novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

23

sub

09/17

smisao

divljesrce.blog.hr



Vidim da bi odustao.
Priđi.
Šapnut ću ti Tajnu
koju znam već vijekovima
i tiho odam
samo kada čovjek zatvori srce pred ljudima.
Oni budu najvelikodušniji
kada dijele bedastoće, nesigurnosti i lažno znanje.
Najglasniji su kad se boje.
Smješkaju se kada gube.
Kriju slabost ispod grubosti.
I kako onda da ih same ostaviš
u pustinjama koje stvaraju iz neznanja?
Kako da ih pustiš da nestaju
u živom pijesku od zabluda i besmislica?
Zato, ne čupaj sebi iz prsa živo srce.
Sa njime u grudima se bori i dalje.
Od Čovjeka je grijeh dignuti ruke.
Za njega se ratuje
Ako treba, i pogine.
I zapamti, od iluzije ignoriranja
nikada se ne pobjeđuje
nego se u duši umire.

Fantasy art: Dong Geon Son


22

pet

09/17

Nočna

modrinaneba.blog.hr

Netaknuta ljepota Taverne Koper...
taverna Koper branko koprivec blog
Foto: Branko Koprivec

nekad je Zrinjevac bio moj dnevni boravak

kunigunda.blog.hr





I tamo pada lišće gde si ti,i odakle sam ja;svugde sada pada lišće,to hoćeš da kažeš,je li?

Znam,znam,čujem ja padanje lišća sa svih strana i svugde mi je duša gde god sam jesenovala.

Isidora Sekulić

gdje pobjeći da te list ne zatekne, dodirne, opomene
sakriti od sebe svaki natruh svih prošlih jeseni
zapamćenih po kiši bez kišobrana
voljeti boje, ugadjati sebi mirisima
i onda
kad sve prodje shvatiti
da jesenovati sada
znači živjeti jesenije
sve jeseni koje su nam bile
tako divno jesenje

Hrvatsko biračko tijelo

pogledslijevestrane.blog.hr

Odlučio sam komentirati jedan članak objavljen na internetskom portalu večernjeg, a napisao ga je novinar Raspudić. Ovdje je link na članak. Konkretno, komentirati ću jedan dio tog članka. Naime, novinar Raspudić je konstatirao u istom da je hrvatsko biračko tijelo konzervativno i sklonije desnoj opciji, pa da zato SDP neće doći na vlast u narednih deset godina. No, evo citat dijela njegova članka:

„U rujnu prošle godine, kad je nakon tijesno izgubljenih izbora Zoran Milanović objavio da se više neće kandidirati za predsjednika SDP-a, a dio lijevih komentatora likovao smatrajući da se partija riješila balasta, napisao sam kako ih to neće spasiti u konzervativnoj Hrvatskoj u kojoj “ljevica još desetak godina neće doći ni blizu vlasti“. Nije se radilo ni o kakvom proročkom nadahnuću ni silno dubokoj analitici, već o jednostavnom uvidu kakvo je naše biračko tijelo i kakva je ljevica koja mu se obraća.

Hrvatsko biračko tijelo većinom je konzervativno i sklonije desnoj opciji. Golemom većinom 1990. glasalo je protiv komunista (barem onih eksplicitnih), a 1991. za osamostaljenje Hrvatske. Danas glasaju više-manje isti ljudi, ili njihova djeca i unuci. U takvom stanju, kako što možemo vidjeti u nizu izbora od 1990. do danas, prirodna, normalna situacija je da je HDZ na vlasti, koliko god loš, korumpiran i nevjerodostojan bio.“


