Image Hosted by ImageShack.us

Naj'z
Najdraža
Najdraži







Moja bazalica


Velika očekivanja




Državni hidrometeorološki zavod
vrijedni sateliti
što čitaju mi misli





Dragi tragovi



Image Hosted by ImageShack.us
Seka




Vila Rusalka



Image Hosted by ImageShack.us
Majstorica



Image Hosted by ImageShack.us
Anđeli



Miško

Viola

Gogoo

Vitae

Kora

Fanny

Strijelac

Koraljka

Vidra

Armin





Dok je dobrih knjiga...



Knjiga za pod jastuk


Image Hosted by ImageShack.us






Čitam






Preporučujem pročitano








Dašu Drndić, sve redom!
Toplo preporučujem



































Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Ratni dnevnik 1943.




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us























Website counter





























U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?

srijeda, 13.06.2007.

Sto mi problema prošlo jutros mislima, a onda me nazvala...

Dobar i prepoznatljiv život, muž i kćer, dobra stara vremena postojanja onog što danas volimo nazivati - srednjim staležom, kad se živjelo dobro i svake se zime kupovao novi kaput i kostim, a ljeti se odlazilo na pravo ljetovanje. Godišnji odmor od 28 radnih dana i neki dobar hotel na Jadranu.
Onda se razbolio muž. Djevojčica je bila još mala, kako joj objasniti da tate više nema, kako uopće nastaviti, što učiniti da prestane ta bol?
Život ide dalje, kažu, i to nije puka fraza. Svu je tu silnu patnju preradila u sebi kroz duge godine, djevojčica se pretvorila u djevojku, pa u mladu ženu, sretno udanu. Djeca, unuci...
Kad suvremenici kažu: 'ajde, ipak...
Upoznala ga je na jednoj večeri, slučajno je naišao tuda i pozdravio poznanika u njenom društvu. Vesela skupina, izvrsna hrana i poziv – daj sjedi, pridruži nam se.
Nakon mnogih, premnogih pustih godina, srce je brže zakucalo, prsti su zadrhtali, pogledi se teškom mukom odvajali.
Sve što je bilo beskrajno važno znati o njemu, doznala je tek nakon što se zaljubila.
To da je direktor jednog važnog i poznatog poduzeća, da je dobrostojeći za ova luda vremena, da je potpuno sam, djeca su se razišla i nije ih briga previše za oca koji se sprema u mirovinu.
Trebalo je snage da se otključaju davno zaključana vrata misli o sreći, a ona ju je smogla nekako. I kad se ta nezainteresirana velika djeca stvoriše na njihovom kućnom pragu isukanih mačeva, u hladnim sivim oklopima, hrabri i spremni braniti zidine svoga nasljedstva, oborila ih je jednom rečenicom: ništa od ovih zidova, slika, dragocjenosti, dokumenata, brojeva računa, mene ne zanima, sve je to vaše.
Njegovu ljubav već imam, a vaši odvjetnici dobro znaju da ne postoji sud kojim bi mi tu ljubav oduzeli!
Imala je tih nekoliko godina neopisive, one pjenušave sreće... a mi koji je poznamo, osjetili smo šuštanje tih mjehurića i opijali se, punili svoje pomalo sive svakodnevice njenim bojama... Kako se smijala samo, ulica je odzvanjala njenim glasom koji je na naša lica vraćao osmijeh. I taj bi dan u tren postao ljepši.
Bolest slična alzheimeru nije se došuljala polako, stigla je naglo, odjednom, nije im dala vremena ni da si kažu sve što su puštali za neki drugi put.
Potpisala je beštija s nekim anđelom sporazum, zbog nekog starog duga, valjda, i dala tom anđelu vremena da u njegov život dovede nju, a nije ni znala tada da dobija sebi ravnog protivnika: njenu čeličnu volju i snagu da njeguje, čuva i voli malo dijete u tijelu odraslog muškarca.
A Njemu, koji dijeli bol onima za koje zna da mogu podnijeti, nije bilo teško valjda pridodati još, pa je njena kći jedinica završila na operacionom stolu. Jednom, drugi put, i na kraju i treći put...
Ali, kad navrati u svoju staru ulicu, mi znamo da je tu. Čujemo je. Ne opija nas više pjenušcem slave ljubavi, već nas, kroz vječno dobro raspoloženje i smijeh, uči, stalno podučava što se sve može podnijeti i kako se može istinski živjeti.
Bez obzira na nedaće: moćno i s osmijehom na licu.
Oni vrli vitezovi isukanih mačeva, raspršili se na sve strane, odabrali su najbolji način borbe: vrijeme.
Sad je gledam kroz otvorena vrata balkona, ostavila je njega na koji sat na brigu prijateljici, i došla ispeglati svojoj kćeri onu hrpu robe, koju sve mi imamo, sad - u ovom trenutku - negdje u stanu.
I grintajući, nesvjesno produbljujemo onu boru između očiju.


Image Hosted by ImageShack.us




Da ne bude zabune. Nije nered tema mog predhodnog posta.

Niti je ovo gore priča.
To je njen život u par brzih rečenica.
Cijeli dan mislim na nju, jer smo se jutros čule telefonom, komentirale stanje u našem zdravstvu i općenito. Nasmijale smo se.
Ima anđela među nama ljudima i ja jednog poznam.







- 20:41 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (8)
Listopad 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (15)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (10)
Listopad 2006 (17)
Rujan 2006 (12)
Kolovoz 2006 (11)
Srpanj 2006 (7)

Sklona porocima
Image Hosted by ImageShack.us







Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)




Image Hosted by ImageShack.us





Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)









Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
cerek
(Des'ree)








a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove



Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti

Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos



Image Hosted by ImageShack.us







skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili






Image Hosted by ImageShack.us


sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče




ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama




odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje