Sutra imam zadnje predavanje u ovom semestru i nekako mi je drago što je to baš ono na koje najradije idem i jedino na kojem sam se apsolutno svaki put pojavila. Svaki put dođem i upijam svaku riječ ko tele, a nemam ni dvije natuknice bilješki. Ponašam se k'o zaljubljena školarka... šta'š...
Al nije riječ o profesoru kao XY, već o njemu kao stručnjaku koji nekog kurca čak i zna o primjeni velebajnog Znanja kojemu se ovi naši na odsjeku klanjaju, a bome zna i o svom predmetu (psihopatologija), što se za neke također ne može baš reći. To me oduševljava toliko da sam ulovila priliku kad se pružila i počela volontirati na Rebru, ako se to tako može nazvati. Osebujan čovjek vodi taj projekt i nitko zapravo ne shvaća njegove namjere, ali čini se da se on iznimno i vrlo zabavlja. 
No, sve u svemu, praktično iskustvo je neupitno.
Dobro će mi doći dan-dva odmora. Mrzim zadnja dva tjedna predavanja. Osjećam se kao da se priličan broj ljudi s kojima moram raditi seminare jednostavno zakačio sajlom meni za vrat i šlepa se bez imalo srama dok ja u licu mijenjam boje od zelene do ljubičaste.
U čitavoj toj situaciji izgledam ko stara baba sa hodalicom kojoj su na čuvanje ostavili vrtićku grupu s ADHD-om. Najradije bih sjela na parket i naglas tulila dok ne dehidriram, iako je praktički već sve gotovo i (relativno) dobro riješeno.
I tisuće vala da načine ljudi
Onima što ostaju ostavljam vlasi sijede
Sva podneva sa dosadom, sve utorke i srijede
Hej, hej prođe ovaj dan, prođe ovaj dan, dan kao san
I čekam iskre jutra, plamenom da osvanu
I odjek svojih koraka u novome danu
Al' voljenoj ću reći, ako još za me mari
Da nisam više onaj, onaj dokonik stari
Ajmo opet u Močvaru...
Ajmo pit u parku dok nam se guzice ne smrznu...
Ajmo na klizanje, u kino... ajmo u Boogaloo na stand-up... ajmo... ajmo...
PS.- U srijedu, prije volontiranja, ušla sam u bolnički wc i zatekla školjku tako zasranu da je moje najiskrenije iznenađenje bilo jače od gađenja. Kako nekome može uspjeti da zasere otklopljeni poklopac školjke DO POLOVICE?!? Čime su TEBE klistirali, čovječe?!? Šmrkom za pranje asfalta?
24.01.2008. u 21:24 | 6 Komentara | Print | # | ^
Još nisu dodali kategoriju "Ljubav"
Počelo je počelo...
Nisu još ispitni rokovi, ali nas lagano jebuckaju... onak, čist da se naviknemo. Apsolutno nisam raspoložena za to da glumim nadobudnu tajnicu ili da sjedim za knjigom dok mi stolac ne ostavi trajni otisak na guzici.
Frustrira me to što nije baš da sam maksimalno produktivna kad ostajem kod kuće umjesto da se zabavljam, ali ako odem nekamo, žderem se oko obaveza koje se množe na dvoznamenkastu potenciju ako se stvarno dobro provedem.
Osim toga, vlada neka epidemija pa svi hropću, idu okolo na sve četiri i imaju temperaturu tako da im oči svijetle u mraku. Osjećam se ko lik iz Resident Evila kad god dođem na faks. Sami zombiji oko mene... ne usudim se ući u lift s nekim. Pogotovo ako ga poznajem. Ti prvi podivljaju.
Nisam dugo ništa pisala jer mi se jednostavno nije dalo.
Ni sad mi se više ne da.
Nedjelje su mi nekad imale smisao.
Curo, izbit ćeš sisom nekome oko ako remenčići popuste...
...pjevanje manje važno, budući da nemate drugog izbora nego da razvijete vrlo brzo nekakav obrambeni mehanizam.
Iskreno, Sandra Dabo mi je neusporedivo veća faca od nje jer su joj tekstovi, ako ništa, pun k***c originalniji.
)