Fotografi svih zemalja naoružajte se...

subota, 27.09.2014.

Davno zaboravljene fotografske vještine

Danas je u fotografskom svijetu više manje sve automatizirano i tehnologizirano. Ljudi su stoga postali vrlo komotni do mjere da se oslanjaju na tehologiju, nauštrb vlastitih vještina.

MIRNA RUKA

Mirna ruka je nekad bila glavna metoda stabilizacije fotoaparata prilikom snimanja. No otkada su se pojavili elekto-optički sustavi stabilizacije slike u aparatima, mirnoća ruku je nekako postala je "nebitna" i više-manje zaboravljena stvar. Tako je danas zapravo svima bitnije da li aparat ili objektiv imaju ugrađen sustav za stabilizaciju slike nego da li oni sami imaju mirne ruke prilikom snimanja.

Štoviše, za mnoge je danas tehnika "priljubi ruke uz tijelo i zadrži dah dok okidaš" totalna nepoznanica. Danas gotovo svi kada snimaju drže ruke ispružene i/ili laktove izbačene od tijela, a što je zapravo vrlo nestabilan položaj i koji može vrlo lako rezultirati mutnim snimkma. Neki će se pravdati da je to zato jer gledaju u ekran a ne kroz "zuher"* (kojeg čak više ni nema na nekim aparatima), no i sa ekranom je moguće primjeniti takvu tehniku tehniku snimanja.

Inače, sustav stabilizacije u aparatu/objektivu je koristan u slabim svjetlosnim uvjetima ljudima koji imaju mirnu ruku a nemaju ili ne mogu korsititi stativ, no ponekad ne pomaže ni pri svijetlu onima koji nemaju mirne ruke, odnosno koji aparat drže aljkavo i nestabilno.

KORIŠTENJE TRAŽILA

Tražilo fotoaparata (popularno zvano "zuher", od njem od njem. "Sucher") tj. "prozorčić" pomoću kojeg se kadrira slika, danas imaju samo rijetki fotoaparati, uglavnom DSLR-ovi, dok većina ostalih za kadriranje koristi ekran na stražnjoj strani aparata.

Pa se događa se da ljudi koji prime u ruke DSLR čude "kak to da se na ekranu niš ne vidi".

RUČNO FOKUSIRANJE

Danas je sve u autofokusu. Ručni fokus je nekima nepoznanica do mjere da im nije jasno kako su uopće ljudi nekad snimali dok nije bilo autofoskusa.

Štoviše, mnogima je nepoznato to kako se koriste skala udaljenosti i dubinske oštrine, i tzv. "zonsko fokusiranje". Naime, oni malo vještiji fotografi su i bez automatskog fokusiranja dobivala zadovoljavajuće oštre fotografije fokusirane na pravo mijesto. Oni nevješti ni sa autofokusom ne uspjevaju pogoditi fokus na željeno mjesto.

Štoviše, danas aparati i objektivi uglavnom nemaju ni skalu udaljenosti (oznake na koju udaljenost od objekta snimanja je objektiv podešen), kao ni skalu dubnske oštrine (što će biti "oštro" s obzirom na odabrani otvor "blende") već se baš sve prepušta autofokusu. Manualno fokusiranje je tek "usputna" opcija na nekim aparatima.

UMETANJE FILMA

Koliko god smješno zvučalo, umetanje filma u fotoaparat je vještina - kako umetnuti film u aparat, a da se ovaj ne otkvači prilikom premotavanja ili ne osvijetli. Često zna predstavljati problem onima koji su svoju fotografsku karijeru počeli na digitaliji, a ne na filmu. Naravno, sve se može naučiti. Potrebno je samo malo volje i puno vježbe. No ima onih "kojima to ne treba".

Tu vještinu je danas zamjenila vještina mjenjanja memorisjkih kartica i ukapčanja kabela za prijenos slika iz aparata u kompjuter.