Je li uistinu naše biračko tijelo konzervativno i sklonije desnoj opciji? Kad bi se uzeo kriterij koliko je koja stranka bila na vlasti, onda bi zaključak bio da su hrvatski birači skloniji desnoj opciji. No, kad se malo analizira politička povijest u našoj zemlji onda se moramo sjetiti da je HDZ sa svojim politikama bio čak ljevije od SDP-a. A istovremeno se SDP napadalo da je uveo neoliberalizam u Hrvatsku. Dakle, koliko je birača skloniji ljevici i lijevom centru glasalo za HDZ na izborima, a zbog njihove ekonomske politike? Uostalom, Milanoviću se znalo prigovarati da se odmaknuo od socijaldemokracije, da to nije izvorna socijaldemokracija. I to je u neku ruku točno. No, to je proces koji je zahvatio socijaldemokraciju puno ranije, a riječ je o „Trećem putu“ socijaldemokracije koja se time približila neoliberalizmu. Gledano ekonomski, SDP je cijelo ovo vrijeme zagovarao politike čvrstog centra, pa čak i desnog centra. Uostalom, za esdepeove vlade je donijet Zakon o radu koji je liberaliziran. Dakle, onda je zanimljivo postaviti pitanje kakav profil birača je glasovao za HDZ, odnosno SDP? Dakle, ako je netko prepoznao da SDP vodi ekonomsku politiku koja je zapravo čvrsti centar, odnosno blagi desni centar u političkom smislu, a sklon je takvoj politici, zašto takav ne bi glasao za SDP ili je glasao za SDP na izborima. Dakle, kako ćemo definirati desno u Hrvatskoj? Ako ćemo uzeti za teme partizane, ustaše i četnike, bivša država, samoupravni socijalizam, dakle, postoji određena grupacija biračkog tijela kojoj je to bitno i smatra se da to spada pod desno. No, ako promatramo ekonomsku politiku neke stranke, onda takve teme su nebitne ( a svrstavaju se pod desno ). Začetnik ekonomske politike ili politika Njemačke je socijaldemokratski kancelar Schroeder, a istu ili iste je nastavila sadašnja, a vjerojatno i buduća kancelarka Merkel. Onda treba postaviti pitanje, tko je od njih konzervativan, ili su oboje konzervativni? Jesu li glasači nekada Schroedera bili većinom konzervativni, a obzirom na njegov politički program? Posebice ekonomski.

Ako uzmemo zadnje predsjedničke izbore sadašnja predsjednica je tijesno pobijedila. Razlika je bila mala. Dakle, možemo reći da je u ovom slučaju biračko tijelo bilo pa skoro podijeljeno na pola. Dakle, tu pada zaključak novinara Raspudića da je hrvatsko biračko tijelo konzervativnije i sklonije desnici. Da ne govorim da je prije bivšeg predsjednika Josipovića predsjednikom u dva mandata bio Stjepan Mesić koji se politički svrstao u centar i lijevi centar. Tko je njega birao? Desničari? Konzervativci? A premoćno je pobijedio. I bivši predsjednik Josipović je pobijedio premoćno. Gdje je bila ta masa konzervativnih hrvatskih birača koja ga je zaustavila na putu da postane predsjednik Hrvatske?

Problem je što sve manje ljudi izlazi na izbore. Dakle, imamo ogroman postotak hrvatskih birača ( više od 60 posto ) koji uopće ne izlazi na izbore ili pak izađu i njihovi listići su nevažeći. Jesu li oni konzervativni ili liberalni? Tko to zna. Koliko je među njima desničara, a koliko ljevičara? Koliko je ljevičara glasalo za MOST ili Živi zid? Sve su to pitanja, ali na koja ne možemo dati odgovor. Dakle, ako u društvu imaš više od 60 posto neodlučnih birača, ne možeš znati je li ovo društvo konzervativno ili liberalno. Uzmimo izbore kad su Karamarkov HDZ i SDP-ova koalicija bili praktički izjednačeni. Dakle, opet je postojala ta vidljiva podijeljenost između, nazovimo je „desne“ Hrvatske i „lijeve, liberalne, građanske“ Hrvatske.

