I što ti je vikend… Prođe u trenu. Vrijeme je, za ovo doba godine, bilo spektakularno, ono moje more zlatne boje i blještavilo sunca svuda kud pogled seže. Hladno, ali predivno. Kažem ja tako dragom za subotnjom jutarnjom kavom, pune glave misli čega ću se u kući prvog primiti, kažem-sad bi trebali pustiti sve i otići do Fužina, prošetati kroz šumu stoljetnih borova, upiti što više energije prirode i poći na neki fini ručak koji će skuhati neka majstorica goranske kuhinje… Ah, bilo je lijepo maštati, ali veš mašina, (draži mi je nekako taj izraz, nego perilica rublja!) je već rondala. Sve se opralo i osušilo u ova dva dana, zavjese, posteljina, bijelo i šareno, cijela kuća miriše na čisto. A ja sam opet isto umorna k’o u petak navečer.
Zapravo sam malo i žalosna, jer plan je bio odjurit’ do Kringe na književnu večer. Dragi Bookaleta, nemaš pojma kako mi je krivo. Najdraža, i ja planirale smo dolazak još od prve večeri kad smo pročitale u Novom listu o tome, ali eto, nije nam uspjelo ovaj put. Prozaičan razlog, ostale smo bez prijevoza. Do tamo bi nekako i stigle, ali natrag do Žminja, ili čak do Rijeke, nije nam se dalo improvizirati. Potruditi ćemo se bolje za ožujak. Povući neke malo bolje veze!
I tako, vikendom sam se borila s robom i prašinom. a sutra je ponedjeljak a tada počinje borba s papirima, registratorima, telefonima, mobitelima, aaaaa…
|