o sretnim temama i ne znam ni ja što ! Ali u to vrijeme ja nisam znala pisati ništa drugo osim "tužnih" tema. Tekst namjerno nisam ispravljala ni uređivala. Ovako sam ja to napisala prije desetak godina i sada prvi puta zapravo javno dajem ljudima da ga čitaju ! sretan
Znate onu ... prvi se nikad ne zaboravljaju ? Evo ga ... moj prvi ili ajde moja prva winksretannaughty


Erin


Nanio joj je toliko boli, zla...no jednostavno ga nije mogla mrziti! On je bio njena prva ljubav...prva ljubav sa strašnom desnicom!Za udarce su svi znali,ali nitko nije mogao ništa napraviti.Svi su samo šutjeli i hladnokrvno prelazili preko toga...a s vremenom je to postalo normalno...sasvim uobičajeno...Erin viđati sa šljivom na oku,razbijenom usnicom ili slomljenom rukom!Sve je to postalo sasvim normalno...a Erin je svakim danom spremala dijelove svoje osobnosti u ladicu bez dna.Jednostavno se raspadala...i fizički...i psihički.Fizička bol postala je uobičajena i više ju nije dirala,no psihička bol je svakim danom sve više i više rasla!Zaglušivala joj je um,preplavljala misli...više nije znala kako dalje.Za svaki novi udarac ili psovku, počela je kriviti sebe.Svaki puta kada bi joj muž otišao na put,poslovni put,Erin bi spremala kovčege i pokušavala pobjeći....no onda bi se sjetila njegovih šaka i odmah ih sve raspakirala.Jednostavno je bilo prekasno za bijeg od života...sudbine?!?! Je li to samo riječ...ili stvarno postoji neka viša sila koja određuje tko će svaki dan primati cvijeće, bonbonjere, poljupce, zagrljaje ..... jednom rječju ljubav...ili pak batine, psovke?!?!?! Erin je vjerovala u tu «višu silu» i za sve je okrivljavala nju...sudbinu! Često dok bi išla do rijeke po vodu,zamišljala se sa drugim, brižnijim i toplijim muškarcem..u predivnoj kućici, s puno djece koja se smješkaju i igraju u malom dvorištu ukrašenim prekrasnim cvijećem.U tih par minuta bila bi najsretnja žena na svijetu! Sve što je htjela bilo je malo ljubavi. Zar je to previše?!?! Htjeti biti prihvaćen i voljen?!?!
Bila je sretna što nemaju djecu! On jednostavno nije otac kakvog bi poželjela svojoj djeci!Jednostavno ne bi bio...djeca nisu za takvog grubijana!
Svaki puta kada bi se sjetila djece,sjetila bi se i svojih školskih dana....svojih prijateljica koje sve sad vjerojatno sjede zavaljene u meke fotelje oko ogromnog hrastovog stola i piju kavicu.......pričaju o novokupljenim kostimima,odjelima i naušnicama dobivenim od muževa za godišnjicu ili rođendan.Svaki puta prisjeti se što je sve ostavila....i radi čega! Mladenačke ljubavi?!?! Pa, otišla je za prvog koji joj je ponudio brak. A nije Erin bila ružna...neugledna! Naprotiv...bila je prilično pristala mlada dama.Imala je bujnu kesteanjasto smeđu kosu koja joj je dosezala skoro do lakta.Imala je prekrasne, krupne, svjetlucave smeđe oči koje su s toliko entuzijazma i naivnost promatrale i upoznavale svijet.Svemu se divila.Nije bila od onih koji prođu kraj potoka i ne čuju njegovo žuborenje, ili prođu kraj cvijeta i ne osjete njegov prekrasan miris ili očaravajuću boju. Obraćala je pozornost na takve stvari i divila im se! No,sada više ni to nije znala...izgubila je pojam o prostoru koji ju okružuje...zatvarala se u sebe! Nije imala nikoga kome bi se mogla požaliti...reći što joj je na srcu! Svi su gledali svoje probleme i svi su se udaljavali od njih dvoje! Pa, tko bi i htio, pokraj svojih problema, slušati i tuđe?!?!
Tako je jedne večeri sjedila za stolom u maloj kuhinji, s večerom na stolu i čekala ga! Vratio se posve pijan...jedva je stajao na nogama, a hlače mokre i smrdljive od mokraće i vode iz kanala pokraj gostione,prljava košulja,poderan sako...potvrđivali su pretpostavku da uopće nije imao ravnotežu...ni osjećaj za najosnovnije.Unatoč svom tom pijanstvu,bio je u stanju prigovarati...žalio se na večeru! Nije bila po njegovom ukusu.Nadao se nečem boljem! Boljem?!?! Zar je moglo biti išta bolje?!?! Sav novac koji je zaradio je propio...a ono što je Erin ostavila za «crne dane» već je bilo pri kraju...i bolju si večeru nisu mogli priuštiti.Udario je šakom o stol! Jedanput....dvaput....a treći je udarac završio na Erininom licu...četvrti na stomaku....Počeo ju je svojski tući.Erin je samo mogla gorko plakati.Na kraju više nije imala snage ni za to! Odjedanput je vidjela krv kako joj se cijedi niz kosu, po licu, rukama....shvatila je da je to kraj...
Ponovno se sjetila svih svojih otmjenih prijateljica, sjetila se svog zamišljenog muža i njihove djece. Sjetila se kućice,cvijeća...sve joj se to u isti tren odvrtilo pred očima.Zadnja slika...bila je najsnažnija i natjerala ju je da se osmjehne! Tako je, s osmjehom na licu, krvavom kosom, licem i rukama ležala na kuhinjskom podu.Više ništa nije ni vidjela ni čula...do njenog uma nisu više dopirale psovke...nije dopiralo ništa. Zatvorila je oči i pokušala ponovno dozvati onu sliku preplavljenu onime što nikad nije imala......ljubavlju!!!!!


Pišite mi doživljaje molim Vas ! sretan Čak i ako ne volite prozu belj







Oznake: #Erin

07.06.2018. Pišem te datume jer nikada nisam znala smišljati naslove !

07 lipanj 2018

Dragi ljudi, imala sam par dana u glavi temu o kojoj ću vam pisati i onda ... napravila sam grešku i išla prvo čitati vaše blogove ! Luđakinja. To ne volim raditi ... jer uvijek vidim nešto zanimljivo na vašim stranicama i ja bi to tako prokomentirala i onda mi se moja koncepcija obriše ( nekako sve manje stane u tu moju glavu memorija se znatno smanjila ). Uglavnom ...
Prvo ću reći da mi je jako žao što jedino što mi iskače je POEZIJA ! Bit ću bezobrazno iskrena i reć da ne volim poeziju ! Priznat ću isto tako da ju ne volim jer ju ne razumijem !
Obožavam psihološke romane u kojima do zadnjeg slova moraš pratiti radnju i zbog kojih moraš razmišljati cijelo vrijeme, al ne volim poeziju. Nemam problema s emocijama niti s dubinama sebe ... ali ta poezija .. ne razumijem !
Toliko želim pročitati neki dobar tekst onak baš komad teksta ... al ne , nema !

Fotografije obožavam pa su me blogići sa slikicama malo oraspoložili ... ali onak ... baš mi je žao što ne nalazim ono što želim eto !
Ne želim da se itko pronađe uvrijeđen ! Cijenim Vaš trud i Vaše emocije i Vas, samo ne razumijem poeziju .. to je sve !

No vratimo se mi na moju "temu" ... kao što sam rekla bila je razrađena i onda se rasplinula ... pa ću sada nešto sklepat doslovno i nadat se da ću pogodit bit :)

Pratila sam tursku seriju Istanbulska nevjesta ... zaljubila sam se u taj dobri lik Sureye i ne znam, sad mi fali. Kao da je bila stvarna osoba. Bila je ono nešto dobro na kraju dana što te opusti, razveseli i uvjeri da postoji dobrota i da nisi debil ako ju očekuješ u svojim danima. U zadnjoj ili predzadnjoj epizodi druge sezone uhvatila sam se u nekom razmišljanju. Kroz cijelu seriju se proteže snažan motiv obitelji, obiteljskih veza i ona shema "Koliko god da je teško, držimo se zajedno jer smo obitelj!". Osim snažnog motiva obitelji pojavljuju se motivi vjere i motivi tradicije ! Tradicija je možda malo više naglašena od vjere ali tu su obje. Iz nekog razloga mi je samo kliknulo !

Divim im se iskreno. Znamo svi da u svemu imamo ekstremiste ali neću sada o tome sretan Pričamo o normalnim tradicionalnim ljudima koji, vjerujem, postoje ne samo u seriji nego i u stvarnom životu.
Divim im se. Imaju toliko stvari koje ih vode u životu. Biraju. Tradicija, vjera, obitelj ... ili sve troje. I vode se time kroz život. Ne znam jel lakše ili ne, ali moram priznati da mi trenutačno izgleda privlačno.

Što mi imamo ?? Američani imaju svoju veliku domovinu, pucaju od te nacionalne nabijenosti.
Turci imaju vjeru, tradiciju .. a što imamo mi ??

Naša zemlja je katolička ... većina nas se izjašnjava kao vjernici, katolici ... no jesmo li to zbilja ? (Čast izuzecima .. ne vrijedi o njima na žalost, zbilja su izuzeci )
Svaki dio naše zemlje ima svoje tradicije koje se sve brže zaboravljaju jer ih nema tko održavati na životu ! Nedavno na terapiji u bolnici čujem ženu kako komentira svoje radno vrijeme za blagdane. "Ako na Badnjak radim ujutro onda im mogu za ručak na brzinu ispeći riblje štapiće, a ako radim popodne ništa, nešto si sami naprave sendvič ili nešto !" Koliko je to žalosno ? Nebitan je sada ručak .. rekli su svećenici ne ide grijeh u usta nego iz usta, tako da post kao post ajde .. zanemarimo ga u ovoj priči. Tradicija ! Tko će mlade učiti tradiciji ? Nitko ! Mi radimo na Badnjak. Radimo i na Božić ! Hmmm Uskrs mi je radan isto ... Tko će moju djecu učiti blagdanskim običajima ?
Tko će mojoj djeci objasniti da se za Božić jede obiteljski ručak kod bake, a ne u McDonaldsu ? Ja neću, ja radim !

Vjera .. za mene je to nešto što njegujem i prakticiram u svoja četiri zida. Ne zato što me sramota, već zato što je to najintimnije mjesto na kojem mogu biti sama sa sobom i u potpunosti iskrena sama sa sobom ! Pored tolikih gnjusnih priča koje čujem i čitam o tim vjerskim predstavnicima, pored raznih moralno upitnih metoda kojima su me pokušavali odvući u crkvu, nemam hrabrosti ogoliti se u nekoj ustanovi i pred nekim nepoznatim ljudima. To je nešto moje i samo moje ! Kako da svoju djecu po tom pitanju obranim od svijeta ?

U tim turskim serijama je sve nekako posloženo. Znaju se prioriteti i zna se tko što kako i gdje ! To mi se sviđa. Imaju nešto za što se mogu uhvatiti. Imaju neku nit vodilju ! To mi je divno !
Američani imaju svoju Ameriku, Dan zahvalnosti, Dan nezavisnosti ... njima je to valjda i očito, dovoljno ! Obećana zemlja .. divno ! Blago njima !

A što mi imamo ? Koja je naša nit vodilja ?
Vjera očito nije ... oni što vise po misama kad dođu doma pretvore se u Sotonu osobno.
Domovina definitivno nije kad nas se trećina iselilo, trećina otišla u Bosnu a trećina nas se tek sprema otići.
Tradicija na žalost nije ... jer nam ju nema tko prenijeti !

Kakav smo mi to narod ? Što nas pokreće ? Koji je naš razlog ustajanja svako jutro ?

Egzistencija !

Žalosno ! Jel to život ? NE .... to za mene nije nikakav život !

14.05.2018. ili neki drugi davno prošli dan ...

14 svibanj 2018

Koliko obožavam ove noći. Ove noći kada ti se jednostavno odjednom vrate neke stvari ... bocnu te ... kad samo odjednom počneš plakati i prisjećati se nekih trenutaka, osoba, događaja ! Meni je to divno ! Volim sebe zbog toga!
Volim sebe jer se sjećam svih ljudi u svome životu i onih najsitnijih sitnica !
Sasvim slučajno sam čula pjesmu i suze su same krenule! Pojavila su se pitanja i sjeta !
Žalim za jako malo stvari, zapravo žalim što sam neke stvari napravila skroz nepromišljeno u svome životu i time utjecala na ostatak života. Otežala sam si ga, pokrenula lavinu nekih loših stvari koje su mi se događale nakon tih loših odluka .. i iako D kaže da ni za čim ne trebam žaliti jer su me sve te moje dobre i loše odluke dovele do ovoga gdje sam sada i do toga kakva sam osoba ... žalim !

Vjerujem u to da vrijeme napravi da se s nekim stvarima lakše nosiš u životu. Ne mislim da liječi sve jer neke se rane ne mogu izliječiti, samo naučiš živjeti s njima i svakodnevica ih utiša, ali nekada vrisnu tako glasno da ne možeš vjerovati koliko su dugo bile tihe !

Nekada mi bude žao što su neki događaji i emocije tihi.

Na neki sam način mazohist, smatram da trebam patiti i proživljavati bol kada napravim pogrešku. Smatram da trebam biti kažnjena .. ne fizički koliko "psihički" ! Čudno, ok. Poremećeno, vjerojatno! Ali to sam ja .. nekada sam se trudila to promijeniti no ne možeš to promijeniti. Vrijeme utiša tu potrebu i želju za nekom vrstom patnje ali ona se vrati, vrisne jednostavno ! I onda se osjećam dobro. Kad sjednem, isplačem se, izbacim svašta iz svoje glave drugima na razmišljanje !

Rekla sam da žalim za situacijama i osobama, za izgubljenim vremenom ! Vjerujem da jednom neću žaliti, da ću jednom svu prošlost moći sagledati iz one druge perspektive : "Sretna sam što se dogodilo!" , ali sada još to ne mogu!

Voljela bih vratiti vrijeme u neke trenutke i napraviti sve drugačije. Vjerujem da bi se neke stvari iz ovoga života svejedno dogodile jer su se morale dogoditi ... ali isto tako neke nikada ne bih morala proživjeti , neke ljude ne bih nikada izgubila ... cry

Sjedim, tipkam, plačem i slušam ovu stvar !
Lost stars


Ima ih još nekoliko na repertoaru, ali ova je broj jedan !
Nemam poruku danas ... ovo ćemo ostaviti kao jednu od onih noći koja je toliko tužna da ju obožavam, jer volim sebe u ovom trenutku previše !

Nadam se da vi isto danas sebe volite najviše !! kiss

Oznake: #memories #tbt

10.05.2018. #healthylife

10 svibanj 2018

Ajme ... užas ! burninmad
Znate za onu moju MS prijateljicu koja je stalno kod mene u gostima ?? E ta moja frendica bi trebala imati posebnu prehranu kako bi bila bolja i ljubaznija u mome društvu!
Ja nisam baš neka osoba koja se striktno drži nekih dijeta i zdravih namirnica ... ja više volim jest sve što vidim i neda mi se brojat kalorije niti paziti je li nešto zdravo ili nije !
I sada ... u ovom našem novom suživotu gdje oj dragi pazi poprilično na unos kalorija, na broj obroka u danu itd itd ... i ja bi se kao lakše prilagodila na prehranu koja odgovara mojoj frendici MS!
E tu dolazimo do problema!
Slatkišiiii !!!! Znači ja ne mogu bez njih ! Kako ? Nisam neki izjelica da požderem cijelu tablu čokolade il nezz, teglu Nuttele .. ali volim pojest katkad neš slatko. A sada neeemaa !!!
I nema još tone stvari koje volim ... moram jesti bezglutenske stvari i povrćaaa i vooćaa .. i oke sve je to super realno... ali di je tu sreća ?
Ja nisam sretna ni mrvicu ! Ja uživam u hrani, svakakvoj ... i usrećuje me ! ( ne ono kao depresivna sam pa me hrana vadi iz depre, nego onak pozitivno sve !) I sada nema toga !
Pozitiva je što se fizički osjećam bolje ... oke ... ali nisam sretna ! crycry
U čemu je onda fora ?!
Molim Vas sve koji jedete zdravo i pratite si obroke ... ŠTA VAS USREĆUJE ?!?!?
Doslovno me zanima jel vi mrzite hranu il šta ? Kako možete to hendlat?? Meni treb ta snaga koju Vi imate !!cry
Idem sad trčati ... da ne mislim na sladoled ! Eto ...
Pošaljite potporu .... treba preživjeti još jedan PMS !

Oznake: #healthy #PMS

26.04.2018.

26 travanj 2018

Toliko dana i toliko potraćene inspiracije.
Dogodilo se toliko velikih i malih stvari da bi bilo zbilja previše za tipkati to sve !
Samo kratko ...
D i ja napokon živimo skupa ! naughty
Iskreno poprilično je to dobro i ide začudno dobro. Ne traje to predugo istina, ali i ovo malo me začuđuje.
Ima sitnica koje bi voljela izbrisati, znate dobro da nije ni malo lagano odjednom započeti život s nekom novom osobom. Svatko ima te neke svoje navike i svatko je drugačije naučio "kod mame". I više neke stvari tako ne mogu funkcionirati, na žalost. Bilo bi dobro da mogu, svima bi nam bilo lakše. Ali opet, to je onaj naš sebični dio osobnosti.
Imamo maleni stančić i taman nam je realno (imamo sobu za spavanje i kutnu u dnevnoj što je dovoljno za onu shemu idi spavat na kauč sretan ), ali maleni stan zahtjeva red, rad i disciplinu. Imamo i malog psa sretan ! Samo se moramo naviknuti na taman i to je malo teško,ALI vjerujem u nas. Ići će to !

