Jučer mi je bog uputio svoj nestašni mig i nasmiješio se, sav zadovoljan učinjenim. Našalio se na moj račun u zadnjim kolima tramvaja br. 4, na putu do kolodvora.
Dvadeset minuta kasnije, silazeći na stanici, učinilo mi se kao da čujem: "Eto, malena, jesmo sada kvit? Ajd reci da nemam smisla za humor!"
Imaš, stari, itekako... i ja bih smišljala kakve spačke da radim svojoj zemaljskoj djeci da sjedim tamo gore...
Al faca si, zbilja jesi. 
"Maksimir" iliti "kako si zabrijati da si Alice in Wonderland"
Išla danas u Maksimir da se razbudim s injekcijom svježeg zraka.
A i da malo vratim kondiciju.
Nikog živog osim mene na četvrtom jezeru.
eee...
NiKoG!!
Kak je to lijepo...
Nema dlakavih, uspuhanih džogera u kratkim sintetičkim hlačicama.
Nema šetača sa svojim najmilijim psima/mačkama/tvorovima/dinosaurima i inim zvjerima koja su tek opcionalno na uzici.
Nema penzionera koji sunčaju svoje reumatične ekstremitete na naistaknutijoj klupici i čohaju se po trbusima misleći da uljepšavaju panoramu.
Nema dječurlije sa sladoledima veličine manjeg vepra.
Niti onih sa balonima koji im odlete, pa cvile za njima.
Priroda, žbunje, paprat, bube, voda, patke u hladu, kukci na vodi, gušterice u travi, drveće nad mojom glavom, tragovi kopita na stazi, lokvice vode na tlu, sunce na kamenju, trstika uz obalu, miris lišća...
I netko tko se osjećao kao Alice in wonderland.
Dosta za danas, čitamo se eventually.
Zapomaganje sirena bolničkih kola ostajalo je u odzvanjanju iza nas dok smo jurili niz hodnik, divljačkim treskom otvorivši vrata sale. Stružući noktima desne ruke po bolničkom zidu proizvodila sam zvuk od kojeg mi se ježila papirna, poderana koža. Nisam mogla dokučiti je li moja lijeva ruka još uvijek bila ovdje. Jesam li ja uopće ovdje? Možda sam ja bila višak na tom otupljenom ekstremitetu koji je možda visio negdje s mog ramena.
Kapci su mi pulsirali pod periodičnim naletima reflektora. Gubila sam se u zelenim zidovima i mirisu sredstva za sterilizaciju. Kosa mi se ljepila za ramena i leđa, moja unutrašnjost ljepila se sama za sebe. Osjećala sam se kao zrakoprazan prostor.
Drhtala sam.
Odrvenila.
Osula se injem i krupnim pijeskom utrnuća.
Kosti su mi bile šuplje, vene okoštale i vapnene, usta suha a obrazi plavi.
Dugo sam se provlačila kroz usku, mračnu cijev nesvjestice čiji izlaz je vodio kroz otvor maske za narkozu. Skalpeli su bridjeli i rezali kroz moje meso, pijući krvavu limfu. Provukla sam se kroz iglu šprice i osjetila da ležim na krevetu.
Moje tijelo bunilo se protiv moje prisutnosti. Željelo me izbaciti pod svaku cijenu. Grčilo se i trgalo, vijalo i plakalo. Mišići su krvarili, a tetive se pocijepale na tanke konce.
Sjela sam uspravno i zgrčila se tako da su mi svi zglobovi pobijelili, a nokti zaderali metalni okvir ležaja.
Čula sam kako mi se lome lopatične kosti.
Moja kičma je pucala i vijala se neprirodno unatrag.
Osjetila sam kralješke kako se mrve... i miris krede.
Po prvi put sjedila sam uspravno i gledala ravno u strop.
I po prvi put sam znala da sam mrtva.
Krv je tekla van svojih sudova… slobodno… posvud ispod moje kože. Navirala je na pore, izlazila na usta i natapala plahtu i pod.
Očima nisam vidjela, samo sam ih osjećala. Kao dva komadića prozirnog stakla kojim sam mogla još jedino posmatrati unutrašnjost vlastite glave pune krvi i tkiva. Pune misli i mraka.
Osjećala sam kao da stotine žilavih, kamenih ruku izviru ispod mene i pokušavaju me zdrobiti i izbaciti u prazninu zakačenu iznad nas zvijezdama koje su umrle davno prije nego li smo imali oči da ih otvorimo.
Taj tren…
Taj…taj… tren…
Kao užareno željezo bačeno u smrznuto jezero puno mrtvih ptica i vodenih kukaca.
Moje tijelo je vrištalo od straha i ja zajedno s njim.
Mrtva sam bila već predugo.
Predugo, a još uvijek tu…
Oči su mi postale crne i beskrajne i uvidjela sam da se raspadam i rasipam posvuda po prostoriji.
Svaki šum života oko mene je umro, a svjetla svijesti i halucinacije utihnula.
Probudila sam se satima, danima… nemjerljivim trenucima kasnije.
Rub plahte bio je navučen do moje donje usne i mogla sam ga zagristi da mi čeljust nije bila odumrla.
Slušala sam aparate dok su bilježili otkucaje srca koje sigurno nije bilo moje jer ga nisam osjećala.
Ne.
Čekaj.
...tump...
…tu - t- tump…
…tu - tump…
…tum…
Moja ruka je ovdje.
I tijelo je tu.
Ostala sam ovdje.
Živim.
Riblja Čorba za one koje pop-kremšnite ne zasićuju dovoljno...
Dan je tmuran, ja mamuran
Nemoj srećo, nemoj danas
Da ispravljas krive Drine
Možeš doći do istine
Pusti lađe neka tonu
Daj mi sodu bikarbonu.
Ti si kriva zbog mog piva
Nemoj srećo, nemoj danas
Mi smo danas, blago meni
Poprilično promašeni
Ima mnogo loših dana
Kod ljubavnih veterana.
Mi smo, eto, blizu kraja
Jedan korak od očaja
Čuvaj malo nade za nas
Nemoj srećo, nemoj danas
Nemoj srećo (molim te)
Ma nemoj danas.
Bolje spreči ružne reči
Nemoj srećo, nemoj danas
Nase greške u tišini
Nisu još na površini
Mene neki đavo tera
Skuvaj kafu bez šećera.
Mi smo, eto, blizu kraja
Jedan korak od očaja
Čuvaj malo nade za nas
Nemoj srećo, nemoj danas
Nemoj srećo (molim te)
Ma nemoj danas.
ali ju tama nije shvaćala.
"Treba htjeti, treba smjeti, pa ćeš vidjet' kud se leti!"
Razmislite malo o onome što volite.
Što vam je u životu drago i bez čega biste živjeli, a da i ne živite zapravo?
Volite li istinu?
Volite li iskrenost?
Pa naravno! Tko to ne voli?
Ali...
(uvijek je tu svemogući "ali") 
Eh, sad... ima tu puno vrsta istine, jel'da? Znate, poluistina, nedorečena istina, istina zamotana u šutnji, i svepopularna- ISTINA "LIGHT".
E, da, i ne zaboravimo eufemizme (my personal favourite, za osobe slabih živčeka i nespremne na veće stresove).