U svom članku novinar Raspudić se dotakao te naše prošlosti koja nas uvijek slijedi. S njom se je SDP suočio. Pokojni Račan je bio na Bleiburgu, i tamo je kleknuo, i rekao:

„Ovdje smo, odajemo počast svim žrtvama Bleiburga. Odavde želim uputiti iskrenu ispriku i sućut svima onima čiji su životi na bilo koji način obilježeni tragedijom Bleiburga, koji su na bilo koji način zbog Bleiburga patili. Želim odati počast, pokloniti se s pijetetom svim žrtvama prošlih sukoba u povijesti, neovisno o tome u ime kojih su ideologija i politika zločini činjeni. Nedavno sam se poklonio žrtvama Jasenovca. Danas ovdje izražavam sućut i žaljenje zbog Bleiburga. Ako to već nisu učinili oni koji su morali, činimo iznova to mi iako u doba zla Bleiburga i Jasenovca nismo ni bili rođeni, ili smo se tek rodili. Prošlost ne možemo mijenjati, ne možemo ni miriti sve one koji su sudjelovali u prošlim krvavim sukobima. Ali vrlo je važno da jučerašnji sukobi ne potiču nove i aktualne, vrlo je važno da se jučerašnja mržnja ne prenosi na nove generacije želimo li čuvati i očuvati demokratsku Hrvatsku. Današnja Hrvatska osuđuje svaki zločin upravo zato što je građena na temeljima demokracije antifašizma, odlučnog odbacivanja svakog ekstremizma u ime kojeg su činjeni zločini svake politike, svakog totalitarizma - lijevog i desnog, crvenog ili crnog. Nesreća Bleiburga i Križnog puta velika je. Trebamo je pamtiti kao opomenu. Bleiburg je opomena i svjedočanstvo zločina koji se ne smiju ponoviti. Stoga upravo ovdje želim još jedanput ponoviti kako je važno poštivati ljudska prava, ljudske živote, i ustrajati u razumijevanju, toleranciji i miru.“

Uostalom, i Milanović je bio u Teznom. Ostavimo prošlost iza sebe, učimo na tadašnjim greškama kako ih ne bi ponovili u budućnosti.

tekst 45. - srednje godine?!

meznaric.blog.hr

...

unazad nekoliko mjeseci,
primjećujem promjene u svom ponašanju. ništa drastično, nisam s nikim o tome razgovarao, čak ni sa suprugom, iako je to primjetila u nekoliko navrata. u ovom slučaju, nemam potrebe objašnjavati se.

prvo,
nisam nikad bio konfliktna osoba. ustvari, nisam ni sad, jer nemam potrebe ulaziti u sukobe, no razlika je između prije i sad to, što sam prije tražio način da se povučem, i najčešće bih to napravio šutnjom, a sad samo okrenem "rogove" i prihvatim okršaj.
ne mislim ovdje na fizički obračun, jer od toga ionako nikad nisam uspijevao pobjeći. ne znam, rekli su mi da imam arogantnu facu, iako ustvari nisam takav, i da me zbog toga ljudi uglavnom prvo žele opaliti po nosu, pa tek onda eventualno postavljati pitanja. naravno, bilo je situacija, i kad već nisam mogao izbjeći, radio sam na tome da se naučim braniti. nekima sam ja naravnao njušku, neki su meni pokušali promijeniti lični opis. neki su donekle i uspjeli, no faca je i nakon plavog oka ili razbijenog nosa ostala arogantna, i opet sam ih poslao u tri pičke materine.
mislim da sam se počeo boriti za svoje ja.
pronašao sam svoj gard.
jbga, ako uglavnom šutiš i samo govoriš "da", onda tvoje "ne" vrlo brzo izgubi važnost. taman da ga i izgovoriš, ljudi ga neće čuti.
e, pa, ja radim na restoriranju statusa mojeg "ne". većini se to ne sviđa, jer nisu navikli to čuti od mene, ali to je već njihova stvar. ono što nikako ne shvaćaju, jest da se uglavnom ponašam kao zrcalo i samo odražavam njihovo ponašanje prema meni.