Samom tom selidbom sve se nekako promijenilo iskreno. Svi odnosi sa svim ljudima oko mene su odjednom drugačiji... i ne mislim to u lošem smislu. Samo su jednostavno drugačiji. Isto kao i odnos sa D. nutnut

Čudim se samoj sebi kako stignem neke stvari, kako odjednom neke stvari nisu teške i kako neke stvari jednostavno znam ! Malo sam ponosna na sebe jer iskreno nisam to očekivala. Znala sam da će jednog dana u budućnosti kada budem u svom stanu bit drugačije ali nisam vjerovala u to baš. Sad kad to gledam i doživljavam... zbilja je drugačije sretan Vjerujem da je to tako zato što sam sama sebi gazda i moje vrijeme organiziram jedino ja ! To je cool ! rofl

Jedina stvar koja me neopisivo nervira je izjava glupih ljudi oko mene (čini se da ih ima previše) : "A pa kako će sad tvoja mama sama, kako ju možeš ostavit ?!" Jesam ja nju stvarno ostavila ? Ako krećem živjeti svoj život i ne želim biti njoj na grbači do 40. ? Jel ja nju zbilja ostavljam ako se čujemo 5 puta na dan i družimo svaki drugi dan ? Je li moja mama zbilja tužna što joj dijete odrasta ? Oke oke ajde, odgovor na to zadnje pitanje svi znamo, to je dvosjekli mač ali shvatili ste poantu! Moja mama je snažna žena, pametna žena, divna žena koju jednostavno ne možeš ne voljeti ! Nije tip osobe koji se samosažaljeva ili koji je ovisan o pomoći i uopće postojanju drugih ljudi oko sebe. Voli društvo, voli kvalitetne razgovore, ali voli i turske serije koje traju dvije godine ako treba. Vjeruje u ljubav, vjeruje da se dobro dobrim vraća .. što je bio princip mog odgoja. Je li ta žena onda zbilja ostavljena ? NIJE ! Ja sam i dalje tu ! Ali neki ljudi jednostavno ne kuže valjda. I oke, možda jednom skuže.

Osim te selidbe, kao što sam rekla prije, promijenili su se odnosi sa svima oko mene. Ne znam, možda je zbog toga što sam sretnija ili jednostavno drugačija. Možda neke stvari gledam drugačije, možda me neke druge stvari sada diraju na drugačiji način. Tko to zna. Znam samo da su na poslu odnosi opet u nekoj uzlaznoj putanji dobrih odnosa. Trudim se okružiti nekim kvalitetnim ljudima ili barem onima koji ne isisavaju život iz mene nego mi održavaju razinu pozitivnih vibri na nekom zdravom nivou ! To je jako lijepo sretan Imam i dalje one neke idiote oko sebe, ali ne možeš od svih pobjeći, uvijek će te barem jedan naći gdje god se sakrio rofl

To bi ukratko bilo to. Ima zapravo još tona divnih stvari, ali ne može sve u jednom postu !
Sada kako sam sama sebi gazda rofl pisat ću Vam češće te divne stvari ! Bit će lakše odmah ih zapisivati nego se svega prisjećati zujo

Zanimaju me Vaši doživljaji tih početaka zajedničkog života ... kako je to bilo kod Vas ? Čula sam da je potrebna otprilike godina da sve nekako sjedne na svoje mjesto ... Vaša iskustva ?! Jedva čekam da ih čitam !!

Puseee kisswave

Oznake: #moveintogether

02.02.2018.

02 veljača 2018

Rekla sam da ću ćešće pisati. Na kraju i na žalost ništ od toga. Stisnu te neke obaveze i komplikacije i onda me nema ... ali oke, proći će i to pa sam češće tu!


Žao mi je što ne nađem vremena za čitanje postova na blogovima koji me nasmijavaju i opuštaju pa Vam se ispričavam što ne mogu čitati i Vaše zanimljive pričice i dogodovštine ..

Ja sam ponovno na terapijama, moja Multipla je odlučila malo se probuditi, protegnuti rastegnuti pa sam završila ponovno na Solumedrolu (jeeeej ! ) i bolovanju ! Dobro sam i sve je oke, ali eto treba ju ponovno malo uspavati a Solumedrol je kralj za te stvari !