Po tom pitanju smatram se staromodnom osobom.
Zajebi ti to, svi ti novi proizvodi napravljeni su da se brzo poderu.
Da ne spominjem da "istina light" i "Coca Cola light" obje imaju okus k'o drek. Kažeš osobi samo pola onoga što si mu htio reći, i to onu polovicu koja je manje važna, ali i puno manje boli i odeš kući nakon tog razgovora k'o da si se napola popišao. Bolje onda da nisi ni išao na wc jer te sad još jače tjera.
Surogati su u današnje vrijeme popularni za popizdit.
Živimo u iluziji da nam je tako lakše, ali zapravo... kad malo pobliže pogledaš, laganje i mazanje očiju komplicira pun k***c stvari. I jedino iskrenost na kraju krajeva, poput vađenja trulog zuba na živo, može popraviti stvar. Boli, ali nema drugog izbora. No nije li bolje stati onda kada je dovoljno samo plombiranje?
Kakve koristi ima bilo tko da se pretvara da je u redu nešto što nije ili da postoji nešto čega nema? Recite mi, ako ste ikada vidjeli kamo neke stvari vode i ako ste znali da vaša jedna rečenica može popraviti sve (uz više-manje štete, but hey, that's life) zašto ste šutjeli?
Nemojte mi reći da niste!
Pa to svi rade!
I ja sam to napravila par puta.
Znate kakav je osjećaj?
USRAN!!!
I nemam namjeru to više raditi.
Ljutite se na mene, pizdite, recite da sam zlobna, recite mi da sam bezdušna nazi-bitch, da pojma nemam, da ću znati "kad odrastem" 
. Kad nabavim auto, slobodno mi posred šajbe izgrebite ključevima natpis "frigidna". No biggie.
Jednom ćete vidjeti da je istina jače oružje od bilo kakve uvrede ili laži. Znate zašto? Jer ni uvredu, ni laž ne može ništa dokazati. Dapače, ruši ih se bez problema, a vremenom se i same istope.
A istina? Ona može samo dozreti.
Život je konstantna bol isprekidana trenucima sreće za koje se moramo sami boriti. Ali ne lažima. Težak je, ne dobivamo nikakve hvalevrijedne i provjerljive upute u koje se možemo pouzdati. Jedini pravi način da naučimo je oprezno pipanje u mraku koje na kraju ipak zahtjeva i poneki ludi skok u smjeru tračka svjetla. Ali nemaju svi hrabrosti za to.
Ne volim kad mi ljudi govore da ću naučiti. Rijetko kad se dokaže da su bili u pravu jer to obično znači da ću naučiti prepustiti se valovima sudbine i dati da me pobere život. A kako bi mi pritom bilo lakše, naučit ću cijeniti samozavaravanje i praviti se da se žrtvujem za nekoga.
Jer, hej- mora postojati neki dobar razlog zašto sam dopustila da mi život bude postelja od trnja.
Nisam kriva jedino za to što sam se rodila takva kakva jesam. I eventualno pokoji događaj u ranijem djetinjstvu (oni koji me znaju, znaju o čemu pričam). Sve ostalo učinila sam sama sebi i od sebe. Moja dužnost je modificirati sve što se oko mene događa kako bih izvukla najbolje iz sebe i učinila ljude do kojih mi je stalo sretnima.
Nikakva istina light niti prebacivanje lopte u božje ruke neće me opravdati.
Godine znače vrlo malo, precijenjene su. Usudim se reći da me život zajebavao malo više nego prosječnu osobu. I nikad mi nije palo na pamet da odustanem. Odupirala sam se i učila na greškama. Možda zato ne ljubim previše onaj dio ljudskog roda koji odbija učiti na greškama.
Dok ovo pišem na pamet mi pada jedna osoba. Osoba koja je po kriterijima zdravog razuma trebala biti odbačena, nesretna i zatvorena doživotno u svojoj sobi, ne znajući ni sama kako izgleda njeno lice kad na njega nabaci osmjeh.
Imala je na to pravo jer je to bio samo njen život i ne bi ju se moglo kriviti. Imala je dobar izgovor koji bi teško bilo srušiti čak i da je netko pokušavao.
However... ona je među nama, drugim mladim ljudima. Smije se, izlazi van, pleše i živi. Borba s onime što ju tišti nije ju otrgnula od svijeta. Ne mogu opisati koliko ju volim, ali ne samo zbog toga.
Ona u društvu nosi masku iza koje nije teško proviriti i vidjeti pravu nju, samo ako to želiš. Uostalom, to radim i ja. Dapače, ponekad i same (pred pravim ljudima) skidamo maske.
Život je komad gline koji svi dobijemo na početku. Neki dobiju veći i kvalitetni, drugi baš i ne.
Ali ovisi o našem kiparskom umijeću i volji da nešto od njega učinimo kakva figurica će ići u peć kada napokon sve bude gotovo. Bog je kao profesor umjetnosti koji više od svega cijeni zalaganje. A pravo, nepatvoreno zalaganje uvijek daje dobre rezultate, vjerujte mi.
Čekajući Godota...
... koji ni u jednoj verziji ne dođe.
Prije par dana frendica je dala moj broj (bez mog pristanka) nekom svom frendu za kojeg je mislila da ću mu se svidjeti. Hm. A on meni?
Baš tipičan muškarac. Ne razmišlja glavom. U nekih tridesetak sms-ova uspio je natrpati toliko slatkorječivosti da pobije sve šećerne bolesnike na području SAD-a. Ne znam otkud mu ideja da može biti takav. Dopisivala sam se s njim i dalje, sve nekako u nadi da će se smiriti. A i nisam mislila da bi se ta frendica baš družila s nekim na toj razini kretenoidnosti koju je on odavao, koliko god da sam iza tih riječi pokušavala pronaći inteligentnu i dragu osobu.
Konačno mi je sinoć dopizdio. Sad napišem kratak odgovor.
"Pomažem u selidbi, imam pune ruke posla."
"Moram učiti statistiku, čujemo se, ajde ciao..."
Gade mi se muške laži i komplimenti poput pucnja u prazno.
Govori mi kako bismo bili baš dobar par i kako me zaključao u svom srcu.
Nakon petnaest poruka?
Moram priznati da se osjećam utučeno.
Baš nekako u zadnje vrijeme nailazim na muškarce koji vole hraniti svoj ego tako da me privuku komplimentima, slatkim riječima, porukicama, pa čak i posvećivanjem pjesama. Nakon toga jednostavno zaključe da nije više izazov, ali svejedno me puste da vjerujem u njihove najbolje i najiskrenije namjere.
Možda bi i meni bilo vrijeme da započnem s prljavim igricama. Da lažem. Da ne dopuštam da znaju koliko mi se sviđaju. Da bježim i pustim ih da trče za mnom.
Očito za pridobivanje muškarca ne trebam biti niti lijepa, niti draga.
Dovoljno je biti kučketina spremna na igru lovice i zagarantirano mi je mjesto u "Hall of Fame Slomljenih Srca" dok će neka druga osjećajna idiotkinja bezuspješno poslije cviliti za olupinom od muškarca koju ću ja ostaviti iza sebe.