druga stvar,
čini mi se da se malo zatvaram. ne u sebe, ali definitivno smanjujem krug ljudi oko sebe.
počeo sam sa frendovima na facebooku. došlo je dotle, da sam znao prihvatiti zahtjev za prijateljstvo od čovjeka koji me kasnije na ulici ne bi ni pozdravio, a vjerojatno ni prepoznao. broj je prošao četiri stotine.
zajebi to.
smanjio sam više od trećine, i još moram.
odradio sam ovo i u stvarnom životu. odjebao sam dupelisce, prekinuo kontakte sa svima koji su zvali samo kad su nešto trebali. prekinuo sa svakim onim tko je zaboravio oprostiti ili tražiti oprost, ali i tko je zaboravio da pravo prijateljstvo znači međusobno se poslati u tri krasna kurca, pa onda nastaviti dalje, bez zamjerke.
gurnuo sam to sve do vjenčanih kumova, jer ništa ne radim polovično. zasrali smo, ekipno, bili na pas mater, ali ne trebaš me, ne trebam te?! ok. hvala što se nisi sjetio mog rođendana i godišnjice braka, uvelike si mi olakšao odluku. bili na pas mater ili ne, ja sam se vaših rođendana i godišnjice sjetio, i nazvao. jebeš mi sve.
digresiram.
uglavnom, manje ljudi, manje sranja za trpiti.

postao sam strpljiviji.
treniram živce, mukotrpno i dugotrajno, i ponekad si mislim da ne bih trebao, jer ima neka ljepota u kaosu rasutih živaca, ali... samo glup čovjek prestaje raditi na sebi.
više ne forsiram razgovor, ponajviše zato što lako planem kad držim monologe, a potpuno popizdim ako druga strana uporno šuti.
šutiš ti, a šutjet ću i ja, barem dok ne posložim u glavi ono što imam za reći. mirnim tonom. hladne glave. poslije mogu opet šutjeti.
naravno, ne pali ovo uvijek, nije ni moguće tako. jbga, ponekad se dan tako jebeno loše posloži, da nema šanse proći bez kuršlusa. ali, puno je manje takvih dana nego prethodnih godina, i ja to svakako računam kao osobni napredak.

postajem malo oštriji prema sinu.
pripisujem to njegovu odrastanju i mojoj namjeri da spriječim sve možebitne pizdarije koje bi za odrastanja mogao napraviti.
jasno mi je da neću uspjeti.
ušao je u 11-u godinu života, veseo, zdrav, žilav. inteligentan i radoznao. ima ekipu s kojom radije hara igralištima nego bespućima virtualne stvarnosti i to mi je neizmjerno drago. no, kao čovjek koji je na igralištu odrastao i bio poprilično povodljiv kad je ekipa u pitanju, računam da ću morati stalno biti na iglama, ponajviše dok pubertet ne prođe.
hoće li me moje dijete zbog toga većinu vremena mrziti?!
vrlo vjerojatno.
kad sam ja bio u pubertetu, stari je bio najnaporniji svjetski seronja koji samo smeta i zanovijeta, nema pojma o ničemu i pripada fosilima. zato se sad svako malo okrenem k njemu po savjet i društvo. dobar je stari, uvijek bio, a ja sam bio mala nadurena pizda.
hoće li moja oštrina prorijediti i razvodniti trenutke pažnje?!
nikada.
kako bude stasao u muškarca, mazit ćemo se sve manje, ali...