U zadnje vrijeme, zapravo skoro uvijek kad se ta moja Multipla odluči malo probuditi na TV i općenito u javnosti krenu te neke intenzivnije priče o toj cijeloj bolesti. Na žalost samo isplivaju oni najteži slučajevi na površinu pa možete vidjeti samo one ljude kojima je baš ekstremno teško u životu s tom bolesti. Ja sam na sreću jedan od onih tipova gdje je ta bolest dosta sporog napretka i neizmjerno sam sretna zbog toga. Ima puno toga u pozitivnom gledanju na stvari oko sebe i ne dozvoljavanju da Vas bolest preuzme. Treba ju prihvatiti i osvijestiti to je definitivno prva stvar koju trebate napraviti, ali to ne znači dozvoliti joj da Vas otme. To nikako ne valja.

Žao mi je ljudi kojima ta bolest uzme sve, a znam da ih ima. Znam da trebamo probuditi svijest svih oko nas vezano za MS, iako ne znam jel se baš slažem s time da baš uvijek najteži slučajevi trebaju biti prikazivani. Ljudima treba neka pozitiva općenito u životu, nešto za što će se zakačiti i reći da s pozitivnim djelovanjem se može postići puno toga.

Ne želim da mislite da smatram da ju treba idealizirati i prikazivati u najbližim oblicima, ali to je bolest tisuću lica, ovisi doslovno od osobe do osobe i mislim da bi ju se tako i trbalo prikazivati. Svi trebamo učiti o njoj.

Dok mi ju nisu dijagnosticirali nisam znala gotovo ništa o MS-u, sada, godinu dana poslije shvaćam kako zapravo jako puno ljudi dijeli moju sudbinu, ali da mi ju nisu dijagnosticirali ne bih ni znala da oni postoje. U tome je poanta. Treba se informirati, pravilno.

Kada na Google upišete MS ... ah, načitat ćete se svega. Doslovno ima slučajeva smrti nakon 3 mjeseca, ALI imate i onih gdje cijeli život, do kasne starosti žive s MS-om i kontroliraju ju. Tako da ... informirajte se i budite podrška ljudima kojima je to potrebno. Neke pretjerana priča o bolesti samo još više uzruja. trebate biti tu za njih da ih opustite, riješite ih stresa i pretjerane brige.

Ni zdrave ni bolesne osobe nikada ništa dobro nisu dobili od prevelike brige i stresa. Smješno je u današnje vrijeme reći nemoj dozvoliti da te stres proguta. Teško je odmaknuti se i dozvoliti si pravi odmor, znam. Ali postoje načini kako da se i ta količina stresa reducira. Za to postoji obitelj, postoje prijatelji . naši najbliži i najdraži, ali i oni neki "padobranci" u našem životu koji ga nekako samo obogate i uljepšaju a da ni sami toga nisu svjesni. Te ljude cijenim neizmjerno. O obitelji punoj podrške i razumijevanja ne vrijedi ni govoriti, to mi je najveće blago koje imam. I onaj moj najdraži čovjek koji je kraj mene i kad sam savršeno i luda i zabavna i kad sam najgori gnjavež i dosada na cijelome svijetu. On ostaje tu. Drži me za ruku i voli me. Realan je, meni to najviše pomaže. Volim njegovu realnost i njegov drugačiji pristup. Zato se tako dobro slažemo. Došao je u moj život baš kada je trebao. Dovoljno rano i dovoljno kasno, reklo bi se na vrijeme.

Tako da eto, "maleni" post o nama oboljelima od Multiple Skleroze, ali i o svima Vama koji nas okružujete. :)

Otvorena sam za rasprave, sugestije i komentare, upite :)

Štoviše, jako ćete me razveseliti ako napišete bilo što !

P.S. Bez žaljenja, sažalijevanja i ostalih negativnosti samo molim :) Ja sam super, sretna vesela i pozitivna, ostavimo to tako sve u tom duhu :)

Oznake: #MS #Multiplaskleroza #optimizam

Blagdansko raspoloženje

07 siječanj 2018

Nema me nemaaaa !
Nikako da malo prizdravim da nešto napišem. Uhvatila me ta gripa/viroza što god i eto, nema me. Nema me nigdje.

Prošli su ti blagdani, Božić, Nova godina .. bilo je zanimljivo. Ne previše ludo kako bi se očekivalo, ali zanimljivo, obiteljski. Naučila sam puno toga, narasla sama sa sobom kao osoba i UDEBLJALA SE !!! headbangheadbang

Znam da je to kao nešto što se mora i što je normalno preko blagdana, ali ja ne stanem ni u jedne hlače. Kod mene debljanje ne ide kilu, dvije, to odma ode deset gore pa si ti misli.
Osjećam se baš ko malo prase ( a nisam mala uopće, tako da nije malo prase nego veliko prase !).
I nisam klasično žensko da dramim bez veze tako da bez tih nekih pretpostavki molim. 10 kila nije malo ni za koga tako da ...

