U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
srijeda, 27.09.2006.
Priča iz života...
|
2006. Iz laganog popodnevnog drijemeža, (da, dogodi se i to, ponekad) trgne me neki šum. Pogledam, a ono najdraži nešto traži u ormaru u hodniku. A kad on nešto traži svaka dosada prestaje, svi se angažiraju! -Ah, evo ga! -? -A to je to, pa rekao sam ja nastavnici da moj tata to ima! -? -To smo učili danas iz fizike, pomično mjerilo, znam da sam to tu vidio i sad znam čemu služi. Eto! -A jeste dobili za za zadaću napraviti ga od kartona? -? -Pa mislim, onako od kartona model pomičnog mjerila... -Ne, zašto? Kako, kad ne može nikad biti isto ovakvo? 1978 Na prvom satu fizike, u 7 b razredu profesor, (pardon, tada-drug!) digne u zrak nešto metalno i sivo: -Djeco, ovo se zove pomično mjerilo. Imate ga u knjizi na strani xy. Za domaću zadaću napravite ga od kartona i donesite ga pokazati na slijedeći sat . I ja sam se sjetila da sam to negdje već vidjela i da tata to ima negdje u alatu. Našla sam komad kartona, potrudila se, napravila najbolje što sam mogla i ... zaboravila ga doma. -Da vidim tvoje pomično mjerilo.. -Oprostite, ja sam ga zaboravila, mogu li otići doma po njega, za pet minuta sam natrag? -Ne možeš. Nakon što je obišao cijeli razred: -Svi oni koji danas nisu donijeli pomično mjerilo od kartona dobit će jedan i zapisat ću to u imenik. To je bila moja prva ocjena iz fizike-jedinica. I koliko god sam se poslije trudila, učila, bilo je jedva – dva. Ta moja jedinica bila je njegovo nepomično mjerilo mog znanja. 1980, 81, 82 -Vidi se iz koje si osnovne škole došla, imaš izvanredne temelje znanja iz fizike. Sjedi-pet. Cijelu srednju školu fiziku nisam morala ni učiti, stalno sam imala pet. 1983 Mlada studentica, tužno dijete mora, trčala je doma u početku, svaki vikend. I tako jedne subote nađe se stara domaća škvadra i pojavi se novi lik u priči. Sladak dečko, simpatičan, odmah i na prvi pogled pozitivna draga osoba. Zaigran do besvjesti. Prijatelj. I sin mog profesora iz fizike. Iz osnovne škole. Jednom smo svi došli k njemu doma, ali roditelja mu nije bilo. Mada sam, već dobro izliječena, pripremila puno pitanja. Pila sam kavu u kuhinji čovjeka koji me je sustavno maltretirao, samo što ja to tada nisam sebi znala protumačiti na taj način. A kako to u životu jedne mlade studentice obično biva, vikendi u Rijeci su se prorijedili. Poslije su mi ljudi pričali da je taj dragi dečko tajio ocu da ne polaže ispite, krivotvorio je indeks, godine su prolazile, svi su živjeli u laži. Kako je zaista završilo-ne znam. Nedugo zatim tata mu je doživio moždani udar i preminuo. Bilo mi je iskreno žao tih ljudi. (Dijete u meni potajno se nadalo da će dobiti priliku u životu, reći mu da sam znala fiziku, da mi je trebao pružiti šansu...možda danas ne bih imala averziju na brojke i definicije..) 1984 Treba položiti ispit iz fizike na višoj školi za terapeute. Predala prijavnicu, izašla da pomirišem atmosferu. Nas 30-ak učionici, prvo pismeni, nakon toga usmeni, pred svima. Predala prazan papir i zahvalila se. Otišla po novu prijavnicu. Nakon 15 dana: -Molim Vas kolege obratite pažnju, evo, ovakvo znanje očekujem od vas. Bravo kolegice, dajte indeks. (U mom indeksu piše: fizika-odličan!) Poslije par sati u mom studenstkom brlogu-urnebes, skupilo se nas par što časno položiše fiziku, a na stojedinici kupujem-prodajem, ne sjećam se kako se zvala emisija -Halo, radio 101? -Recite -Prodajem šalabahtere za ispit iz fizike za višu medicinsku, fizio smjer. Ispit se garant prolazi. -Zar su tako dobri? -Da, pišem ih od '78. Katarza. Jedan od onih sretnih trenutaka u životu kad sam shvatiš da u životu možeš sve. Nešto znanjem, a nešto šalabahterom. (Baš sam meditirala o strujnom krugu aparata na kojem sam kasnije radila...stalno sam ga crtala u glavi.) 2006. Najdraži ide u sedmi razred. Kad se pojavi problem, mama mu je uredno na strani profesora. Danas razumijem što žele postići. Neki od njih-nesvjesno... Pripremiti djecu za život. Onom svom iz fizike odavno sam oprostila. Pomično mjerilo smo spremili na mjesto. Za unuke. |
- 21:38 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||