U ovogodišnjoj maturi iz hrvatskog jezika se, barem prema onome što se dalo pročitati u Jutrenjaku, našla i prilično neortodoksna pjesma Tina Ujevića Oproštaj.
Oudi usrid luche nasa mlada plafca
Usduigla ie iidra voglna, smina i noua.
I hotechia poiti putom sfoieg ploua
Gre pres chog uoiuode al sachonodafca.
Budi da smo uirni chriuouirna prafca,
Nistar magnie chtîmo (chocho i semglia oua)
– Chi ua uersih libar mnos haruacchi schoua
– Marulichia Marca, splitschog sachigniafca.
V lipom iasichu, gdi »chia« slaie sfoni,
Mi dobrochiasimo garb slouuicheg greba
I tocoi ti napis diacchi i stari.
Sbogom, o Marule! Poiti chemo, poni
Saiu imimo uelu sunchenoga neba:
Chorugfa nam chiuhta; gremo, mi puntari!
Pitanje koje se s pravom postavlja jest: Spada li ta pjesma u hrvatski jezik? (Ovo »s pravom« će, naravno, ovisiti o Vašem shvaćanju pojma »hrvatski jezik«! Naše je čisto lingvističko.)
Pravopisno ta pjesma nema nikakve veze s hrvatskim jezikom. Zagledajmo bilo u koji od brojnih, ne samo međusobno konfliktnih pravopisa, pa ni u jednom od njih nećemo naći povratne upute kako da ova slova pretvorimo u glasove koji bi, povezani u riječi, sintagme, rečenice i diskurs, dali neki smisao. (»Povratne,« jer pravopis čini upravo suprotno: on nam govori o tome kako da zvučni karakter govornog jezika pretvorimo u pisani.)
Ponegdje ćemo, doduše, naići na istu pjesmu transkribiranu tako da formalno odgovara pravopisu (ili barem nekima od brojnih pravopisa) koji danas vrijedi.
Ovdi usrid luke naša mlada plavca
Uzdvigla je jidra voljna, smina i nova.
I hoteća pojti putom svojeg plova
Gre prez kog vojvode al zakonodavca.
Budi da smo virni krivovirna pravca,
Ništar manje čtîmo (koko i zemlja ova)
– Ki va versih libar množ garvacki skova
– Marulića Marka, splitskog začinjavca.
U lipom jaziku, gdi »ča« slaje zvoni,
Mi dobročasimo garb slovućeg greba
I tokoj ti napis dijački i stari.
Zbogom, o Marule! Pojti ćemo, poni
Žaju imimo velu sunčenoga neba:
Korugva nam ćuhta; gremo mi puntari!
No, ni ovo preslikavanje ne pomaže puno u razumijevanju, te se i za ovako zapisan sonet i dalje možemo pitati: Spada li ta pjesma u hrvatski jezik? Da bismo testirali hrvatskost navedenog testa, najbolje bi bilo obratiti se nekom neutralnom sudcu. Toliko neutralnom čak da bude impersonalan. Najbolje je pjesmu podvrgnuti internetskoj prevoditeljskoj stranici Google Translator (http://translate.google.com/) i vidjeti koliki dio leksika program prepoznaje kao hrvatske riječi.
Ovdi the middle port of our young plavac
Uzdvigla JIDRA is willing, Smin and new.
And desiring pojti path of his race Gre whom Duke prez al legislator.
Be we Virna krivovirna direction,
Lower ster CTime (chicken and this country) Ki important versih libar multiplied garvacki Skov
– Marko Marulić, Split progenitors.
The Lime Tree, language, GDI »cha« fellow ring,
We dobročasimo garb slovućeg scratching
And did you write tokoj dijački and old.
Farewell, the Marula! Pojti we will cancel Zaja imimo sunčenoga veil of heaven: Korugva us ćuhta; gremo puntari me!
Uh, stvari baš ne stoje dobro... Program ne prepoznaje velik broj riječi, a ima i dosta onih koje su prepoznate s pogrešnim značenjem.
Da ne bi tko prosvjedovao »Ma što neki tamo američki program zna o hrvatskom jeziku!« obratili smo se i domaćem proizvodu, popularnom Haschecku, programu za provjeru ispravnosti pisanja. On je pak kao nepoznate označio ove riječi:
Ovdi usrid luke naša mlada plavca Uzdvigla je jidra voljna, smina i nova.
I hoteća pojti putom svojeg plova
Gre prez kog vojvode al zakonodavca.
Budi da smo virni krivovirna pravca, Ništar manje čtîmo (koko i zemlja ova)
– Ki va versih libar množ garvacki skova
– Marulića Marka, splitskog začinjavca.
U lipom jaziku, gdi »ča« slaje zvoni,
Mi dobročasimo garb slovućeg greba
I tokoj ti napis dijački i stari.
Zbogom, o Marule! Pojti ćemo, poni
Žaju imimo velu sunčenoga neba:
Korugva nam ćuhta; gremo mi puntari!
Mislim da nakon ove jednostavne provjere možemo zaključiti kako navedeni sonet ne spada u korpus hrvatskoga jezika, odnosno u književnost na hrvatskome jeziku. Lingvistički je to sasvim točna konstatacija, jer je pjesma pisana dijalektom južnočakavskoga jezika, a nikako novoštokavskom ijekavicom, odnosno hrvatskim jezikom. Kao takva, ona se nikako ne bi smjela naći u maturskom ispitu iz hrvatskoga jezika. Koliki dio od ponuđenih 80 minuta moraju maturanti, koji u školi nikada sustavno nisu učili ni južnočakavski jezik ni pravopisne norme davno minulih stoljeća, razbijati glavu sa značenjem pojedinih riječi iz ove pjesme, kao i pjesme u cjelini?
I da ne bi sad netko graknuo kako je ovdje riječ o tipičnoj protudalmatinskoj haranzi, predlažem da prvo istu provjeru napravite bilo s kojom pjesmom iz Krležinih Balada Petrice Kerempuha.