Poanta : neću kukat, sve sam si ja to sama natukla nut negoo pripremam si plan za vježbanje. Najradije bi da ne moram mijenjati prehranu, ali ako ju ne promijenim nema nikakvog kvalitetnog napretka, tako da ipak je prehrana glavna, a onda vježbanje. Sve one neke lešo stvari, bez masnoća pretjeranih i tako dalje ! ( možda postovi postanu malo frustrirani naughty )

Zbog svoje dijagnoze, navodno, ne smijem pretjerivati sa intenzitetom vježbi, moraju biti umjerene, sve samo sa vlastitom težinom (to nije umjereno baš) .

I eto, sad sam si sva pozitivna ... razmišljam o vježbama, o kardio treninzima koji će, očito, pomoći i kod divnog mi PMS-a sretan

Samo sam Vas htjela sve na brzinu pozdraviti i reći Vam da je moja novogodišnja odluka malo se više posvetiti blogu dead !

Nadam se da ćete me i dalje čitati i ostavljati svoje savjete i komentare na moje ludosti. Ideja bloga je zalaufat se i onda napisati nešto baš baš skroz ozbiljno i možda objaviti onak "zaprave" s tvrdim uvezom rofl

To je ideja pa sad šta bude bude sretan

Želim i svima Vama sreću s Vašim novogodišnjim odlukama i držite ih se party

PMS

22 prosinac 2017

Postoji li nešto gore od tog crnog PMS-a??!?!?!
U početku sam mislila da su to samo izmišljotine, da žene svoju glupost i klasične ženske mušice opravdavaju tim nekim PMS-om.
Jedini problemi koje sam ja imala bili su nezamislivi bolovi i padanja u nesvijest od istih, nikakve promjene raspoloženja, štoviše uvijek sam bila raspoložena i zabavna!

Ali to se na žalost promijenilo. Shvatila sam da žene ne izmišljaju ... PMS zbilja postoji!! crycrycry

Kakve se sve stvari stvore u mojoj glavi, koliko tužna i ljuta mogu biti .. to se ne može ni opisati riječima. Ništa mi ne odgovara, rijetki su ljudi koji mogu normalno razgovarati samnom. Doslovno me nervira disanje osobe kraj mene ( i ne, nije to samo neka glupa šala koju vidite na 9gag-u, to je istina)! I da, sve bi to bilo oke da se onda maknem i budem sama i da to fino svi skupa preživimo ... naravno da ni to ne može! Ja baš želim pažnju, da me netko mazi, pazi, ljubi, grli (iako ni to ne valja jer i tu nađem stvari koje me živciraju!).

O glupim scenarijima u svojoj glavi ne moram ni pričati. U svojoj glavi se posvađam sa svima, ne pričam ni sama sa sobom a ne s drugima. U toj glavi se dogode neki imaginarni razgovori s dečkom (za koje on naravno ne zna) i onda počnem nervozirat i živčanit na njega a on, nesvjestan tih "naših razgovora" niš ne kuži i trudi se shvatiti ali na kraju i on puca burninmad jer taj moj PMS ne traje dva dana... to trajee barem tjedan dana ako ne i malo više. Postanem naporna sama sebi tako da mislim da ne mogu ni zamisliti koliko nerviram ljude oko sebe.

Hormoni, promjene raspoloženja, plakanje, smijanje, hiperaktiva, depresija, ŽDERANJE svega !, opet plakanje, opet depresija, nespretnost, ŽDERANJE, plakanje, plakanje, vikanje, živčanjenje, svađanje, plakanje (na romantične filmove), ..... i tako to traje do beskonačnosti !

