Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

srijeda, 29.11.2017.

Samo slike :D

Imala bih toliko toga za napisati ... toliko stvari mi se mota po glavi ali mislim da je bolje da za sada ostanu unutra.
Jedna sam od onih osoba koja misli da treba patiti kad zasere u životu! Ne sad onaj đir aaaaa ja sam žrtva žalite me! Ne to. Nego kao kazna za kikseve. I ne moraju ljudi za to znat, niti to vidjeti, ali ja osjetim !

Objasnim to neki drugi puta. Sada samo malo mojih fotkica. One me vesele eto! Nadam se da će vam biti oke :)

Uređene su to se podrazumijeva u današnje vrijeme, i neke su pretjerano uređene ali to baš tako i želim ! Naglašavanje svega !

Uživajte :D









Oznake: #autumn #leaves #trees

29.11.2017. u 15:47 • 5 Komentara • Print • # • ^

petak, 17.11.2017.

Malo pozitive :)

Kod mene uvijek neke teške teme. Ali danas sam presretna! naughty Koliko je divno ostati doma.

Vani je komica od vremena, ali zapravo mi se i sviđa. Te boje, ta kiša, hladnoća,jutarnja magla. Lijepo je skroz! fino

Zadnjih se dana bavim stvarima koje su mi skroz zabavne i onda me to veseli. Uvijek me je tako nešto privlačilo, ali nikada nisam imala priliku baciti se na tako nešto. Sada mi se nekako došuljalo i baš uživam. cerek (tajnovitost na razini, ali ionako je poanta u osjećaju samo !)

Također, #couple se počeo zabavljati "treniranjem" plesa. I da, zvuči ekstra smiješno i jednostavno, ali NIJE! Umiremo na treninzima, preznojavamo se i, najvažnije od svega, zabavljamo! Jučer je bio ekstra težak dana na poslu, onako imaš osjećaj da se cijeli svijet urotio protiv tebe i da što god napraviš nije dobro. Mrtva umorna,bez trunke života u sebi sam stala pod tuš i doslovno počela plakati. Toliko sam htjela samo leći u krevet i spavati do preksutra vjerojatno, ALI.... nisam! Obukla sam trenerku, patikice i sjela u njegov auto.
Dance it is!

Vježbe su toliko intenzivne da se nakon 5 minuta cijediš. To je vrhunski. Kako je postajalo teže tako se moj umor gubio. Nekako sam bila sretnija, raspoloženija, uživala sam.

Inače imam problem sa fizičkim kontaktom. Ne volim dodire nepoznatih ljudi, zapravo dodire općenito. Mislim da to ni ne mogu opisati, samo znam da ne volim da me se dotiče na bilo koji način. Tu dolazimo i do problema s plesom. cry Potrebno je često mijenjati partnere na treningu! Sinoć je bila takva situacija. Najprije sam poprilično jasno i glasno izdramila kako meni to uopće ne odgovara i kako to jednostavno nije uredu, ALI radila sam tu vježbu jednako kao i drugi. U početku je bilo jako čudno, ali onda je "trener" došao do mene, dotaknuo mi rame i rekao ne brini se ja pazim da sve bude uredu. Taj dodir, kratak ali značajan, prenio mi je nekakvu mirnoću. Nekako sam znala da se sad moram samo opustiti i da će sve biti uredu. I bilo je! Iako, na moje iznenađenje svi dečki su imali razumijevanja za moj problem. I to je značilo baš puno!

Na kraju smo slušali govor o tome kako je sve u plesu vezano za mentalnu spremnost. I to je istina. Ne možeš raditi ili osjećati stvari ako nisi spreman za njih ! Ja sam uspjela, ne skroooz ali trudim se. i ta sreća me drži još i danas. Plus što imam free day from work rofl

Sada nastavljam raditi još jednu stvar u kojoj uživam (više kroz neke sljedeće postove) naughty
I jedna predivna slikica od neki dan, jednostavno ju moram podijeliti cerek


17.11.2017. u 16:23 • 8 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 13.11.2017.

Za sve one divne ljude ... G.L. <3

Postoje ti neki ljudi koji su uvijek dobro. Koji su uvijek sretni i veseli bez obzira na sve što se oko njih događa.
Zrače tolikom pozitivom da sam ljubomorna!
Želim biti takva osoba, želim zbilja. Ali ne mogu!

Ne mogu biti uredu s ljudima koji mi lažu u lice i pretvaraju se da su mi prijatelji.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji mi se smiju u lice i izvlače od mene informacije koje uvijek okrenu protiv mene.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji su glupi.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji su zli.
Ne mogu biti uredu s djevojkama koje mom dečku šalju poruke koje ne bi trebale slati.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji iskorištavaju moju najbolju prijateljicu i povrijede je na kraju.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji gaze preko drugih kako bi došli na neku veću poziciju.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji ne cijene nikoga oko sebe.
Jednostavno ne mogu!! puknucu


Ne znam na takav način širiti tu pozitivnu energiju!
A želim, zbilja želim. Ne mislim na to da zanemarujem sve gore navedeno, nego jednostavno da nekako ne dozvolim da me toliko pogađa. Da toliko utječe na moju pozitivu i na moje osjećaje, na moj mir.

Trudim se vidjeti ono nešto dobro u ljudima. Trudim se naivno i slijepo vjerovati ljudima. trudim se biti nasmijana na poslu i zanemarivati tuđa iz*******a. Zbilja se trudim.

Nisam balavica koja impulzivno reagira na svijet oko sebe. Promatram i razmišljam. Donosim ispravne odluke (bar se trudim). Ali svejedno postoje ti neki užasni ljudi koji me dovedu u to neko stanje kad bi mogla hodati po ulici i odgrizati ljudima glave. Mrzim te ljude koji me dovode u takvo stanje, mrzim ljude koji uništavaju moj mir.

Mrzim, eto! Kako onda biti dobra i divna osoba koja zrači pozitivom ? Te dobre i divne osobe ne mrze, barem ne na takav način.

Na poslu imam jedan savršen primjer osobe koja na neki čudan način uspijeva preživjeti dan na poslu bez nervoze. Svaki dan se smije. Svaki dan ima neke lude fore. Svaka smjena s tom osobom mi je divna. Obožavam raditi s njom. I zbilja želim biti takva osoba. Ali ne ide mi. Znam da takve osobe se ipak nekad slome, plaču, izbacuju tu negativu koju su ipak primile od drugih ljudi. Svjesna sam toga. Ništa nije savršeno.

I onda razmišljam o tome koliko još moram sazrijeti? Koliko još vremena treba proći kako bi bila sama sa sobom oke i kako bi mogla takve situacije u svojoj glavi samo izignorirati.

Iako, iskreno, mislim da nikada, koliko god radila na sebi, neću moći ignorirati ljudsku glupost i zločestoću. Nisam ja takva osoba koja će samo reći da će karma kad tad odraditi svoje. Jednostavno nisam ! Vjerojatno nikada neću ni biti. I to je glupo. Ili nije. Više zbilja ne znam. Znam da sam to ja, takva kakva jesam.

Voljela bih samo da to ne utječe na mene, na moje odnose s ljudima do kojih mi je stalo i koje volim. Ali znam da utječe.

Ali, nastavit ću živjeti sa željom i u stalnim pokušajima da postanem ta neka divna osoba. Ne divna za druge ( iako će onaj krajnji produkt biti i pozitiva koja dotiče druge ) nego prvo za sebe. Za sebe i za njega. Dobra. Pozitivna. Bez odgrizanja glava ljudima na ulici sretan

Mirna i sretna ! cerek

13.11.2017. u 21:46 • 17 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.