- volim te, sine ; to nikada neće nestati iz mog izričaja.

ipak, moj je posao usmjeriti i pokazati, a to teško može proći bez ijedne svađe. jbga, i najbolje zanimanje na svijetu mora imati nekih poteškoća, inače bi valjda bilo premonotono.

na kraju,
ne mogu da se ne zapitam :

jesu li ovo znaci ulaska u neke srednje godine?!

ne znam.
imam 34 godine, nerijetko se još ponašam kao da mi je 17.
istini za volju, jebivjetrim rjeđe nego prije, a kad i zaglibim, onda sam drugi dan k'o stari mačor, samo gledam gdje da izvalim tjelesinu u ležeći položaj, i da mi frižider nije predaleko.
dobra stvar je što ne donosim impulzivne odluke (barem ne stalno!), ne osjećam porive kupovati neke sportske kabriolete, drastično mijenjati svoj izgled, ili tako neke pizdarije, pa ono, ako srednje godine i jesu, a kriza istih ipak nije. nadam se da ni neće biti.
će vidimo.

čitamo se.

pozdrav, dobri ljudi...

...

Mi smo jedno

stefanio.blog.hr

Kao dva oka što se traže u tami,
kao čovjek i lastavica što ne sumnja u boga,
kao topli čaj i kasni sati,
Mi smo jedno.
Kao ranjeni vojnik okovan u rovu,
kao vrt ispunjen mirisom jabuke,
kao njedra netaknuta što se žalosno bude,
Mi smo jedno.
Kao proljetni dan i proljetna noć,
kao grana što se kupa u zelenoj boji,
kao čaša što je drži gospod u ruci,
Mi smo jedno.
Kao mati i sin na zgarištu,
kao trepavice što suzi nevinost kradu,
kao prag i kuća blagorodna,
Mi smo jedno.
Kao osveta i mač,
kao zvono i ruka koju čeka,
kao vjerna žena i brod bez imena,
Mi smo jedno.

PUTOKAZ

angelija.blog.hr



slika: internet

Dok me život na put usmjerava,
putokaz me u smjer uvjerava
pokazuje kuda da se krećem,
bilo da se vozim ili pješke šećem.

Kada samo polagano šećem
često pogled sa staze skrećem
ljepoti onoga što vidim se divim,
a kad se vozim kao da ne živim.

Sve mi nekako u trku prolazi,
a moje oko na putokaz ne pazi,
uporno vozim i krećem se pravo
i razmišljam, jel' mi ovo zdravo?

Pravo i zdravo pored mene prolazi,
dok moje biće put kroz život pronalazi,
a voljela bih, da su ovdje stalno,
sve što je pravo i zdravo, da mi je znano.

Volim kad putokaz vidim na stazi
i kad se ispravan smjer pronalazi,
u bilo kojem da krenem smjeru
u svemu volim vidjeti mjeru.

Zato ću uvijek na putokaz paziti,
mislit ću svjesno kako se izraziti
kakvo iskustvo ću na putu imati
i hoću li se životom znati kretati.

Sigurno ću znati kamo se krećem,
bilo da se vozim ili samo šećem,
putokaz je uvijek na mojoj stazi,
a moje bistro oko na njega pazi.



http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

njima dobro, nama nikako

andrea-bosak.blog.hr

Promjena vremena utječe na pojedine osobe a meni se čini da najviše utječe na naše političare pogotovo one koji su pred izbore obećavali da će nam njihovim dolaskom na vlast biti bolje no što nam je bilo s prethodnom vladajućom strukturom.
Hvale se neprestano kako je nezaposlenost pala kao da su mnogi pronašli kod nas svoje radno mjesto a ne izvan granica u dalekoj Irskoj ili Njemačkoj ili Nizozemskoj, stvarno su svi kojima smo svojim glasom dali pravo da vode Državu u boljitak "slijepi pored zdravih očiju",
HDZ i SDP imaju dobru glasačku mašineriju (poslušnike) tako da se samo rotiraju i mijenjaju strane u saborskim klupama a mi šutimo i šutjet ćemo na njihove krive poteze a vidimo da nas svi krivo vode.

