U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
subota, 22.09.2007.
U dativu apsolutnom
|
Kratka priča o Istarskom razvodu I da baš nikad niste bili u unutrašnjosti Istre, da ste vidjeli možda tek kakav prospekt ili fotografiju, dopasti će vam se opojna ljepota gradića smještenih na vrhuncima, pogled će vam potražiti ostatke kakvog bedema koji će svjedočiti da je naselje jako staro. I tu priča prestaje. A zapravo, tek započinje. Glave nam pune povijesnih činjenica, mislimo da znamo.... Osupnuta jednostavnošću života tog vremena, s neopisivom čežnjom da mu se vratim bilo kako, pa makar putovala unatrag stoljećima, dodirujući rub jednog bedema, spoznajem svu složenost te jednostavnosti, želju ljudi onog vremena da dovedu svaki segment u savršeni red.  Istra, dvanaesto stoljeće i život u gradu, koji je, danas promatran našim očima, manji od najmanjeg kvarta u kojem živimo, ali svejedno – grad. Oko njega bedem... što i danas stoji nakon svih tih silnih stoljeća, dok zgrade po našim blještavim novogradnjama, trule i raspadaju se već par godina nakon izgradnje. Oko bedema vrtovi, hrana za žitelje grada. Nakon vrtova protežu se pašnjaci, lokve, pojila, a zatim šume, kao zajedničko zemljište. I onda istim takvim redom, ali unazad, prema drugom bedemu i drugom gradu.  Razmak među gradovima iznosio je 6 kilometara, što pruža maksimalnu ekonomsku iskoristivost obradivog zemljišta. Ide se na tri kilometra sa volovima i kravama do oranice, radi se i ostaje toliko dugo dok ne ostane još onoliko snage, koliko je potrebno za put natrag. Takva struktura naseljenosti sačuvala se do danas, a svaki pokušaj da se razdaljine pomiču, završavao je propašću naselja zbog bezvodnosti ili nezdravog terena. Trebalo je odrediti međe, tako da bi vladao mir između gradova koji su dijelili šumoviti predio i pašnjake. Piše da su hodali dvadeset i jedan dan, prošli 150 kilometara i obišli čedrdeset i četiri komuna. I načinili dokument čiji su se originali na njemačkom i latinskom izgubili, ali prijepis na hrvatskoglagoljskom pismu je sačuvan i datiran 1325. godinom. Zbog kasnijeg prepisivanja na talijanski i latinski, znaju ga ponekad prozivati i falsifikatom, ali istraživanje nas povlači još kojih stotinjak godina unatrag, te se nalaze dokumenti iz 1275., tako da Petar Kandler, jedan od najboljih poznavalaca povijesne problematike u Istri, datira Istarski razvod upravo tom godinom.  ...Gospodin Pernat iz Gorice, ki biše pisar jezikom nemškem, gospodin Ivan s Krmina, ki biše pisar jezikom latinskim i pop Mikula kapelan gospodina kneza i vse gospode deželske i plobvan Gole Gorice, očit oblašću svete Rimske crekve i cesarove slobode nodar i kneza pazinskoga i vse dežele pisar... Istarski razvod tumači nam političku povijest Istre, ali još više od toga osluškujemo život običnih ljudi. Kod upisivanja međa sudjelovali su starci koje su pitali za davne granice, a i djeca, jer se dogovorena međa termen i kunfin mora zapamtiti i prenositi generacijama. A onda su došli natrag u grad i objavili ljudima utvrđene međe, tu - u hladu ladonje!  Spomenik je to i hrvatskom jeziku, jer potvrđuje da su Hrvati u Istri znali sačuvati baštinu Ćirila i Metodija. I mada to dokazuju i kameni spomenici i grafiti (biti će još postova...), Razvod zauvijek ima svoje istaknuto mjesto među pisanim dokumentima. I tako jesam verno, pravo, po zapovedi pisal, ne priložeć ni odložeć ča bi kom zmutilo pravdu, jazikom hrvackim kako se udrži v orijinali jedne i druge strane po imenu niže pisanih notari .... Na to ime i zlamenje moje običajno i navodno postavih za veću veru pisanoga i konačnoga.  To je zapisao pop Mikula 1335. godine, župnik u Gračišću. Nakon nekih 700 godina, ja provodim jutro prepisujući njegove riječi. A prije nekoliko dana hodala sam istim tim stazama. Njihovim stazama... s osjećajem da su mi ostavili u zalog toliko mnogo, a meni će trebati još puno godina da shvatim - do kraja... Ništa vam ne vrijede ove moje riječi... treba hodati, gledati, mirisati... zaviriti s poštovanjem i – dodirnuti...  Izvor: Istarski razvod (IKK, "Grozd", Pula) (Naime, ponosna sam vlasnica jednog primjerka, ali trebalo mi je jako puno vremena da shvatim što zapravo imam. Priču o zahvalnosti dugujem jednoj jedinstvenoj ženi, koja mi otvara oči, i koja, kao i sama povijest, ne haje puno za vrijeme... ) Predgovor: Josip Bratulić (Najradije bih vam ga cijelog prepisala) Fotografije: moje, (ali ništa ne vrijede. morate poći i vidjeti svojim očima!) |
- 09:56 - Komentari (16) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||