Ne razumijem čemu to sve ?! Zar je zbilja to sve potrebno ? Ne trebaju mi neka medicinska objašnjenja ... ! Zanima me postoji li nešto čime se ti simptomi mogu smanjiti ?! Dajem sve pare na tonaughtynaughty jer ja ne mogu više bit kreten, ne mogu podnijeti da tlačim ljude oko sebe i to one do kojih mi je najviše stalo. ( Mama se skoro pa iseli iz stana kad vidi da je ludilo krenulo!) namcor

P.S. Imaju svi razumijevanja, ali ja nemam i ne želim imati razumijevanja za sebe ! Žensko sam i oke moram trpit tu glupu mnegu i moram trpit bolove i oke ajde ... ali ne želim da drugi mene moraju trpit ! namcor

Danas je napokon sve gotovo ! pjeva Probudila sam se sretna na najjače i s osjećajem "normale" ! smijehsmijeh

Ovaj post služi kao isprika na najjače svima oko mene koji trpe moje promjene raspoloženja i moje divljanje ! Volim Vas sve i oprostite na mojoj predugoj jezičini i oštrim riječima ! I hvala Vam što se trudite shvatit me i što me trpite !

cerekcerekcerekcerek

#PMS #crazy #woman #problems #staypositive

Samo slike :D

29 studeni 2017

Imala bih toliko toga za napisati ... toliko stvari mi se mota po glavi ali mislim da je bolje da za sada ostanu unutra.
Jedna sam od onih osoba koja misli da treba patiti kad zasere u životu! Ne sad onaj đir aaaaa ja sam žrtva žalite me! Ne to. Nego kao kazna za kikseve. I ne moraju ljudi za to znat, niti to vidjeti, ali ja osjetim !

Objasnim to neki drugi puta. Sada samo malo mojih fotkica. One me vesele eto! Nadam se da će vam biti oke :)

Uređene su to se podrazumijeva u današnje vrijeme, i neke su pretjerano uređene ali to baš tako i želim ! Naglašavanje svega !

Uživajte :D









Oznake: #autumn #leaves #trees

Malo pozitive :)

17 studeni 2017

Kod mene uvijek neke teške teme. Ali danas sam presretna! naughty Koliko je divno ostati doma.

Vani je komica od vremena, ali zapravo mi se i sviđa. Te boje, ta kiša, hladnoća,jutarnja magla. Lijepo je skroz! fino

Zadnjih se dana bavim stvarima koje su mi skroz zabavne i onda me to veseli. Uvijek me je tako nešto privlačilo, ali nikada nisam imala priliku baciti se na tako nešto. Sada mi se nekako došuljalo i baš uživam. cerek (tajnovitost na razini, ali ionako je poanta u osjećaju samo !)

Također, #couple se počeo zabavljati "treniranjem" plesa. I da, zvuči ekstra smiješno i jednostavno, ali NIJE! Umiremo na treninzima, preznojavamo se i, najvažnije od svega, zabavljamo! Jučer je bio ekstra težak dana na poslu, onako imaš osjećaj da se cijeli svijet urotio protiv tebe i da što god napraviš nije dobro. Mrtva umorna,bez trunke života u sebi sam stala pod tuš i doslovno počela plakati. Toliko sam htjela samo leći u krevet i spavati do preksutra vjerojatno, ALI.... nisam! Obukla sam trenerku, patikice i sjela u njegov auto.
Dance it is!

Vježbe su toliko intenzivne da se nakon 5 minuta cijediš. To je vrhunski. Kako je postajalo teže tako se moj umor gubio. Nekako sam bila sretnija, raspoloženija, uživala sam.

Inače imam problem sa fizičkim kontaktom. Ne volim dodire nepoznatih ljudi, zapravo dodire općenito. Mislim da to ni ne mogu opisati, samo znam da ne volim da me se dotiče na bilo koji način. Tu dolazimo i do problema s plesom. cry Potrebno je često mijenjati partnere na treningu! Sinoć je bila takva situacija. Najprije sam poprilično jasno i glasno izdramila kako meni to uopće ne odgovara i kako to jednostavno nije uredu, ALI radila sam tu vježbu jednako kao i drugi. U početku je bilo jako čudno, ali onda je "trener" došao do mene, dotaknuo mi rame i rekao ne brini se ja pazim da sve bude uredu. Taj dodir, kratak ali značajan, prenio mi je nekakvu mirnoću. Nekako sam znala da se sad moram samo opustiti i da će sve biti uredu. I bilo je! Iako, na moje iznenađenje svi dečki su imali razumijevanja za moj problem. I to je značilo baš puno!

Na kraju smo slušali govor o tome kako je sve u plesu vezano za mentalnu spremnost. I to je istina. Ne možeš raditi ili osjećati stvari ako nisi spreman za njih ! Ja sam uspjela, ne skroooz ali trudim se. i ta sreća me drži još i danas. Plus što imam free day from work rofl

Sada nastavljam raditi još jednu stvar u kojoj uživam (više kroz neke sljedeće postove) naughty
I jedna predivna slikica od neki dan, jednostavno ju moram podijeliti cerek


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.