Fina puca iliti «Kiki, if you please»
«Aj' pogodi tko je jučer ovuda hodao u mojim natikačicama na petu i u mojoj suknji?!?» pitala me Barbara sa eufor(n)ičnim pogledom u očima dok smo ona, Đorđe, Mislav i ja išli sa stanice prema njenom apartmanu koji se nalazi u neurbanom dodatku Pripizdine Gornje i to na finoj, vijugavoj uzbrdici na kojoj se Mislav nekoliko puta strmopizdio (zanimljivo, nijednom u visokim petama… hmm…).
«Pa tko?» (*zbunj*)
I ova pogleda u pravcu Misl… pardon- Kiki.
O, jebemti…
Veli da su mu čak i zviždali iako osobno mislim da se kod njega ne mo'š zajebat' ni uz minimalnu rasvjetu (hint: kupaona «after him» izgleda k'o zvjerinjak 
). Pa sad ti reci da na more ne dolaze totalno zagorjeli i nadasve očajni mužjaci.
Bio je Mislav u pravu. Rupa je rupa, koliko god to plašilo sirotog Đorđa koji je prvu noć spavao pored njega.
Nakon toga je pokazivao tendenciju čak i da se popne na zid, samo da mu guzica bude zaštićena od neželjenih nasrtaja. Najzgodnije mu je bilo držati se za poster Mate Miše Kovača iznad «mog» kauča za spavanje. Naime, korova se teško rješava, pa nije bilo straha da će otpasti i otkotrljati se preko mene ravno u vučju jamu. 
Osim što je cijelo vrijeme pokazivao velik entuzijazam u naobrazbi dječaka, Kiki je također zagovornik nudizma. Tako ste mogli gledati trke na sto metara po vodi u disciplini bez grudnjaka ili bez gaća (jedna od kombinacija) u kojima je redovito pobjeđivala ona strana koja je dotični odjevni predmet držala u ruci, bježala i manijakalno se cerila.
Barbarabarbara… tak' ti i treba kad ideš nekome svlačiti kupaće u vodi a tvoje vlastite nisu pošteno zavezane/začvorane/zalemljene. Bajdvej, pala je i oklada, al' se nešto slabo sjećam da je ispunjen dogovor, jelte… A ja sam sjekla, pa me pritišće pravna odgovornost.
Da rezimiramo, ako idete s njim na ljetovanje, budite spremni da će cijelo vrijeme pjevati (i falšati), šetati u gaćama po stanu, pametovati, dijeliti nutricionističke savjete do besvijesti, kekse nazivati ugljikohidratima kao da je to nešto smrtonosno, a zatim spohati kruh za doručak ili jednostavno otići po četiri masna bureka.
Dušo draga, jebali te nutricionistički savjeti.
Dobila sam na kilaži od njih unatoč plivanju i šetanju, toliko o tome.
Ali, hej, nisam mislila da ću ikad probati pohane patlidžane i da će mi se svidjeti. 
Svaka čast, ped… ovaj… majstore. 
Ako ti nešto ide, onda je to kuhanje.
Živijo mi ti. 
PS.- došao je na ideju da me vuče do otočića (tako da sam ga primila za ramena) s obzirom da ne mogu plivati i ne preostaje mi drugo nego brčkati se u plićaku. I za to mu puno, puno hvala! 