Tko o čemu, ja o upisima (opet) i 22.9.

lanolina.blog.hr

Već sam pisala o upisima, ali evo još jednom ću spomenuti: kvragu i toliki papiri i letanje po faksu i gradu ne bi li skupio sve što ti treba. Sad kad je završni rad napokon unesen i mogu ići dalje pokoravati faks svojim buntom papira, naiđeš na hrpu zapreka ne bi li se napokon upisao. Nekad se zapitam je l' mi stvarno trebaju još te dvije godine (kako ne bi). Na mom faksu bilo kakva procedura je začarani krug. Dođeš u referadu, sav zbunjen i zabrinut (misliš si, jesam se prekasno sjetila pitati za taj papir, što ako je rok prošao; sljedeća misao: "Koji rok jbt?"), skupiš ono malo hrabrosti pa pitaš. Onda te teta ili tetak pogleda preko šaltera, tek toliko da mu se vide oči i malo nosa pa ti preko one stvari kaže: "Piše sve na stranici faksa". "Joj, hvala Vam" - kako sam samo glupa. Sigurno se nisam prije sjetila pogledati stranicu faksa ili pitala nekog s godine, jednako zbunjenog, ali onda ti na toj famoznoj stranici piše: "Za sva pitanja i nedoumice upitati referadu". Zbilja? Nemalo se puta dogodilo i da ti kažu: "ne znamo mi za to, svake godine je drugačije". Što je svake godine drugačije? I ako vi ne znate i ne zna magična stranica faksa, kako bih ja trebala znati. A bitno da ti prijete ako ne ispuniš sve tražene uvjete da prijavu neće uvažiti. Super. Najbitnije da ja nekoliko dana prije upisa ispljunem nekoliko stotina kuna da bi mi na kraju, možda, rekli da uvjeti nisu zadovoljeni. Znam ja da ti ljudi tamo imaju posla preko glave s tim upisima, ispuni onaj papir, lupi pečat tamo, isprintaj ovo, potpiši ono, da im mi dolazimo s glupim pitanjima i da su pod stresom i da više ni sami ništa ne znaju, ali molim vas. Na istoj smo strani. Jednom kad prođem cijelu ovu farsu s papirima i postupcima oko tih papira (sad bi se normalna osoba pitala, dobro, o koliko papira pričamo: vjerujte mi, pričamo o jako puno papira ako uzmemo u obzir koje je stoljeće), napisat ću vodič o upisima za sljedeće generacije, ali taj vodič iduće godine neće važiti "jer je svake godine drugačije". Nastoje se modernizirati i malo uljepšati tu zgradu i tobože smanjiti papire, ali ne ide im. Ispunjavanje papira neću spominjati. Znam da nisam jedina koja je idiot za to jer sam kroz priču shvatila da smo (barem s moje godine) svi idioti za to. Lako za ime i prezime i datum i prebivalište, ali zajebi negdje neki broj i adios. Najgori deveti mjesec ikada, bilo bi mi manje stresno da su mi ostali ispiti nego ovo. Ali ajde, idući tjedan je sve napokon gotovo i mogu se samo nadati da će mi prijavu prihvatiti i da sam svako slovo i svaki broj stavila na odgovarajuće mjesto.
Na stranu žalopojke, vidim da svi spominju 22.9. kao Dan borbe protiv nasilja nad ženama pa da i ja nešto kažem o tome. Neki dan hodajući gradom, iza mene se svađa, pretpostavljam, bračni par. Točnije, ona šuti i plače, briše nos maramicom i nešto se ispričava, a on ju "časti" raznim nazivima, od kurve do glupače i natrag. Malo za reći da se polako svi okrećemo i gledamo što se događa. Stanu na semafor ispred mene, ona je sva stisnuta i jadna, a on, glavni seljober u Adidas trenirci i lančinom oko vrata (ne mislim da su svi koji nose Adidas trenirku i "lančinu" loši ljudi, opis je tu više zbog same priče) pruža ruku ženi kraj sebe: "ooo, gdje smo, što ima, kako si?" Žena kojoj je pružena ruka je naočigled neugodno, ali odgovara i smješka se. Uglavnom, nakon jednominutnog smirenja, upali se zeleno i "čašćenje" se nastavi, skrenu u neku uličicu i nestanu. Rekla sam nekoliko ljudi to jer nisam nikad svjedočila tome da netko tako javno i glasno vrijeđa pa su me neki pitali zašto nisam pozvala policiju. Da vam iskreno kažem, došlo mi je da mu skočim za vrat, ali realno, ja sam mala k'o vrtni patuljak i čovjek je naspram mene div i još pritom nasilan. I zašto se miješati u to? Ne zna se kome bi bilo neugodnije, a čisto sumnjam da bi mi ta žena bila zahvalna. Jer, kada čovjek malo bolje razmisli, u slučaju da sam bilo kako intervenirala i ako do tada nije dobivala dnevnu porciju batinjanja, od toga dana bi sigurno dobivala. Pozvati policiju? I reći što? "Muž vrijeđa ženu, a možda ju kod kuće mlati, ne znam za sigurno, ali šalje mi tu neku vibru". I jbg, završilo je na tome da se nadam da će žena iz priče shvatiti da čovjek koji te vrijeđa (ne mora nužno i mlatiti) nije čovjek, a svakako nije dobar muž ili ne daj bože nekome otac. Mogli smo bilo tko intervenirati, ja ili netko drugi, ali onaj koji joj stvarno može pomoći je ona sama. Jednom kad shvati da tako ne mora i ne smije biti, onda će se prave promjene i dogoditi. Osjetljiva tema o kojoj sam zapravo rekla jako malo i o kojoj se da raspravljati, ali zasad toliko od mene.