Okeee... da vidimo kako će to ići.
I boli me ona stvar što će netko ostati povrijeđen, ego brzo zarasta.
Nisu ni prema meni bili fer.
Ljubav je spremnost na ovakve stvari.
RUNNING BEAR
On the banks of the river
Stood Runnin' Bear, young Indian brave
On the other side of the river
Stood his lovely Indian maid
Little White Dove was-a her name
Such a lovely sight to see
But their tribes fought with each other
So their love could never be
Runnin' Bear loved Little White Dove
With a love big as the sky
Runnin' Bear loved Little White Dove
With a love that couldn't die
He couldn't swim the raging river
'Cause the river was too wide
He couldn't reach Little White Dove
Waiting on the other side
In the moonlight he could see her
Throwing kisses 'cross the waves
Her little heart was beating faster
Waiting there for her brave
Runnin' Bear loved Little White Dove
With a love big as the sky
Runnin' Bear loved Little White Dove
With a love that couldn't die
Runnin' Bear dove in the water
Little White Dove did the same
And they swam out to each other
Through the swirling stream they came
As their hands touched and their lips met
The ragin' river pulled them down
Now they'll always be together
In that happy hunting ground
Runnin' Bear loved Little White Dove
With a love big as the sky
Runnin' Bear loved Little White Dove
With a love that couldn't die
Naslijeđe moje...
Sjećam se da je prije dosta vremena jednom prilikom za našim stolom bila tema razgovora- snovi.
Tata je pričao o nekim svojim snovima.
On je oduvijek sanjao specifične stvari, iste uzorke po više puta. Nekoliko različitih snova koji su se ponavljali. Na primjer- često je sanjao da ga progoni kineski zmaj po nekakvoj uličici, on trči i sakriva se u onoj velikoj metalnoj kanti za smeće kao u američkim akcijskim filmovima. Zmaj prilazi, podiže poklopac, gura njušku u kantu i kaže "A, tuuu si!!" i tu se on uvijek probudi.
Isto tako često sanja da na prozoru u koju mu je pogled uperen kad legne u krevet sjedi vrag. Uvijek znamo kad to sanja, jer jedino tada priča u snu. Zove upomoć i mama ga mora probuditi.
Postoji doduše jedan san koji je sanjao samo jednom.
Sanjao je da se zaljubio.
Djevojci nije vidio lice, nije zapravo znao ništa o njenom izgledu jer pred njim je u snu više stajala ideja nego nešto tjelesno.
Osjećaj je bio stvaran, učinio ga je sretnim i nikad ga nije zaboravio.
I ja sanjam iste uzorke mnogo puta.
Često ih zaboravim sve do sljedećeg puta kad ih opet sanjam. I onda ih opet zaboravim za dan-dva.
Ponekad sanjam pauke na istom dijelu dvorišta kroz koji moram proći i paučina se lijepi za moje lice.
Ili pak sanjam nekakav odvratni zoološki vrt s ogromnim kukcima koji šeću okolo slobodni i razvlače svoje kukuljice posvuda. Nekoliko puta (pa i sinoć) sanjala sam jednog dečka u kojeg sam bila zaljubljena u osnovnoj školi. Svaki put sanjam da smo na nekoj svečanoj prigodi. Prošli put je bila obljetnica osmoljetke, a sinoć njegov rođendan. Ošišao se odavno, ali još uvijek ga sanjam s onom njegovom gustom crnom kosom s velikim kovrčama. I uvijek nosim crnu samtenu kapu s malim šiltom.
Sinoć sam se sjetila nekih svojih snova.
I sama sam sanjala da sam se zaljubila. Isto kao i u tatinim snovima, ni ja ne mogu opisati kako je taj netko izgledao. Ali bio je drag. Nisam mu vidjela lice, ali znala sam da mi se nasmiješio. Nije se micao, no vidjela sam da me želi zagrliti. Boju kose ne mogu reći, ali znam da je bila mekana, iako ju nisam mogla dotaknuti.
Eto.
Mogla sam naslijediti talent za matematiku (al nisam, bog zna), fizički izgled, boju očiju, boju glasa...
Ali u naslijedstvo sam dobila način na koji sada oboje sanjamo.
Voljela bih i da moja djeca sanjaju tako.
Blagajnica hoće ići na… ma pizdu materinu bi na more, samo bi da joj šihta završi već jednom!!
Naslov sastavka: MOJ PRVI POSAO
Nazvaše me iz Kauflanda u petak, s ciljem da mijenjam ovaj vikend jednu njihovu blagajnicu. Ja sva sretna pojavila se s leptirićima u želucu u pola deset ujutro na pultu za informacije u Branimirovoj. Ženska mi je dala da se potpišem u nekakvu knjigu i uvalila mi je crvenu kutu. Zatim sam morala potražiti šeficu da mi objasni kako se radi na kasi.
Nije to komplicirano.
Ukoliko imaš vremena.
A NEMAŠ!
Stavili su me odmah na kasu.
Pet minuta prije glavne navale kupaca.
O jebote stresa… Milijun stvari, štono bi rekli- sto ljudi, sto ćudi, al velika većina nadrkani i u žurbi, plaćanje gotovinom, plaćanje karticama s pinom ili bez, a ja trebam na divovskom pakiranju wc-papira u trećini sekunde naći jedan jebeni mali barkod da ga provučem preko čitača (ručni, NARAVNO, nemaju). A taj čitač je sporiji od disleksične prababe s povezom preko očiju i hrpu kodova od pun kurac brojki utipkavala sam ručno jer jednostavno nije htio primiti. 
Pa onda kasa zašteka nekih pet puta dnevno. Pa zovi šeficu. Pa tip dođe i sere da mi je dao osamdeset a ne sedamdeset kuna i psuje i maše rukama. Pa jedan dovuče sto pedeset kila šećera i traži R1 račun.
KOJI KURAC JE R1 RAČUN?!? (pomislih)
I onda tip veli da je to prek firme.
Aha… Okee… A KAK SE TO RADI!?!? 
(nazvah šeficu)
Aukurac… sirota žena mora da sanja i mene i taj svoj prokleti bežični telefon koji ionako zapišti pet puta u dvije minute.
Prvi dan je bio jeeeebeno stresan.
Došla sam doma sva u šoku, guzica me boljela, leđa su me boljela, noge su mi bile utrnule, od stresa nisam mogla ni jesti, stalno mi je u ušima pištao onaj zvuk kad provučeš artikl preko čitača, bojala sam se da ću imati ogroman manjak u kasi i da će mi kuću i auto i roditelje zaplijeniti, a sam pogled na nešto što ima barkod tjerao me u plač. 
Spavala sam- vraga. Jedno tri sata s prekidima.
Drugi dan sam se prisilila doći.
Iz principa, jebem ja mater svima koji ne znaju kako je to na kasi raditi, pa se izdrkavaju na blagajnicama. 
I bilo je čist okej…
Ponovo je bio jedan tip koji se prvi dan ponio apsolutno odvratno i bahato. I opet je bio bahat, ali, kao, primijetio je da sam danas brža. I tako se on bahatio i busao u prsa sve dok mu na kraju nisam provukla karticu koju je čitač- ODBIO. Pa je tip tako zakočio moj red dok je trčao na bankomat u predvorju. 
