Caro mio ben, credimi almen, senza di te
languisce il cor.
Il tuo fedel sospira ognor
Cessa, crudel, tanto rigor, tanto rigor!
Caro mio ben, credimi almen, senza di te
languisce il cor.
(My dear beloved,
believe me at least,
without you my heart languishes.
Your faithful one
always sighs;
cease, cruel one,
so much punishment!
My dear beloved,
believe me at least,
without you my heart languishes.)
(Ljubljeni moj?
Stih za duboku emociju, bez suvišnih analiza
S tri riječnika na stolu, smatram ga neprevodivim)
ne zamjeri
kad od neke nagle
i poznate tuge
vlastita inspiracija zamre
onda virim kroz tuđi prozor
smetam
i nudim glazbu
nudim neprevodiv stih
jer je jučer, u nedjelju
televizija mrmorila u pozadini
pa sam čula Invu Mulu
kako pjeva ovu prekrasnu ariju
i to u Samoboru
(i sjetila se tebe)
pa sam čula u dva (nedjeljom)
Zijaha Sokolovića kako veli
da je samo umjetnost jedino pravo utočište
(i sjetila se tebe)
i još sam se sjetila tebe
kad mi san nikako nije htio na oči
(zbog te neke nagle i poznate tuge)
kako si ti pisala, fotografirala, stvarala
i u gluho doba noći
a ja, eto, samo ležim
u mraku
i puštam vrijeme da prolazi
besmisleno
System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)
Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)
Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti
Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos
skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili
sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče
ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama
odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje