Bjork, or how to scare the shi* out of your precious youngster
17.04.2008. u 19:02 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
Sanjala sam nečiju iznajmljenu, ofucanu studentsku sobicu, u kutu peć na drva, a na krevetu sjedimo Borut Mihalić i ja, pijemo čaj, jedemo kekse i pričamo dogodovštine iz svijeta jet-seta.
Zašto ja sanjam da provodim ugodno vrijeme s čovjekom koji mi ćaća može biti, a još k tome izgleda ko feminizirani hibrid četnika i doktora medicine?
A nakon toga sam još sanjala da se vraćam s mora u autu koji je totalno zasran jer je bio mudro parkiran u nekom seoskom dvorištu s kokošima.
Mda, valjda bolje i to nego da me nesanica jebe do te mjere da samoubojstvo počnem smatrati sasvim pristojinim sredstvom za uspavljivanje.
PS- Nazvala bih nezdravim kad netko smatra da sve ono što nema, nema zato jer nije zaslužio.
THIS BEATS DYLAN ANY TIME
:vriiiišt: 
Trenutačno sjedim za stolom, gledam papire iz neeksperimentalne i oni gledaju mene.
Sutra ujutro je kolokvij a meni je pun kurac učenja bio još u četvrtak, dok sam kopirala bilješke.
Slušam Alanis Morissette i Manu Chaoa i apsolutno nemam namjeru naučiti više od onoga što mi treba da ne moram na ispit. Dakle, ako nastavim oko 18:00, bit će taman (oće k***c, al to se ja tješim).
Unatoč ovakvim predmetima, koje su očito izmislili jer je profesor koji to mora predavati nešto gadno zajebo, pa je bilo ili to ili Goli otok, ovaj semestar mi je prilično dobar. Od rasporeda mi je jedino srijeda nebulozna (rupa od 5 sati), ali to sam si sama napravila jer je popodne jedan predmet koji sam toliko htjela slušati da su mogli staviti termin u tri ujutro. Tako da nije bed. A i petak mi je slobodan, pa imam produženi vikend.
Upravo je počeo svirati Black Eyed Peas.
Zašto ja na playlisti imam Black Eyed Peas?
Još samo fali da odnekud iskoči The Kelly Family.
Ono što sam imala želju podijeliti sa sva svoja dva i pol anonimna čitatelja jest da od prije tjedan i pol imam cimera. Udomila sam ga nakon što je prethodna vlasnica rekla da će ga dati frendu koji ima pitona (zmiju, bolesnici), pa, ono, samo bez pritiska…
Koliko sam shvatila, to čudo ima oko godinu dana. I nenormalno voli kikiriki i burek.
Na ideju da imam štakora stara bi još prije mjesec dana bila sposobna prijetiti hladnim oružjem, korozivnim sredstvima i samoubilačkim napadima, ali nakon useljenja već je do kraja večeri dolazila živini dati ostatke od čišćenja povrća. Drugi dan sam ju morala spriječiti da mu da čokoladu, od toga podivlja (ne stara, nego štakor… ona je stalno takva). Još samo fali da bude hiperaktivan i ronda po kavezu cijelu noć. Mislim, svaka čast staroj što ima i ljudsku stranu, ali što je previše- previše je.
Danas je uletila u sobu, pogledala u kavez i pitala: «Di je Ciki? Jel spava? Jel crko? A, ne, mrda brkovima...»
That woman has issues.
Još mu nisam dala ime i, ako baš ne bude prijeke potrebe (ako nedobog odemo veterinaru), ni neću. Osim ako ne smislim nešto lijepo i manje ponižavajuće od «Ciki».
Kad se useljavao, nosila sam ga preko čitavog grada, u tramvaju i busu. Stavila sam njega u kutiju za cipele i to, zajedno sa svom opremom, u kavez. Ljudi vidjeli gajbu i automatski pomisle da imam slatkog, malog, flafi hrčka. A ja mudro šutim da ne najebemo. Da sam pustila štakora van iz kutije da ga vide, kamenovale bi miroševačke babe i njega i mene.
Prethodna vlasnica nije se baš pretjerano bavila njime, pa je malo asocijalan. Ipak, hoće jesti iz ruke, njuška mi prste, ako imam široke rukave, zavuče se unutra. I jednom me ugrizao za nos. Ali ne jako. Malo radi scene kad čistim kavez, ali oprašta ako mu dam pseći kolačić poslije toga.
Ono što me obara s nogu je kad se izvali u piljevini u kavezu, pa ga češkam po leđima, a on počne zijevati, protezati šapice, sklapati okice i škrgutati zubićima. To škrgutanje je inače ekvivalent mačjem predenju (pregledala sam valjda deset različitih foruma o ljubimcima i to je pisalo). Raznježila sam se ko zadnja retarduša i nema jebene šanse da mi netko tu živinu oduzme taman i da pobjegne i pregrize sve kablove u kući. Reći ću starcima da sam ja. Ono, ulovio me PMS, cravings 'n' stuff… a nije bilo kekasa.
Sanjala sam da sam se tako zgazila na nekom tulumu da sam ujutro u nepoznatoj kući na kruh istisnula kaladont umjesto paštete u tubi, skužila zabunu, pa strugala kaladont da mogu namazati paštetu jer je to bio zadnji komad kruha, a ja gladna.
A to čak nije ni onaj bizarni dio priče. 
)