Zmayski z Brega landra naokolo
| < | listopad, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
28.10.2009., srijeda
Krndija, Papuk i Psunj
Od Osijeka krećem na jugozapad do Našica. Tu započinje "zanimljiv" dio pri povratku; zavojite ceste preko bregova Krndije i Ravne gore, podno Papuka, pa preko Psunja. I stvarno; cesta je lijepa, zavojita, dobro položena - i zatvorena! Kod Kutjeva sve tjeraju desno, ali ja se ne dam; razgovaram s jednim cestarom koji mi kaže da asfaltiraju, stavljaju dva sloja, no možda bi ja s motorom i mogao proći. Hajde, rekoh, da probam. Nastavljam dalje i nakon kojih dvadesetak kilometara dolazim do betonske baze - cesta je zatvorena ne samo znakom već i trakom! Ne tangam je pol posto; podižem traku, šljakeri viču, ja im mašem na pozdrav i palim dalje!Uskoro dolazim do strojeva i valjaka koji poravnavaju i nabijaju vruć asfalt, a pred njima stroj koji sipa asfalt - u punoj širini ceste! S obje strane mu tek dvadesetak cm široka bankina, meki tucanik. Ma mogu ja to; mješavina tucanika i rahlog, nenabijenog asfalta, šljakeri domahuju i viču, provlačim se tih uz stroj, s ljeve strane padina od par metara - gubim ravnotežu, hvatam se za stroj, naguravam se, provlačim Tenu između dvije šipke betonskog željeza, i na jedvite jade probijam se pred stroj. Palim malo naprijed, zastajem, ruke mi drhte - gume na Teni su pune svježeg asfalta, sve se pitam hoću li ovu tvrdoglavost platiti novim gumama (a uzeo sam nove Dunlopice prije par mjeseci!) ili čak i padom zbog neprijanjanja guma za cestu. Krećem većom brzinom, pokušavam se asfalta riješiti centrifugom - slušam kako grumenje lupa po blatobranima i gledam ga kako odljeće s prednjeg kotača daleko naprijed. Valja mi s vremena na vrijeme napraviti nešto ovako bedasto - te me stvari podsjećaju da sam ja zapravo glup tip. Onda to zapamtim (na neko vrijeme) i kad uletim u nezgodnu situaciju sjetim se kako bi pametan čovjek s lakoćom skrenuo na dozvoljenu cestu, a ja moram ulagati puno truda i hrabrosti, pa se uz obilnu dozu sreće možda i izvući bez plaćanja strašne cijene. |