Bez bećara

himmelkreis.blog.hr

Slavonijo, s jeseni si tužna,
nisi više rodna, nisi zlatna,
do poniknutih pogleda si prazna.
Djedovi nemaju unučad
o koju bi se mogli u šetnjama oslanjati
i lutaju sad gradom promašenim trgovima
poput nikad poslanih razglednica.

Još jedno ugašeno ognjište
prepričava se na sablasnim kružocima;
ulazi se kroz prozore,
kroz pukotine u zidovima
i promatraju se ostavljena tijela u kužnoj bolesti.

Sve će to, dragi moji,
prekriti asfalt, beton i ravnodušnost
i apstrakcija bivanja bit će upotpunjena
u globalnom pomicanju nikamo.

A dalje, sve je naoko isto
prema putokazima na cestama:
prolaze rijeke, teče sok ravnice,
a iza blještavih fasada
neumorno radi mašinerija propasti;
dalje - sve je ostavljeno - isto
do sutra u kojem će se svi odbačeni životi
kao mjehurići od sapunice
u sjećanju rasprsnuti.


Ruka Frenkija Kreste

artbystarakost.blog.hr

Jedan od poznatijih stanovnika Zemlje Fantazije svakako je Frenki Kresto, radnik koji obavlja najteže fizičke poslove da prehrani svoju mnogobrojnu obitelj. Dugogodišnji teški poslovi ostavili su posljedice na njegovom zdravlju i svaku noć kada ide na spavanje, trpi teške bolove, najviše u desnoj šaci.
Nekoliko dobrih bića noću dolaze na njegovu postelju i čine sve da mu olakšaju bolove.
Čačkaličar Pjer nježno čisti njegove nokte i ruke od mrtve kože i mrvica zemlje.
Kućni duh Zahor svojim ljekovitim dahom nastoji oporaviti oštećena tkiva u ruci Frenkija Kreste.
Vila Pamila donosi rijetke ljekovite biljke kojima oblaže ogrebotine, rane i druga bolna mjesta.
Mudrac Filozor, tragač za smislom života i postojanja, često tiho dođe i pokloni se ruci hranitelja Frenkija.