IMA BOGA!
Hehehe…. Bar ovaj put nisam JA napravila gužvu.
E, da, i zakaj svi totalno popizde kad im odbije karticu?!?
Mislim, čak i kad imaju keš kod sebe, svaki put sam morala slušati zbilja raznolik vokabular narodnih izraza. Ako ništa drugo, moglo im se s usana pročitati.
Došla je i jedna ženska koja me prvi dan pitala šta se dobije ak čekaju dulje od pet minuta na kasi. Taj put joj nisam niš odgovorila, samo sam se nasmiješila jer mi je faaakat bilo neugodno, iako nije mislila biti zločesta.
Drugi dan je opet došla i pitala:
«I, kaj ak smo čekali dulje od pet minuta?»
A ja njoj:
«E, to onda znači da ste čekali na mojoj kasi!»
I nasmijale smo se obje.
Baš je bila draga, imala je obzira i nije se ljutila što sam spora.
Drugi dan sam radila malo duže jer nisu našli još jednu studenticu kao što su planirali, pa sam imala i pauzu. Upoznala sam se s par radnica i stvarno su simpatične. I jednog tipa sam upoznala, neki plavi… baš bi mu pasalo ime Janez (izgleda ko tipični Kranj… ovaaaaj… Slovenac ), al čist je ok tip. Nisam zapamtila kak se zbilja zove.
U pauzi sam još uvijek bila malo nervozna i nisam mogla niš jest, pa sam popila jednu kokakolu i kavu s aparata. Živio zdrav život! (koji jebeni oksimoron…)
Prvi dan sam imala manjak u kasi, ali nešto skroz malo. Rekla šefica da nije niš strašno, samo moram pazit ubuduće kad uzvraćam novce. Pa sam pazila. Još me nisu zvali, ni krivično gonili, pa je valjda drugi dan bilo u redu.
Sad čekam da vidim hoće li me opet trebati ovaj mjesec, pa krajem mjeseca idem u SC po ugovor.
Me very proud of myself (kakva god trapava i smotana da jesam)!
Ennio Morricone je polubog.
A ona ljudska polovica jebeno dobro radi glazbu za westerne.
Čitamo se večeras.
Italian girl (fumare?)
Eto, brižljivo njegujem teško stečenu reputaciju lijenog đubreta i novi post vezan uz ljetovanje stiže gotovo tjedan dana poslije. Dok se meni posloži…
Daklem- who's that girl?
To vam je jedno narodno dijete.
Narodna djeca inače nemaju gro kozmetike koju ne možete posložiti, već jednostavno pomesti rukom na pod kupaone i ustoličiti svoj neseser kad dođete kod nje. Al tako vam to u Italiji. Znate, tamo gdje se pozdravlja poljupcem u usta.
O čemu ova melje? 
Pa o tome kako je Barbara modificirala (navodno) talijanski pozdrav i prakticirala ga nekih sto pedeset puta dnevno sa isključivo jednom osobom (iako smo joj svi troje bili pri ruci). Okee… dobio je i Frojd ponudu da bude moderan dečko, ali sve mi se nekako čini da njegova perverzna narav ostaje na verbalizaciji… Modifikacija se sastoji u uporabi jezika. Ipak nismo konzerve (dobro, Frojd potvrđeno je, a meni nažalost nije bilo ponuđeno).
Općenito… gospojica je prilično modificirala sam pojam «narodnog djeteta» (osim toga što se razbaca k'o luđakinja na Lepu Brenu, Tešanj i Vucu, to je još prilično khmmm…izvorno? ).
- Narodno dijete danas više ne prdi. Ako mu se priprdi, stavit će pluteni čep
- Ako pluteni čep ispadne, a djetešce napravi darmar, pobije sve kukce u kvartu, počupa grmlje ispod balkona, napravi pukotinu na stropu dugu četiri i po metra i široku tri prsta, te oguli pola fasade, optužit će drugoga
- Taj netko drugi nije lud da prizna ako nije kriv, ali će ga kuriti doživotno (po mogućnosti u paru s nekim tko je možebitno također prdnuo otprilike istovremeno al' neće priznat' 
)
- Ne pije se vino, već likeri od višnje sa sokićem od višnje i kockicom leda
- Napije se nakon 0,00003 deci, otkažu joj motoričke funkcije, valja se po podu sobe i šalje sms-ove s nebuloznom interpunkcijom
- Ako ogladni ili ožedni, zatreptat će okicama u smjeru osobe muškog spola i zatražiti čokolino. Jebeš kuhanje i hodanje metar i pol do frižidera (to samo njoj uspijeva, ja sam od Frojda dobila džentlmenski odgovor «Puši k***c!», pa rekoh «Previsoka mi je to cijena za čašu Cedevite…»)
- E, da, ne zaboravimo- kako ćete znati da joj se zbilja jako sviđate? Pa ako ležite na plaži, a onda drži glavu u vašem krilu i odjednom osjetite da vas je krvnički ugrizla za nogu blizu strateški osjetljivog mjesta- smatrajte se srećkovićem. Đole zna. Vjerujem da mu suze još naviru kad se sjeti… Siroče.
- Narodno dijete više ne pjeva ništa od Škore, pa čak niti Mate Miše Kovača (čija morževska faca zijeva na vas, viseći na zidu jedine sobe u apartmanu), već je tu Rambo Amadeus i njegove apsolutno nediskutabilne umjetničke tvorevine poput «KPGS». Bog zna da to budi osjećaje. Očaja i želje za bijegom prvenstveno (ne znam kako kod vas, ali… 
).
- Dogovora se uvijek drži. Naravno, ako je dobila okladu...
A je li ona zaista još uvijek dijete?
Pa… zvanično nije.
Al' švercaj se dok možeš, ima i to svojih čari….
Isprike Pokislom Pjesniku...
..al ovo sam jednostavno morala staviti!
Aj sad vi koji me znate recite da me niste prepoznali u ovome...
Zena duboke i skrivene ljepote, magneticna, samopouzdana i ponosna. Samo jednu slabu tocku ima- zali sto nije bila rodena kao muskarac. Znam da ce neke sad imati smrknuto lice, ali pod tim mislim, da im se ne cini u redu biti zakinute za sve prilike i prednosti, te manje zabrana koje imaju muskarci (tako nekako misle i ovnice). Vec od prvih koraka kad joj ponude roza ili plave papucice, pametno ce izabrati roza, a pri tom ce ostaviti dojam da joj je to prirodeno. Ona zna iz svakog polozaja izvuci najbolje. Ali njena prava boja nije roza, nego vinsko crvena ili jos blize "boja trule visnje" (kako me ovo podsjeti na nekog). Ali njenu pravu boju cete otkriti prekasno, kad vec budete imao prilicno iskustva i onaj gorkasti ukus koji iskustvo ostavi.
