Završila sam popodnevnu turu kućanskih poslova. Suđe oprano, veš raširen. Dnevna soba doduše izgleda malo razbarušeno, ali to ću srediti prije nego odem s bakom u bolnicu vidjeti Ivu.
Zvala sam jednu firmu zbog posla, ali ne primaju na kraće vrijeme. Ovog ljeta, čini se, od posla ništa. Poslije toga nazvao me prijatelj i ispitivao gluposti. Ali dobrodošlo mi je to. Isto kao što bi mi dobro došla kada puna tople vode i pola litre dječjeg šampona od kamilice. Lijepo bi bilo i da imam pri ruci neku prijateljicu da popričamo uz kavu. Kandidatkinje koje se ne valjuškaju na plaži mameći napušene Čehe nek se jave...
Tmurne misli kao ove od sinoć uvijek izmore. I ne mogu reći da sam danas sretna jer nisu ništa manje istinite nego što su sinoć bile. Osjećam se potpuno iscrpljeno i apatično. a neki nagovještaj potencijalne sreće tek tinja duboko u šupljini između moje kičme i rebara i čeka "jump start" da ga pokrene.
U ponedjeljak idem na more kod frendice. Ulažem svoje nade u to da će me oraspoložiti malo sunca i mora i društva, ali opet... ne. Neće to mnogo promijeniti.
Gladan čovjek ostaje gladan, koliko god vode popio.
Post je objavljen 03.08.2006. u 14:37 sati.