Život pod čizmom
27.05.2012., nedjelja
HRVATSKI? JEZIK? DAJTE NAJTE...
|
U ovogodišnjoj maturi iz hrvatskog jezika se, barem prema onome što se dalo pročitati u Jutrenjaku, našla i prilično neortodoksna pjesma Tina Ujevića Oproštaj. Oudi usrid luche nasa mlada plafca Usduigla ie iidra voglna, smina i noua. I hotechia poiti putom sfoieg ploua Gre pres chog uoiuode al sachonodafca. Budi da smo uirni chriuouirna prafca, Nistar magnie chtîmo (chocho i semglia oua) – Chi ua uersih libar mnos haruacchi schoua – Marulichia Marca, splitschog sachigniafca. V lipom iasichu, gdi »chia« slaie sfoni, Mi dobrochiasimo garb slouuicheg greba I tocoi ti napis diacchi i stari. Sbogom, o Marule! Poiti chemo, poni Saiu imimo uelu sunchenoga neba: Chorugfa nam chiuhta; gremo, mi puntari! Pitanje koje se s pravom postavlja jest: Spada li ta pjesma u hrvatski jezik? (Ovo »s pravom« će, naravno, ovisiti o Vašem shvaćanju pojma »hrvatski jezik«! Naše je čisto lingvističko.) Pravopisno ta pjesma nema nikakve veze s hrvatskim jezikom. Zagledajmo bilo u koji od brojnih, ne samo međusobno konfliktnih pravopisa, pa ni u jednom od njih nećemo naći povratne upute kako da ova slova pretvorimo u glasove koji bi, povezani u riječi, sintagme, rečenice i diskurs, dali neki smisao. (»Povratne,« jer pravopis čini upravo suprotno: on nam govori o tome kako da zvučni karakter govornog jezika pretvorimo u pisani.) Ponegdje ćemo, doduše, naići na istu pjesmu transkribiranu tako da formalno odgovara pravopisu (ili barem nekima od brojnih pravopisa) koji danas vrijedi. Ovdi usrid luke naša mlada plavca Uzdvigla je jidra voljna, smina i nova. I hoteća pojti putom svojeg plova Gre prez kog vojvode al zakonodavca. Budi da smo virni krivovirna pravca, Ništar manje čtîmo (koko i zemlja ova) – Ki va versih libar množ garvacki skova – Marulića Marka, splitskog začinjavca. U lipom jaziku, gdi »ča« slaje zvoni, Mi dobročasimo garb slovućeg greba I tokoj ti napis dijački i stari. Zbogom, o Marule! Pojti ćemo, poni Žaju imimo velu sunčenoga neba: Korugva nam ćuhta; gremo mi puntari! No, ni ovo preslikavanje ne pomaže puno u razumijevanju, te se i za ovako zapisan sonet i dalje možemo pitati: Spada li ta pjesma u hrvatski jezik? Da bismo testirali hrvatskost navedenog testa, najbolje bi bilo obratiti se nekom neutralnom sudcu. Toliko neutralnom čak da bude impersonalan. Najbolje je pjesmu podvrgnuti internetskoj prevoditeljskoj stranici Google Translator (http://translate.google.com/) i vidjeti koliki dio leksika program prepoznaje kao hrvatske riječi. Ovdi the middle port of our young plavac Uzdvigla JIDRA is willing, Smin and new. And desiring pojti path of his race Gre whom Duke prez al legislator. Be we Virna krivovirna direction, Lower ster CTime (chicken and this country) Ki important versih libar multiplied garvacki Skov – Marko Marulić, Split progenitors. The Lime Tree, language, GDI »cha« fellow ring, We dobročasimo garb slovućeg scratching And did you write tokoj dijački and old. Farewell, the Marula! Pojti we will cancel Zaja imimo sunčenoga veil of heaven: Korugva us ćuhta; gremo puntari me! Uh, stvari baš ne stoje dobro... Program ne prepoznaje velik broj riječi, a ima i dosta onih koje su prepoznate s pogrešnim značenjem. Da ne bi tko prosvjedovao »Ma što neki tamo američki program zna o hrvatskom jeziku!