Počelo je počelo...
Nisu još ispitni rokovi, ali nas lagano jebuckaju... onak, čist da se naviknemo. Apsolutno nisam raspoložena za to da glumim nadobudnu tajnicu ili da sjedim za knjigom dok mi stolac ne ostavi trajni otisak na guzici.
Frustrira me to što nije baš da sam maksimalno produktivna kad ostajem kod kuće umjesto da se zabavljam, ali ako odem nekamo, žderem se oko obaveza koje se množe na dvoznamenkastu potenciju ako se stvarno dobro provedem.
Osim toga, vlada neka epidemija pa svi hropću, idu okolo na sve četiri i imaju temperaturu tako da im oči svijetle u mraku. Osjećam se ko lik iz Resident Evila kad god dođem na faks. Sami zombiji oko mene... ne usudim se ući u lift s nekim. Pogotovo ako ga poznajem. Ti prvi podivljaju.
Nisam dugo ništa pisala jer mi se jednostavno nije dalo.
Ni sad mi se više ne da.
Nedjelje su mi nekad imale smisao.
Post je objavljen 13.01.2008. u 21:21 sati.