Skorpionke preziru zene koje se pomire sa ulogom domacice, majke i supruge. Ta plutonovka ce kontrolirati partnera (cak vladati) ali ce izvesti takvu zenstvenu predstavu, da jadnicak nece imati pojma s kim se upustio, sve dok po zenidbi ne otrese rizu iz kose. Za razliku od ovnice, skorpionka ce dozvoliti da joj pripalite cigaretu dok vas ovija njen magneticni pogled i opojni parfem. Nikada nece partneru izjaviti ljubav. Priblizit ce mu se zamamno njisuci bokovima i dati mu na znanje sto ocekuje od njega, ali bez rijeci. Tako ona nikad nije u neugodnom polozaju, a vi cete biti sigurno. Njena privlacnost je u promuklom glasu i hipnotickom pogledu. Kod nje nema osvajanja na juris. Cak i kad si u ocima prepoznate da ste za biti skupa, ne ocekujte da je stvar gotova. Ne sapcite joj na uho praznoglave fraze koje druge zene obaraju s nogu, srest cete se s radarskim pogledom, koji "skida do gola". Preporuka dana- ne uvrijedite skorpionku, ako niste spremni na posljedice. Radije upitajte nekog tko je to prezivio vec, od price ce vam skociti kosa na glavi. Tu svoju osvetnicku narav skriva zavodljivom pojavom i andeoskim glasom. To upozorenje vrijedi za one koji ju pokusavaju podciniti ili zbrisati od nje (ne znam sto ju vise razbjesni). Pakleni psi joj nisu ravni kad izgubi kontrolu i pokaze zube. Tad je hladna i kljucala, zna mrziti kao zmija otrovnica i ljubiti tako da zaboravi sve na svijetu, divljati poput furije i saptati na uho kao sirena. Ali jedno je sigurno, nikad nije nesigurna i neodlucna.
Njene oci su poput uroka, od prvog pogleda prepozna pravog. Muskarci u susretu s njenim magicnim pogledom uvijek reagiraju na dva nacina: jedni ostanu paralizirani i ocarani i do kraja zivota se ne mogu otrgati tom isijavanju, drugi bjeze brzinom svjetlosti pred opasnoscu koju vide u tim ocima. Ali cemu bijeg? Zelite upoznati zivot? Ona ga dobro pozna i zeli vas nauciti.
Ne podnosi slabice, zeli ambiciozne muskarce koji joj mogu parirati i na koje se moze osloniti. Inteligencija je obavezna, ne podnosi prosjecnost i ako ste sreckovic oko koga se ona vrti, budite uvjereni u svoje sposobnosti. U njenom zivotu cete biti najvazniji cimbenik kojeg ce ona podupirati i ugadati mu na tisucu nacina. Strastvene su i vruce. Tocno je sto se sapuce o skorpionima, oni kipe od neobuzdane vatre koju pokriva ledena kora. Ali ta strast nije samo u partnerstvu izrazena. Ona ne zna nigdje i ni u cemu ostati hladna, bilo da se radi o filmu, knjizi, prijateljstvu: Ili strastveno ljubi ili divlje mrzi, nema ravnodusnosti. Ono sto u njoj ne pobuduje ili obozavanje ili srditost ce totalno ignorirati. Poslije oluje se primiri i opet je kontrolirana i hladna, tako da se pitate je li to ona ista zvjercica koja je par sati prije razbila pola tanjura u kuhinji. I nitko vam nece vjerovati kad mu kazete da ta mirna zenica ima karakter pozara u skladistu benzina, zato se ne tuzite prijateljima, nece shvatiti. Radije natjerajte sebe da mislite o njenim pozitivnim karakternim osobinama, barem toliko vremena dok vam kvrga na glavi ne splasne.
Po znacaju je nagnuta tamnoj strani zivota, koja na daleko odbija pretjeranu intimnost, kao mracni predmet zelja. Ona nema straha i rano ju baci u sjenovite vrtloge zivota iz kojih se zna izvuci bez posljedica i mrlja. Znaju izbjeci svaku sumnju u njih. Ako ih Pluton i povuce preduboko, one ce godinama patiti od kajanja, ali ce zahvaljujuci unutrasnjoj moci, poput Feniksa izrasti iz pepela. Bez obzira na njen mracan izgled, ljudi joj se rado povjeravaju, valjda naslucujuci da ona poznaje zivot i sa tamne skrivene strane. Tajne usisava u se i nikada ih ne otkriva. Ona sama je prepuna tajni koje su zakljucane i nikada cak ni vi s kojim ce podijeliti zivot nece imati ulaza u taj sobicak, na cijim vratima crvenim slovima pise: Ulaz strogo zabranjen!!!
Svom izabraniku je vjerna (ukoliko taj nije papuca). Malo je snobovska kod izbora partnera, prijatelja i poznanika. Bira ljude iz "visih slojeva" . One su izbirljive i bez milosti skartiraju sve nejake i mekane ljude. Zna pretjerati na svim podrucjima, u hrani picu, seksu, osveti, ljubavi.
Okultno ju privlaci i prije ili poslije se i upusti u proucavanje istog.
Njoj potpis kod maticara ne znaci skoro nista, ako vas voli ici ce protiv svih zakona i zivjeti s vama bez obzira na sva ogovaranja i probleme, jer pravila postavlja ona, a ne okolina. Te njihove izvanbracne zajednice odisu vecom naklonjenoscu i postovanjem nego vecina brakova koji opstaju samo zbog udobnosti i okoline. Ona razumije sto je postovanje i medusobna ljubav bez da bi ozakonila svoju vezu. Ona ima jak karakter, ali nikada nece samo svoju karijeru isticati, bez da bi se osvrnula na vasu. Sjest ce i dogovoriti se s vama i postaviti prioritete. Ocekivat ce od vas maksimum, pomoci ce vam u tome, ali nece vam oprostiti ako svoje mogucnosti ne iskoristite do krajnjih granica. Pokusa li se netko okoristiti na vas racun, vidjet ce sto znaci otrovni pravedni bijes skorpionke. Vasa zajednicka sreca ce joj uvijek biti na prvom mjestu. Stisnut ce zube i stoicki bez prenemaganja podnijeti crne dane kad naidu, ali ne budete li dostigao svoj vrhunac u karijeri nece izostati otrovne strelice na vas racun. Obozavaju svoj dom i drze ga urednim. Hrana ce na vrijeme biti na stolu (naravno kad je ona na redu da kuha), proljetno ciscenje ce obaviti s uzitkom (jer tad ce naici na zaboravljene drage sitnice, problem nastaje kad nade maramice umrljane ruzem koji nije njen) i sve ce biti pod njenom cvrstom kontrolom. Inace je sumnjicava osoba, ali kad nade predmet (kao ona nesretna maramica ili sumnjive poruke) koji potvrduje njene sumnje, tad se bolje naci sa bijesnim bikom u tijesnom boksu nego s skorpionkom u krugu promjera par kilometara. To da vi imate i te kako velike razloge da sumnjate u njenu vjernost, njoj ne znaci ama bas nista. Njen moto je-uzmi ili ostavi. Vjerojatno cete uzeti, jer nju je skoro nemoguce pustiti. Ako nista drugo, ostat cete zato sto bi vas do kraja zivota mucilo sjecanje na nju, pa se svatko radije prilagodi nego tuguje za izgubljenom prilikom. Shvatite da ste s neobicnom zenom, a svaka natprosjecnost ima svoju cijenu. Kako brzo procita lazljivce i prevrtljivce, muzu moze biti od koristi u karijeri. Slicnu sposobnost imaju ribe, ali su puno mekse pa se ne usude izreci svoju ocjenu.