« obratili smo se i domaćem proizvodu, popularnom Haschecku, programu za provjeru ispravnosti pisanja. On je pak kao nepoznate označio ove riječi: Ovdi usrid luke naša mlada plavca Uzdvigla je jidra voljna, smina i nova. I hoteća pojti putom svojeg plova Gre prez kog vojvode al zakonodavca. Budi da smo virni krivovirna pravca, Ništar manje čtîmo (koko i zemlja ova) – Ki va versih libar množ garvacki skova – Marulića Marka, splitskog začinjavca. U lipom jaziku, gdi »ča« slaje zvoni, Mi dobročasimo garb slovućeg greba I tokoj ti napis dijački i stari. Zbogom, o Marule! Pojti ćemo, poni Žaju imimo velu sunčenoga neba: Korugva nam ćuhta; gremo mi puntari! Mislim da nakon ove jednostavne provjere možemo zaključiti kako navedeni sonet ne spada u korpus hrvatskoga jezika, odnosno u književnost na hrvatskome jeziku. Lingvistički je to sasvim točna konstatacija, jer je pjesma pisana dijalektom južnočakavskoga jezika, a nikako novoštokavskom ijekavicom, odnosno hrvatskim jezikom. Kao takva, ona se nikako ne bi smjela naći u maturskom ispitu iz hrvatskoga jezika. Koliki dio od ponuđenih 80 minuta moraju maturanti, koji u školi nikada sustavno nisu učili ni južnočakavski jezik ni pravopisne norme davno minulih stoljeća, razbijati glavu sa značenjem pojedinih riječi iz ove pjesme, kao i pjesme u cjelini? I da ne bi sad netko graknuo kako je ovdje riječ o tipičnoj protudalmatinskoj haranzi, predlažem da prvo istu provjeru napravite bilo s kojom pjesmom iz Krležinih Balada Petrice Kerempuha. Ispeci, pa grakni! |
01.05.2012., utorak
EUROPA I KOLONIJALIZAM, drugi dio
 Europa se ponovo suočava s kolonijalizmom. Prvi put joj se to dogodilo u dugom razdoblju od kraja XV. st., kad je papinski terorizam protjerao slobodnu misao na sjever i zapad i kad su se prvi pustolovi usudili skučeno Sredozemlje zamijeniti svjetskim oceanima, pa sve do druge polovine XX. st., kada je većina dotadašnjih kolonija stekla barem načelnu neovisnost. (Ironično je da su jedini veliki imperijalisti ostale države koje su se zaklinjale u antiimperijalizam – Rusija i Kina.) Taj prvi put Europa je nastupila kao kolonizator, osvajač, iskorištavač. Sada je, međutim, situacija stubokom promijenjena. Europa je postala kolonijom. I to ne kolonijom neke druge države, već kolonijom sile bez države – kapitala i banaka. Ona ista oruđa koja je ta Europa izmislila da njima pljačka druge sada su se okrenula protiv nje. Europljani su ti koji su danas potlačeni i eksploatirani. Europljani su ti koji će se tih novih okupatora morati sami riješiti. Baš kao što su to učinile i europske kolonije. Danas su svjetske velesile izvan Europe. Azija i Južna Amerika su odavno prestigle Europu i u nominalnim ekonomskim pokazateljima (kakav je, primjerice, varljivi BDP), ali i u slobodama (koje, ne zaboravima uvelike ovise o standardu). Bilo je upravo jadno čitati kako je nedavno krezuba Španjolska prijetila moćnoj Argentini. Mogu se Soraya Sáenz de Santamaría i njezina škvadra pjeniti koliko god hoće, ali teško da mogu nauditi južnoameričkoj heroini Cristini Fernández de Kirchner. Danas prosjačka Europa više treba bogatu Južnu Ameriku negoli obrnuto. Južnoamerikanci su se sami znali osloboditi lažne europske pomoći i tako se uzdigli iznad potencijalnih im pomagača. Argentina, Bolivija, Brazil, Venecuela,... to su velesile današnjice, a po svemu sudeći i sutrašnjice, a neka tamo poluzaboravljena europska vukojebina. (Kao što se danas stanovnici Falklandskog otočja zubima i noktima bore da ostanu pod vlašću Ujedinjenog Kraljevstva, možda će se uskoro stanovnici Malvinskog otočja isto tako rukama i nogama boriti da postanu dvadesetčetvrtom provincijom Republike Argentine?) Da Europa ide krivim putem dokazali su i oni koji nisu prihvatili europsku pomoć u rješavanju svojih gospodarstvenih, privrednih i bankarskih zločina. Island je svoje zločine riješio sam, u korist svojeg pučanstva, a na štetu (i na glavu) samih zločinaca. I danas prosperira. Grčka je prihvatila da postane europskim robom. I tone sve dublje. javascript:%20void(0); Zbogom, Europo, bilo je lijepo poznavati te, ali se unaprijed veselimo tvojem sirotinjskom pogrebu! PS: Koliko će još vremena proći prije negoli se karte svijeta počnu tiskati ovako?  |
