Bila je žena , čije potrebe muškarac neće nikad shvatiti, bila je opterećena strašnom i nadnaravnom obavezom, svakom svojom mišlju i osjećajem neizlječivo osobna, svjesna vlastite slabosti, a nepopustljiva u odluci, nesmiljena da zabode nokat u sljepoočnicu ratnika kojeg je maločas uljuljala u san; bila je Klitemnestra koja promatra kako Agamemnon polazi u kupaonicu gdje ga očekuje ubojica; bila je Kleopatra u času kad šalje Antoniju lažnu vijest ne bili ga tako nagnala na samoubojstvo; bila je Dalila kojoj na krilu drijema Samson, a ona mu obrijala snagotvorne kovrče u času kad Filistejci prilaze da ga zarobe.
(Teodora)
Kako se nositi s takvim naslijeđem? Koliko smo zapravo drukčije?
Ili smo samo tek perfidno usavršile načine kako oduzeti njegovu snagu, a ni ne znamo što nam to treba?
|