Kod trosenja novca su nepredvidive. U odredenom periodu stede poput pravih cicija, da bi odjednom sve postavile na glavu i potrosile sve do zadnjeg novcica, i to uzivajuci pritom do kraja (zapravo one uvijek i u svemu ide do dna, pa jos malo i pogrebe po dnu za svaki slucaj). Kako naide. Ipak ona vise tezi ugledu nego novcu. Nece joj smetati da imate malu placu ako radite posao koji je cijenjen i ima mogucnost napretka. Za ugled i moc ce prilicno pretrpjeti, ali nece u nedogled zivjeti kao podstanar u jadnom i vlaznom stanu. Vasu ambicioznost pokusat ce probuditi sarkazmom, a ako ne uspije, zavlaci se u svoju mocvaru, naizgled pomirena sa sudbinom, a zapravo duboko razocarana i ogorcena iznutra. Ona je divlje ljubomorna, ali nju se ne smije sputavati. To je odlika i muskih i zenskih skorpiona, cuju samo svoj glas i jedini on se pika. Njeno zanimanje za suprotni spol je zavidno i donijet ce vam pokoju sijedu vlas. Svojom pojavom u prostoriji paralizira muski dio prisutnih, a vi cete morati mirno sve to promatrati. Rijetko se kad izrodi sto ozbiljno iz toga, ali ne zavidim vam na dusevnim mukama kroz koje cete proci. Ako se s njom sukobite, imajte na umu da sve sto dobije vraca dvostruko, ljubav i uvrede jednako. Slazite joj jednom, lagat ce vas godinama poslije, ako ju za kaznu ne poljubite za laku noc, ostat cete bez poljupca mjesec dana. Bude li vasa majcica kritizirala njeno kuharsko umijece, pocekat ce par godina da ju pozove na rucak. Oprostit ce vam ako ju nenamjerno ranite, ali za kaznene bodove dobit cete crveni karton i razbijeno koljeno. Kako je osvetoljubiva i pamti zlo koje joj nanesu drugi, jos vise pamti dobrotu i uvijek ju vrati duplo.
Djeca ce prema njoj osjecati duboku privrzenost, ali ce se malo i bojati mamice. Kako ona poznaje ljudsku psihu, izvuci ce iz svoje djece najbolje karakterne crte i pazljivo ih njegovati, davati zastitu i podrsku. Naucit ce ih kako rjesavati probleme vlastitim snagama, kako izdrzati.
Naravno, bit ce subjektivna do njihovih mana, a ni u snu nece dozvoliti suprugu da bi ih fizicki kaznjavao, ona da, ali njemu neka to ne pada na pamet.
Zivjeti s njom je kao da zivite s vulkanom koji je tik pred erupcijom. Nije za muskarca koji zeli pokornu i mekanu zenicu. Zato oni koji se usude koracati rame uz rame s skorpionkom znaju zasto ce podnositi njen otrov i vatreni temperament. Imat ce u paketu zenu, ljubavnicu, kuharicu, poslovnog partnera i jos pokoju tajnu koju mozda i otkriju u zajednickom zivotu, koji btw nikad nece biti dosadan.
Meni stvarno više nije jasno...
Jel' u današnje vrijeme obećanje više i nije obećanje?
*sliježe ramenima*
obećanje ludom radovanje
Moj genijalni plan da barem jednom ovog ljeta zaspim prije dva ujutro, čini se, ostat će samo još jedna luda misao u mojoj zbrčkanoj glavi.
"Ti previše razmišljaš."
Znate koliko često to čujem?
Prečesto.
Ne znam kako da to podijelim ovdje, a imam potrebu istresti to iz sebe.
Ljudski je, zar ne?
Kako da kažem?
Ja, eto, volim. Već duže vrijeme i to nije glupost.
Nisam ni znala da je tako, ali s vremenom na vidjelo izađe štošta.
I sada kako stvari stoje, osjećam se zbunjeno.
Želim, zaista žarko želim da je istina ono što mi govori.
Ali nakon svih riječi, bez mnogo djela... preplavila me tuga.
Nedostaje mi.
A sve zbog nekog "ćefa".
Bolno.
Željela bih poljupce. I njegovu ruku na mom obrazu.
Da sjedimo ispod nekog drveta u parku, pijemo pivo i jedemo perece.
Zašto ne?
Naslonila bih glavu na njegovo rame i pustila da moja kosa pada niz njegova prsa. Pričali bismo totalne gluposti bez glave i repa i mislili samo o tome kako nam je lijepo.
Bože...
... samoća je tako ružna zvijer.
Fina puca iliti «Kiki, if you please»
«Aj' pogodi tko je jučer ovuda hodao u mojim natikačicama na petu i u mojoj suknji?!?» pitala me Barbara sa eufor(n)ičnim pogledom u očima dok smo ona, Đorđe, Mislav i ja išli sa stanice prema njenom apartmanu koji se nalazi u neurbanom dodatku Pripizdine Gornje i to na finoj, vijugavoj uzbrdici na kojoj se Mislav nekoliko puta strmopizdio (zanimljivo, nijednom u visokim petama… hmm…).
«Pa tko?» (*zbunj*)
I ova pogleda u pravcu Misl… pardon- Kiki.
O, jebemti…
Veli da su mu čak i zviždali iako osobno mislim da se kod njega ne mo'š zajebat' ni uz minimalnu rasvjetu (hint: kupaona «after him» izgleda k'o zvjerinjak ). Pa sad ti reci da na more ne dolaze totalno zagorjeli i nadasve očajni mužjaci.
Bio je Mislav u pravu. Rupa je rupa, koliko god to plašilo sirotog Đorđa koji je prvu noć spavao pored njega.
Nakon toga je pokazivao tendenciju čak i da se popne na zid, samo da mu guzica bude zaštićena od neželjenih nasrtaja. Najzgodnije mu je bilo držati se za poster Mate Miše Kovača iznad «mog» kauča za spavanje. Naime, korova se teško rješava, pa nije bilo straha da će otpasti i otkotrljati se preko mene ravno u vučju jamu. 
Osim što je cijelo vrijeme pokazivao velik entuzijazam u naobrazbi dječaka, Kiki je također zagovornik nudizma. Tako ste mogli gledati trke na sto metara po vodi u disciplini bez grudnjaka ili bez gaća (jedna od kombinacija) u kojima je redovito pobjeđivala ona strana koja je dotični odjevni predmet držala u ruci, bježala i manijakalno se cerila.
Barbarabarbara… tak' ti i treba kad ideš nekome svlačiti kupaće u vodi a tvoje vlastite nisu pošteno zavezane/začvorane/zalemljene. Bajdvej, pala je i oklada, al' se nešto slabo sjećam da je ispunjen dogovor, jelte… A ja sam sjekla, pa me pritišće pravna odgovornost.
Da rezimiramo, ako idete s njim na ljetovanje, budite spremni da će cijelo vrijeme pjevati (i falšati), šetati u gaćama po stanu, pametovati, dijeliti nutricionističke savjete do besvijesti, kekse nazivati ugljikohidratima kao da je to nešto smrtonosno, a zatim spohati kruh za doručak ili jednostavno otići po četiri masna bureka.