SVE TVOJE UVREDE

poetskibard.blog.hr

sve tvoje uvrede
padale su na moje lice
kao na lice sfinge
ne ostavljajući nikakva traga

to bi te dodatno razbjesnilo
pa si na me lansirala sve teži kalibar
uključujući lutajuće bolide i asteroide
no lice moje ostajalo je i dalje nepovrijeđeno

onda si načinila neoprostivu grešku
otvorila si moje prsište i ostala skamenjena:

duša moja
kugla od srebra
bila je nalik mjesečevoj površini
sva izbrazdana tvojim uvredama
a iz svježih kratera pušio se otrovni cijanovodik
kojim si impregnirala baš svaki svoj projektil

prije nego si udahnula smrtonosnu dozu hlapiva
još si uspjela prošaptat:
bože

zar sfinge imaju dušu?

Plenković mora otići

goto.blog.hr



Blogov kolac II
Godina produžavanja dugovanja


Redoslijedom ću navesti smisao priopćenja vladinih dužnosnika (ministar financija, premijer vlade, potredsjednici vlade, ...).

Hrvatska smanjuje javni dug.
Hrvatska ne povećava javni dug, unatoč novim zaduženjima.
Hrvatska se gospodarski oporavlja.
Industrijska proizvodnja raste.
Hrvatska bilježi porast potrošnje na malo.
Hrvatska bilježi porast BDP-a.
Hrvatska ima suficit 95 milijuna kuna.


Smanjenje javnog duga je pozitivna pojava, iznos smanjenja je bio nekoliko stotina milijuna kuna.
Nakon toga se RH iznova zadužuje, ali bez povećanja javnog duga, jer novim zaduženjima po povoljnijoj kamati (2,5%) otplaćuje nepovoljnije kredite (kamata 4,5%).
Makroekonomski parametri koje su dužnosnici predočavali upućuju na oporavak gospodarstva (i proračuna).
Zadnje priopćenje o državnom suficitu u iznosu 95 milijuna kuna je trebalo poslužiti potvrdi svih navoda.


Ne ulazeći u točnost brojčanih podataka (pretpostavimo kako su svi točni), nemoguće je izostaviti tvrdnju o dodatnom porastu javnog duga u iznosu od najmanje 7,5 milijardi kuna (oko 1 milijarda €).

Hrvatska je 2016.g. imala zaduženje u iznosu od oko 300 milijardi kuna. Na taj iznos bi po godišnjoj kamatnoj stopi od 2,5% za kamatu bila dužna 7,5 milijardi kuna. U državnom proračunu je bila predviđena stavka o povratu prispjelih dugovanja (na ime kamate i povrata glavnice). Hrvatska je dodatnim zaduženjem podmirila prispjele obaveze, ali je podmirivanje izvršila produžavanje zaduživanja za jednu kalendarsku godinu. Koje pribrojavanjem godišnje kamate povećava iznosi za navedenih 7,5 milijardi kuna (što drugi dijagram zaduženja čini netočnim).

dijagram otplate kredita I


Hrvatska će 2018.g. ponovo podmirivati rate kredita i povrata dijela glavnice u istom iznosu od oko 300 milijardi kuna. Jednu godinu nisu uradilli ništa, osim produžili kredit za godinu dana i time zadužili Hrvatsku za 7,5 milijardi kuna.
Prebacili su oko 1 milijardu € dodatnog zaduženja na vlade koje će doći.
Kako su onda ostvarili suficit proračuna (osim ako njihov račun ne smatramo kalkulantskim)?
Bi li dodatno zaduženje u iznosu od 1 milijarde € smatrali suficitom državnog proračuna (što je tehnički ispravna tvrdnja) za tekuću godinu?

dijagram otplate kredita II


Ova Vlada mora dati ostavku ili je moramo opozvati bilo kojim legalnim sredstvom.
Plenković mora otići ...


Iznosi dugovanja i kamate su okvirni, grafikoni dugovanja ne odgovaraju stvarnim, jer metodološki nisu ispravni ali slikovito prikazuju problem produžavanja dugovanja za jednu (propuštenu) godinu smanjivanja dugovanja.

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se