Fotografi svih zemalja naoružajte se...

nedjelja, 09.02.2014.

Vrste fotografa amatera

Amater je općenito svaka osoba koja se nečime bavi iz ljubavi prema tome čime se bavi. Nažalost, u narodu se usadio stereotip da osoba koja je "amater" i koja nešto radi "amaterski" znači da automatski i neizbježno to radi loše, aljkavo i substandardno, dok se istovremeno smatra da samo "profesionalci" uvijek i neizostavno sve rade vrhunski.

Općenito su amateri ljudi koji nemaju formalno obrazovanje u onome čime se "amaterski" bave; štoviše većina su po tom pitanju u većoj ili manjoj mjeri samouki. Zapravo je amatere moguće u grubo podjeliti na nekoliko kategorija:

** AMATER-TOTALNA NEZNALICA
Razina znanja totalne neznalice je na tome da eventualno zna prepoznati fotoaparat (ili mobitel s fotoaparataom), uhvatiti nešto u kadar, te pritisnuti okidač. Nema gotovo nikakva znanja o fotografiji što se tiče pravila kompozicije, estetike, ekspozicije i sličnog, no uglavnom nema ni želju za učenjem (otprilike po sistemu "ne znam i ne zanima me"). Krajnji dometi su uglavnom snimke mačaka, cvijeća, golubova, self-shotova i eventualno obiteljskih okupljanja (rođendani, proslave...) koje su i kompozicijski i tehnički uglavnom jako loše izvedene. Smatra kako su mu sve fotogarfije "dobre", bez obzira koliko objektivno loše zapravo bile, te gotovo uopće ne radi selekciju fotografija prije objavljivanja.

** AMATER-POČETNIK
Za razliku od totalne nenznalice, početniku nedostaje nekih elementarnih fotografskih znanja, ali ima želju za učenjem. Počevši od prikupljanja teoretskih znanja o fotografiji (pravila kompozicije, estetike, ekspozicije,...), bilo pomoću literature, bilo da nekog "vuče za rukav", pa do primjene te teorije u praksi i temeljitog ovladavanja svojim fotoaparatom. Povremeno uspjeva snimiti i vrlo dobre fotografije, no takve fotografije su zapravo više iznimka, i rezultat puke sreće i slučajnosti, nego pravilo. Upravo zbog neznanja i neiskustva ima problema prilikom selekcije vlastitih fotografija, po pitanju razlikovanja dobre od loše fotografije.

** PROSJEČNI AMATER
Čovjek koji ima toliko znanja o fotografiji koliko mu je potrebno da da bi mogao snimati sasvim solidne fotografije. U stanju je većinu vremena raditi sasvim korektne (kako kompozicijski tako i tehnički izvedene) fotografije, u kojima gotovo da i nema uobičajenih početničkih grešaka (npr. loša kompozicija, nakrivljen horizont, loša linija reza..). Većina prosječnih amatera čak teži tome da se specijalizira za jednu vrstu fotografije (npr. ulična, dokumentarna, biljke, životinje...). Isto tako, u stanju je prilično dobro razlikovati dobru i uspješnu fotografiju od loše.

** NAPREDNI AMATER
U napredne amatere spada onaj tko o fotografiji zna gotovo sve, tj. praktički je znanjem i vještinom fotografiranja na razini onih koji su završili fotografske škole, uz jedinu razliku da nema "papir o stručnoj spremi". Najčešće je usko specijaliziran za jednu ili dvije vrste fotografije, te ima razvijen vlastiti stil fotografiranja. Drugima pokazuje samo one fotografije koje smatra dobrima nakon što napravi temeljitu selekciju.

** (AMATER) POLUPROFESIONALAC
Povremeno uspjeva na neki način unovčiti svoje fotogafije, kako bi "spojio ugodno s korisnim". Najčešće kao vanjski suradnik nekih izdavačkih kuća ili novinskih agencija, ili pak agencija koje prodaju "stock" fotografije. Po svemu ostalome je uglavnom na razini naprednog amatera, iako se ponekad u ovoj kategoriji može naći i onih prosječnih...

Vrlo slična podjela prema količini znanja, sposobnosti i ozbiljnosti se može napraviti i među profesionalcima. Naime i među profesionalcima ima raznih, od onih koji su, bez ikakvog talenta i "preko neke stvari" završili fotografske škole, pa do onih koji stvarno rade fotografski posao kao treba...