Dušo draga, jebali te nutricionistički savjeti.
Dobila sam na kilaži od njih unatoč plivanju i šetanju, toliko o tome.
Ali, hej, nisam mislila da ću ikad probati pohane patlidžane i da će mi se svidjeti. 
Svaka čast, ped… ovaj… majstore.
Ako ti nešto ide, onda je to kuhanje.
Živijo mi ti. 
PS.- došao je na ideju da me vuče do otočića (tako da sam ga primila za ramena) s obzirom da ne mogu plivati i ne preostaje mi drugo nego brčkati se u plićaku. I za to mu puno, puno hvala! 
U prolazu...
Eto, spremam se, nakon boktepitaj koliko vremena, izvući knjige iz prašine i početi sa pranjem mozga za jesen. U međuvremenu pripremam postove, tako da će večeras stići prvi. Jedna osoba, jedan post. I možda još koji zaključni. Pere mene ovisnost o pisanju.
Henivej... htjedoh se, ako ništa drugo, pohvaliti (prvenstveno Milošu ) da sam po prvi put u životu jela Plazma kekse koje je Đorđe doteglio na more za svoju finu vojvođansku pozadinu.
(nisam našla bolju sliku, al na omotu se vidi da je mala žestoko našminkana . mislim... kome oni to misle prodavati?!? )
"Ej, zdravo, ovde Đorđe- Barbarin drugar..."
Kad je to izgovorio s njenog mobitela, mislila sam da je kučka platila nekome da me zajebava dok se vozim u busu. Bila sam pospana, ošamućena i negdje nadomak Rijeke. Nekoliko stoljeća mi je trebalo da pohvatam konce i prihvatim činjenicu da netko sa mnom zbilja priča ekavicom i da se raspituju kad ću napokon stići.
Zvučao je lalinski, ne onako hladno kako pričaju u Beogradu.
Tako sam upoznala i jednog "agresora", k'o stvorenog za Barbaru (zna Barek, kurva stara, jel' tak'?).
Ratna sjekira između mene i Barbare je zakopana; prilično duboko, ako smijem primijetiti. Na njenu inicijativu i objeručke prihvaćeno s moje strane. Nisam đubre. Samo sam previše naučila o tome kako je biti usamljen i protiv svih da bih i dalje dopuštala da se iza mene ili bilo kog drugog ruše mostovi, pogotovo ako mislim da vrijedi nositi cigle da bi ih se popravilo. Uostalom, ne nosim ih sama (to se podrazumijeva).
Pisat ću o svemu što je na moru bilo narednih par dana.
Jedan post je premalo, sudeći po urnebesu u mojoj glavi zbog kojeg je moja stara danas u trgovini totalno popizdila i rekla da uopće nisam prisutna. Kao da je meni sad do gledanja koji keksi su jeftiniji i razmišljanja dal' da uzmemo kolica u Kauflandu ili ne.
Eto, toliko od mene do sutra il' najkasnije prekosutra.
Baterije možda jesu pune, ali stvaaarno se moram prešaltati na zagrebački mod da bih bila u uporabnom stanju.
Pakujem se...
... a sutra u 11:00 krećem s autobusnog na morje, na morje, na moooorjee...
Pozdravljam vas sve puno i čitamo se opet za cca tjedan dana, možda malo manje, možda malo više. Ovisi kad ću konačno dopizdit frendici koja očekuje da ću joj pomoć u dvorenju još dvoje koje je pozvala (sirotica ne shvaća da će i mene dvoriti, ali, hej, imam povratnu kartu, stigne me šutnut natrag...)
I još nadodajem da ostavljam moderatora...
Upoznajte Zliviju:
- ako budete dobri i ne-spamerski raspoloženi izgledat će ovako: 
- no... ukoliko bude spamanja i zajebavanja van granica dobrog ukusa očekujte ovo: 
Nadalje, ako budete jako, jako zločesti, saznat će gdje živite, izbušit će vam gume na biciklu i skinuti felge s auta, obrijat će vam psa i ofarbati ga u ljubičasto sa zelenim prugama, podići vaše dijete iz vrtića, odvesti ga u striptiz bar, platiti mu alkoholno piće i ostaviti ga tamo da se zabavlja.
Da, da... to vam je vaša i naša Zlivija... sunce mamino i ponos Gremlinov.
Aloha! .
Hiijeeeboteee...
čini se da ću ja ostat luda jedno duže vrijeme... al bar ću bit dobro raspoložena!
ehmm... da...
još mi nitko nije pjesmu napisao.
nisi
vrijedan suza
no, svejedno... nebo je puno
sanjala sam opet noćas
da si isplakao svoje noćne more na mom ramenu
natopio moju kosu mukom
prenio mi svoju samoću
nije vrijedilo
Time ... to die."
Vidio sam stvari koje vi ljudi ne biste vjerovali.
Ratni brodovi u plamenu u sazviježđu Oriona.
Gledao sam c-zrake... kako svjetlucaju u mraku blizu Tanhauserovih vrata.
Svi ti... trenutci bit će izgubljeni... u vremenu, kao suze... na kiši.
Vrijeme je... za umiranje.
Toliko za danas.
Riječi je malo.
Nisu čak niti moje.
Ali lijepe su.
Moje isprike za ova sra** s blogom.
Malo prčkam po dizajnu jerbo je Pretila nedostupna da mi pomogne.
Update: Takoc! Kak vam se čini?
Simon i Garfunkel... majstori glazbe.
Ujedno i moj prvi odmak od pop-štanceraja u osnovnoj školi.
Divim se čovjeku koji je u stanju smisliti ovakve stihove. 
In a deep and dark december;
I am alone,
Gazing from my window to the streets below
On a freshly fallen silent shroud of snow.
I am a rock,
I am an island.
Ive built walls,
A fortress deep and mighty,
That none may penetrate.
I have no need of friendship; friendship causes pain.
Its laughter and its loving I disdain.
I am a rock,
I am an island.
Dont talk of love,
But Ive heard the words before;
Its sleeping in my memory.
I wont disturb the slumber of feelings that have died.
If I never loved I never would have cried.
I am a rock,
I am an island.
I have my books
And my poetry to protect me;
I am shielded in my armor,
Hiding in my room, safe within my womb.
I touch no one and no one touches me.
I am a rock,
I am an island.
And a rock feels no pain;
And an island never cries
Much better! 03.08.2006. u 17:52 | 1 Komentara | Print | # | ^
Završila sam popodnevnu turu kućanskih poslova. Suđe oprano, veš raširen. Dnevna soba doduše izgleda malo razbarušeno, ali to ću srediti prije nego odem s bakom u bolnicu vidjeti Ivu.
Zvala sam jednu firmu zbog posla, ali ne primaju na kraće vrijeme. Ovog ljeta, čini se, od posla ništa. Poslije toga nazvao me prijatelj i ispitivao gluposti. Ali dobrodošlo mi je to. Isto kao što bi mi dobro došla kada puna tople vode i pola litre dječjeg šampona od kamilice. Lijepo bi bilo i da imam pri ruci neku prijateljicu da popričamo uz kavu. Kandidatkinje koje se ne valjuškaju na plaži mameći napušene Čehe nek se jave...
Tmurne misli kao ove od sinoć uvijek izmore. I ne mogu reći da sam danas sretna jer nisu ništa manje istinite nego što su sinoć bile. Osjećam se potpuno iscrpljeno i apatično. a neki nagovještaj potencijalne sreće tek tinja duboko u šupljini između moje kičme i rebara i čeka "jump start" da ga pokrene.
U ponedjeljak idem na more kod frendice. Ulažem svoje nade u to da će me oraspoložiti malo sunca i mora i društva, ali opet... ne. Neće to mnogo promijeniti.
Gladan čovjek ostaje gladan, koliko god vode popio.
Rocinante i njegov princ…
Stara fraza: Svaka djevojka čeka svog princa na bijelom konju.
Čeka nekog gospodina bez mrlje na karakteru i ovratniku, visokog, naočitog, širokih ramena, bijelog osmjeha i komunikativnog u društvu i štajasveznam.
Ali sve mi se više čini da nije toliko poanta u čekanju princa, koliko u tome da se svaka djevojka, pa čak i odrasla žena još od dana kad je bila bucmasto derište u zelenim samt-tregericama želi osjećati kao princeza.
Htjeli mi to sebi priznati ili ne, ima dana kad odustajemo od boljitka. Prestajemo se nadati realno nekoj promjeni jer shvaćamo da je nemoguće pobjeći od realnog stanja.
Ne mogu se odvojiti od blijede cure raščupane kose i trapavih pokreta, koju vidim svako jutro, podne i večer, u kojem god ogledalu se pogledala. Niti ne pokušavam to, već dugo.
Inače sam romantična osoba i padam na holivudska sranja. Ali u neku ruku često me i povrijede. Pozitivci su redovito lijepi i bez mane, a ako imaju neku manu, onda su to nečiji sidekickovi. Dragi i simpatični, ali gotovo aseksualni. Ili nesretno zaljubljeni, ali u konačnici filma režisera, druge likove i na kraju krajeva i samu publiku najiskrenije zaboli ona stvar za to.
O ovome sam razmišljala godinama, sve otkad sam postala svjesna toga kako se ljudi privlače i kako stvaraju veze i vezice, ali nisam znala uobličiti. Nisam znala kako da to približim ljudima.
U neku ruku jest logično i evolucijski opravdano da ljudi tako razmišljaju, ali u zadnje vrijeme se toliko opiremo nagonima i trčimo ispred njih, da još više upada u oči kada u nekim stvarima djelujemo kao životinje. Ne u pogrdnom smislu, već jednostavno tako. Selekcijski.
Kako spriječiti da se jedinke s nedostacima razmnožavaju i njihov genetski materijal širi u populaciji, te ju tako dovodi do slabljenja i istrebljenja?
Jedan od suptilnih podsvjesnih mehanizama koji ljudska vrsta posjeduje je taj da osobu s nedostatkom doživljava na bratsko-sestrinski način. Čak i ako nisu pretjerano bliski.
Drugi mehanizam, čijeg efekta su ljudi rijetko svjesni ukoliko im netko ne svrne pažnju na to, jest to da se osobe koje su drukčije zaista i doživljava kao DRUKČIJE. I to u tolikoj mjeri da se prema njima gradi drukčiji odnos koji često završava u slijepoj ulici jer, vjerovali ili ne, i drukčiji ljudi imaju prilično sličan način razmišljanja, a bogami i emocije. Ne zahtijevaju poseban tretman. Dapače.
O osjećaju fizičke i seksualne privlačnosti sa strane «njih» da i ne pričamo. Velik broj ljudi odbija uopće razmišljati o tome i ponaša se kao da ta potreba ne postoji. Kao da zadobivši ožiljke po licu nakon nesreće ili nakon amputacije dijela tijela gubiš sposobnost osjećati privlačnost ili biti privlačan nekome tko nema perverznih sklonosti. A ako si još k tome rođen s manom, to je nekima ravno tome da si se rodio bez genitalija.
Da li si neka osoba truda da razmisli o tome, često će tom pitanju pristupiti sa čuđenjem, pitanje će biti poluretoričko, odgovor uskraćen, a kontemplacija kratka. Kikiriki… zanimacija… a zanimljivo je i to da se od osoba koje izgledaju "normalno", ali imaju mentalnu retardaciju očekuje neki prosječan pogled na seksualnost i preuzimanje makar jednostavnijih uloga, iako je kod gotovo svih prisutan veliki deficit u shvaćanju seksualnog ponašanja, privlačnosti i pravila.
Efekti tih mehanizama nisu proporcionalni nedostatku, već je učinak često gotovo maksimalan. Kao da si naša podsvijest ne dopušta greške.
Oni bivaju prosijavani kroz fino sito bez opravdanog kriterija osim slobodnog izbora drugog čovjeka da bude izbirljiv.
I tako to funkcionira… žao mi je curice. Ti si samo sidekick.
Ne, to nije ptica, to nije avion, to nije vojak Švejk...
... on je Baldrick!
Oke, oke, gimme a break, nisam fotokopirka da ga mogu savršeno preslikat...
Dragi moji...
... svi koji ste tužni, usamljeni i pred visokim zidom... Ove dvije pjesme su se često znale vrtjeti kod mene na repeatu.
Everybody Hurts
R.E.M.
When the day is long and the night, the night is yours alone,
When you're sure you've had enough of this life, well hang on
Don't let yourself go, 'cause everybody cries and everybody hurts sometimes
Sometimes everything is wrong. Now it's time to sing along
When your day is night alone, (hold on, hold on)
If you feel like letting go, (hold on)
When you think you've had too much of this life, well hang on
'Cause everybody hurts. Take comfort in your friends
Everybody hurts. Don't throw your hand. Oh, no. Don't throw your hand
If you feel like you're alone, no, no, no, you are not alone
If you're on your own in this life, the days and nights are long,
When you think you've had too much of this life to hang on
Well, everybody hurts sometimes,
Everybody cries. And everybody hurts sometimes
And everybody hurts sometimes. So, hold on, hold on
Hold on, hold on, hold on, hold on, hold on, hold on
Everybody hurts. You are not alone
ABBA
I have a dream, a song to sing
To help me cope with anything
If you see the wonder of a fairy tale
You can take the future even if you fail
I believe in angels
Something good in everything I see
I believe in angels
When I know the time is right for me
Ill cross the stream - I have a dream
I have a dream, a fantasy
To help me through reality
And my destination makes it worth the while
Pushing through the darkness still another mile
I believe in angels
Something good in everything I see
I believe in angels
When I know the time is right for me
Ill cross the stream - I have a dream
Ill cross the stream - I have a dream
I have a dream, a song to sing
To help me cope with anything
If you see the wonder of a fairy tale
You can take the future even if you fail
I believe in angels
Something good in everything I see
I believe in angels
When I know the time is right for me
Ill cross the stream - I have a dream
Ill cross the stream - I have
Mene ljutnja prema tebi prođe kao rukom odnesena...
Možda jednom, kad dođu ljepši dani... neću te zaboraviti.
A dotad- lolim jako, jako...
